Ako netko danas posadi indijansku bananu, brat će je i njegovi šukununuci

Biljka je starija od dinosaura i pčela. Preživjela je ledeno doba i druge nedaće, a Kristofor Kolumbo, kad ju je probao, nazvao ju je  voćem anđela”. Teško je i pomisliti da bi se u Hrvatskoj uzgajala egzotična voćka poput indijanske banane. No ne samo da je u Donjoj Bistri slave i posebnim festivalom već treću godinu zaredom – to čudesno voće pokazalo se savršenom kulturom za naše  podneblje – kontinentalnu i primorsku Hrvatsku, kaže Ivan Šulog, koji već godinama uzgaja razno egzotično voće i povrće u Hrvatskoj, za koje bi mnogi “nevjernici” iz struke tek kratko kazali “ne može se”.

Dalmacija joj je idealna

A može itekako – i to više od 50 različitih vrsta, koje se mogu naći na njegovu imanju u Donjoj Bistri i u kooperantskim voćnjacima,  povrtnjacima i njivama. Od Dalmacije do Slavonije sade se i finger limeta iz Australije, mongolska borovnica iz SAD-a, babako iz  kvadora, marakuja iz Zanzibara, kolumbijska graviola, jamajčanski batat, japanski haskap, kineski liči... Niz nastavljaju i curuba, mangosteen, pepino, kumkvat, plavi krastavac, tamarilo, naši, avokado, mango, cherimoya..., za koje mnogi ne znaju kako izgledaju, kamoli kakvog su okusa. No kraljica je – indijanska banana ili paw paw, koja je imedobila po sjevernoameričkim  domorocima. Svojedobno su je samo siromasi skupljali po šumama pa se zvala i sirotinjskom bananom. No savršenog je okusa – kremaste mješavine banane, manga, avokada i ananasa.

– Iako su iz KSU Institutea iz SAD-a smatrali da nema šanse za uzgoj indijanske banane u Dalmaciji, upravo se ona pokazala kao najbolje moguće područje. Kod nas su prinosi puno veći nego u domicilnoj Sjevernoj Americi. Uzgoj je vrlo jednostavan, ne traži
nikakvu zaštitu pa preporučujem ekološki uzgoj. Mogu je uzgajati profesionalci, ali i amateri i hobisti na velikim i malim površinama jer, osim košenja trave i navodnjavanja u prvim godinama, ništa nije potrebno – objašnjava Šulog, koji je prve sadnice banane u nas posadio je prije desetak godina, na vrhu Sljemena. Danas je u Hrvatskoj pod nasadima oko 25 hektara i vrlo je velik interes za nove.

Pokrenuta je proizvodnja i u Crnoj Gori, Srbiji, Albaniji, a u Šulogovoj “režiji” uskoro i u nekoliko afričkih zemalja. Bolesti i nametnika na ovoj kulturi nema. Lišće, grančice ikora indijanske banane djeluju, naime, kao prirodni ekološki pesticid, zbog čega se ova biljka podržala na Zemlji već više od 60 milijuna godina.

– Osim toga što je vrlo pogodna za uzgoj, radi se o nutritivno najjačem voću na svijetu. Jedino je voće koje uz bogatstvo vitamina,  minerala i antioksidanta omogućuje vašem tijelu da postane vlastita tvornica antioksidansa. Jedan mali plod ima više magnezija od čaše Donata Mg, a na internetu je bezbroj stručnih radova koji opisuju njezinu snagu u liječenju karcinoma – kaže Šulog te dodaje kako je prednost te biljke i da je u potpunosti “divlja” i industrija sadnog materijala nije njome manipulirala.

– Nasadi poznatih voćki kao što su trešnje, jabuke..., obično se vade nakon 10-15 godina i sade novi, dok jednom posađeni nasadi banane ostaju i vašim šukun-šukununucima – tvrdi Šulog. Plod je izvrstan i za preradu. U smrznutoj se pulpi može uživati cijele godine, ili pak raditi pekmez, kolače, pivo, vino, šampanjac, sladolede, ocat, rakije, likere...

Prednost proizvodnje egzotičnog voća Šulogovu brendu Exotic King daje višestruku prednost jer smo bliži europskim tržištima koja ih žele, plodovi se beru u zrelijoj i ukusnijoj fazi i bez problema plasiraju na tržištu. Veliku priliku stoga vidi i u proizvodnji više od 300 vrsta citrusa, poput uzu naranče i korejskih citrusa te grožđa koji rastu na vrlo limitiranom području i dostižu astronomske cijene.

Pamuk iz Slavonije i Baranje

Koliko klimatske promjene idu u smjeru egzotičnih kultura za koje postajemo sve idealnije podneblje, objašnjava prof. dr.
sc. Bojan Stipešević s Fakulteta agrobiotehnoloških znanosti u Osijeku. S klimom koja se mijenja “na toplije”, Hrvatska će umjesto  kukuruznog pojasa postati pamučni pojas, tvrdi on.

– Po mojim izračunima Osijek već ima dovoljno toplotnih jedinica, pamuk zasijan u Slavoniji i Baranji mogao bi dozreti bez problema – tvrdi on te dodaje kako zbog sve toplijeg vremena, sve rjeđih oborina, a bez navodnjavanja, moramo početi razmišljati o “sahelskim žitima”. Umjesto kukuruza, jarog ječma, pšenice i sličnog, tvrdi on, moramo početi sijati sirak, sudansku travu i proso.

Na upit hoćemo li za nekoliko godina u Slavoniji i Baranji saditi i masline, s obzirom na to da smokve već osvajaju kontinent, Stipešević kaže kako ne vjeruje da će se masline “probiti” tako visoko na sjever.

– Neretljani, međutim, mogu razmišljati o bananama. A i plavac u Slavoniji nije nemoguća misija. Treba probati svakako – poručuje. 

I Mađarska ima svoje sorte riže