Ako je odgovoran i pošten, Karamarko treba otići iz vrha i vlasti i HDZ-a

Onaj tko je četiri godine upropaštavao Hrvatsku, bivši premijer Zoran Milanović, kojemu su i mnogi ljevičarski komentatori “priznali” nesposobnost i opačine, zahtijeva opoziv potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, koji Hrvatsku nije ni pokušao spasiti od nasljeđa Milanovića i drugih njezinih ovostoljetnih premijera.

Tako su se pohrvala dvojica sličnih čije je hrvanje još malo kome zanimljivo, jer nijedan nema mišića te su im ostali samo jezici – jedan lajav i oštar, drugi lajav i mlak. Ipak ih nešto jako razlikuje – Milanović je znao stvoriti i očuvati autoritet, kakav je da je, Karamarko ga nikad nije stvorio a u posljednje vrijeme izgubio je svaku šansu da to učini.

Stoga šef SDP-a ima političku budućnost, makar to bila i budućnost nesposobnjakovića i zlobnika, a šef HDZ-a može je imati samo kao brod koji svuda pušta i privremeno se održava nepouzdanim popravcima. Jer, kakvu budućnost u politici može imati netko tko je nakon “afere konzultantica” pao a ne može se podignuti sam, bez pomoći do jučer slabijih od sebe i u vlasti i u stranci, koji su taj pad dočekali s veseljem te će potporu posrnulom i te kako htjeti naplatiti pošto se on podigne.

Karamarko više ne može biti svoj, onaj koga će se bespogovorno slušati, tko će moći udariti šakom o stol koja je metafora za šaku u gubicu onima koji mu stanu na put. Bez toga, on ne može biti više suvereni šef stranke i samopouzdani potpredsjednik Vlade. Ako ima morala i osjećaj odgovornosti, ako su mu važniji Hrvatska i HDZ nego on sam, morao bi raskinuti suradnju s Mostom, potaknuti nove izbore, ali ne samo u državi nego i u svojoj stranci, gdje se više ne bi kandidirao.

Nažalost, takva morala i takve odgovornosti u hrvatskoj političkoj eliti nema – cijeloj toj eliti na prvom su mjestu osobni interesi i probici, a državi i stranci što ostane, ako što ostane. Karamarko je već bio u premijerskoj fotelji, HDZ je godinu dana prije izbora u anketama nadvisivao SDP toliko da nitko nije sumnjao u njegovu pobjedu s golemom prednošću u saborskim mandatima koja će mu omogućiti lako formiranje vlasti, bezbrižno odrađivanje mandata i, dakako, što je najvažnije, oporavljanje Hrvatske, neometano donošenje odluka i zakona koji će je boljom učiniti u svim područjima. Ali čovjek koji ne zna povisiti glas, koji teče kao lijena rijeka koja je izgubila vodu što joj dolazi i iz zemlje i iz pritoka i s neba, koji ne zna podignutom stisnutom šakom i motivirajućim govorima i pokličima pridobiti i sigurne i neodlučne glasače, koji se ni u izboru ljudi za izbore gotovo nimalo nije odmaknuo od Sanadera, koji baš ničim nije pokazao da je vođa, što uvijek moraju pokazati vođe i u vojsci, i u ratu, i u državi, i drugdje, kao i u životinjskim čoporima – sve je to upropastio. Osvojo je neku tanku većinu, a onda je došla još veća katastrofa – najznačajnija stranka u Hrvatskoj, koja je stvorila državu, pristala je na podjelu vlasti s nekoliko općinskih načelnika iz vukojebina od kojih neke nemaju ni tisuću stanovnika, načelnika koji su poput tradicionalnih hrvatskih švercera u svojoj nezajažljivoj provincijskoj ambicioznosti koja ne zna za civilizacijske prepreke osjetili da mogu ucjenjivati koga hoće i koliko hoće. I dobili su sve resore i dužnosti koje su tražili, među njima i najznačajnije. I ne samo to – moćnom HDZ-u su diktirali koga ne smije izabrati za ministre iz svoje kvote, a išli su tako daleko da su HDZ-u prigovarali zbog izbora određenih ljudi u lokalnim stranačkim organizacijama!!!

Tako je i prije “afere konzultantica” Karamarko radi vlastita udjela u vlasti prenio gotovo svu svoju moć na drugoga, otprilike onako kako ju je Budiša na početku 2000. godine prenio na Račana, da bi potom završio u potpunom političkom ništavilu. Ako ne odstupi a prije toga ne stvori uvjete za izbore i u stranci i u državi, u takvom ništavilu završit će i Karamarko. Ali ne i HDZ, jer on ima golemu političku moć koja se, poput neoboriva stabla može zanjihati i malo poviti, ali nikad i slomiti i pasti jer ima čvrsto deblo i duboke i jednako čvrste korijene. Nekoliko se puta dosad pokazalo da se nijedna stranka tako brzo i djelotvorno nakon poraza ili slabosti ne obnavlja, pa će se tako obnoviti i poslije Karamarka, otišao sam ili ga s vremenom na to prisilile okolnosti. Dakako, bolje bi bilo da ode sam, ali je upitno ima li HDZ novog vođu ili vodstvo koje će ga proizvesti. Ali bolje je neizvjesno traženje nego izvjesna nemoć.