Kao jedno od rješenja kojim se mogu smanjiti izdaci za mirovinu i povećati zaposlenost stručnjaci često spominju produljenje radnog vijeka ili povratak umirovljenika na posao. Kriza je, međutim, to učinila suvišnim jer na tržištu rada nikome ne cvjetaju ruže.
Stari, pa nesposobni?!
Asistent na Pravnom fakultetu u Zagrebu Teo Matković ističe kako je tranzicija iz ‘90-ih “pojela” brojna radna mjesta na kojima su radili stariji - posebno u industriji i trgovini, a nakon kraćeg razdoblja zatišja, sada se događa nova čistka.
- Starije se osobe vrlo teško vraćaju poslu jer postoji stereotip da su manje produktivni i fleksibilni te skloniji razbolijevanju - objašnjava T. Matković zašto se ni u razdoblju ekonomskog rasta nakon 2001. stopa nezaposlenosti starijih nije smanjivala.
- Niska se aktivnost radne populacije nije dogodila preko noći - kaže Matković, na nju je utjecalo nekoliko pojava.
Prva je niska dobna granica za odlazak u starosnu mirovinu žena. Gotovo su polovica umirovljenika u dobi od 55 do 59 godina žene, a u dobi od 55 do 64 godine radi samo svaka četvrta žena i polovica muškaraca. Kako su mirovinskom reformom postroženi uvjeti za odlazak u prijevremenu mirovinu, posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, od 2008. kriteriji su opet ublaženi, što također demotivira ostanak u radnom odnosu.
- Pitanje je jesu li svaki deseti muškarac od 35 do 44 godine i tri četvrtine žena od 55 do 64 godine doista posve nesposobni pridonositi društvu u kojem žive. A uskoro u mirovinsku dob ulaze i brojne generacije rođene netom nakon Drugoga svjetskog rata - upozorava Matković.
Ne može ih se tjerati na rad
Treći je problem velik broj invalidskih mirovina. I kad se isključe branitelji te pripadnici HV-a i HVO-a, Hrvatska ima 592.000 korisnika starosne mirovine i 249.000 invalidske. - To je izuzetno visok omjer koji kazuje da 30 posto stanovništva izgubi radnu sposobnost zbog invaliditeta prije nego što stekne dobne uvjete za mirovinu, čime se malo koja zemlja može pohvaliti.
Ili su poslovi koji se rade izuzetno opasni, a sustav zaštite na radu neučinkovit, ili je praksa dodjele invalidskih mirovina iznimno ležerna - ističe mr. Matković. Postoje brojni instrumenti zapošljavanja i aktiviranja nezaposlenih - od poticaja zapošljavanja do uskraćivanja potpora, ali se teško mogu primijeniti na umirovljenike. - Umirovljenici su stekli prava koja su u pravilu doživotna i bezuvjetna, a oduzimanje stečenih prava nepopularan je, politički skup i najčešće neuspješan pothvat - zaključuje Matković.
Vecina radnika nema razloga odgadjati mirovinu, cak iako su sposobni jos raditi, jer ce vrlo vjerojatno dobiti manje mirovine ako duze cekaju. Novaca nema i izracun mirovina se svaki cas mijenja. Ne dobiju puno, ali ni place nisu velike pa nisu ludi raditi. U tome je problem. Vjerujem da se menadzerima i politicarima koji sjede po nadzornim odborima ne zuri u mirovine, ali ako ste fizicki radnik, trgovac i sl. onda vam nije svejedno cekati 65 godina.