'Ako premijer i Vlada ne reagiraju na napade na Rome, izići ću iz koalicije'

Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi u razgovoru za Večernji list govorio je o nedavnom prosvjedu stanovnika Novog Petruševca zbog najavljenog preseljenja romskih obitelji iz Novog Jelkovca u Sesvetama i Plinarskog naselja u Trnju u njihov kvart, nakon čega je uslijedio napad na dvoje maloljetnih Roma.

Između ostalog, Veljko Kajtazi govorio je o općem stanju Roma u Hrvatskoj, suradnji s Milanom Bandićem te najavio izlazak iz vladajuće koalicije u slučaju da Vlada podrži prijedlog međimurskog župana Matije Posavca o dodjeli bonova Romima umjesto minimalne socijalne naknade.

Kao predstavnik romske manjine u Saboru i član vladajuće koalicije, kako komentirate prosvjed stanovnika Novog Petruševca zbog najavljenog preseljenja romskih obitelji iz Novog Jelkovca u Sesvetama i Plinarskog naselja u Trnju u njihov kvart?

Uvjeren sam da se hajka koja se dogodila zbog preseljenja Roma u Novi Petruševec, ne bi dogodila i ne bi bilo prosvjeda da se radilo o nekoj drugoj nacionalnoj manjini. Žalosno je i tužno bilo čitati transparente koje su građani isticali. Jedan od transparenta koji se mogao vidjeti na prosvjedu s porukom zagrebačkom gradonačelniku „Uzmi ih sebi” te izjave koje su se mogle čuti da će im prisutnost Roma smanjiti cijene nekretnina, jednostavno su neprihvatljivi, kao što je neprihvatljivo i da ti ljudi zimu dočekaju u barakama. Da smo socijalna država, današnja rasprava bila bi bespredmetna. Inzistirat ću na tome da se pronađe najbolje rješenje kako Romi ne bi dočekali i ovu zimu u barakama. Tamo gdje danas žive nema uvjeta ni za životinje.

Video: Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL Sastanak Posavca i Kajtazija s predstavnicima Roma

Na žalost, uvijek nakon takvih prosvjeda i protesta, drugi dan dođe do eskalacije sukoba. Evo, sigurno ste čuli da je čovjek u Zavrtnici bez ikakva povoda prebio dva 14-godišnja Roma. Svakodnevno evidentiramo napade na Rome, a ponekad Romi i uzvrate, ali onda svi dignu hajku i govore o nama kao o najvećim nasilnicima i kriminalcima. Romi su, nažalost, uvijek bili maltretirani. U svom životu nisam vidio da je bilo koja osoba sudski procesuirana zbog napada na Rome. Davno je moj djed rekao: “Sad ću ti reći zašto nema Roma u uniformi, ni u vojsci ni u policiji. Zato što je policija puno puta bez razloga na smrt prebijala Rome, i one koji nikada nisu bili kažnjeni.”

Ono čega se i ja danas bojim jest da neću ni ja doživjeti da neki policajac bude odgovoran za nedjela koja je počinio.

Kako je danas biti Rom u Hrvatskoj, što vas najviše tišti?

Danas je općenito jako teško biti Rom. Još dok nisam postao saborski zastupnik, postavljao sam si pitanje je li teže biti Rom ili opstati kao Rom? To govorim zato što od samog početka postoje predrasude prema Romima i od kad znam za sebe prisutna je diskriminacija Roma. Diskriminaciju i predrasude osjećao je svaki Rom bez razlike gdje god se rodio i živio. Romi danas jako teško žive, kao da žive u 16. ili 17. stoljeću, i to svatko može vidjeti. Nemaju nikakve kapacitete da bilo što pokrenu, a kada nešto i pokrenu, onda lokalne samouprave ne žele to podržati i poboljšati standard života Roma. Znam da mnogi Romi ne žele primati socijalnu pomoć, nego žele raditi. Ali na koji način raditi? Nitko ih ne želi zaposliti pa im ne daju ni priliku. Znam mnogo Roma koji su promijenili imena i prezimena kako bi dobili bilo kakav posao. Imamo i slučaj gdje je cijela obitelj promijenila imena i prezimena kako bi dobila kredit. Problem Roma država mora hitno riješiti, ali s Romima, a ne bez njih. Primjerice, ministrica ide otvarati školu u kojoj će biti 80% Roma, saborski zastupnik romske manjine osigurao je novac, ali na otvaranje ne pozovu ni jednog predstavnika Roma pa ni saborskog zastupnika romske manjine. A kada se dogodi problem, onda svi upiru prstom u nas i traže da ga riješimo. Najviše me zabrinjava što se cijelu romsku manjinu okrivljuje kada jedan pojedinac romske manjine napravi neki eksces, a to nije u redu. Sjećate li se ona dva incidenta s pucnjavom koja su se dogodila prošle godine u kratko vrijeme u Zagrebu i u kojima su sudjelovali Romi? Iako su to bili izolirani incidenti, iskorišteni su da bi se pokrenula hajka na Rome. Ljudi koji su izazvali incidente imaju ime i prezime, ali je odmah sve generalizirano i počelo se prozivati Rome općenito. Tada su tražili da se te dvije obitelji, koje su bile u svađi, odsele iz kvarta. Pitam vas traži li se iseljavanje hrvatskih obitelji koje su u svađi i naprave neke incidente? Romi žive u izuzetno teškim uvjetima, od socijalnih, zdravstvenih, a da ne govorimo o zabačenim romskim skupinama za koje se nitko ne brine. Kada hrvatsko dijete ne dođe u školu, odmah obavijeste roditelje pa čak i centar za socijalnu skrb, ali kada romsko dijete ne dođe nitko ne reagira jer se smatra da je njihova tradicija da ne idu u školu. Osim obitelji koje su sudjelovale u tom nemilom događaju, hajci je izložena cijela romska zajednica. Užasava me reakcija nakon tih nemilih događaja. To je prava hajka na Rome. To što se događa u zadnje vrijeme, kada su pripadnici romske manjine u pitanju, nije od jučer. To su problemi od kada postoji hrvatska država. Romi cijelo vrijeme šute. Rekao sam da više ne smijemo šutjeti, moramo iznijeti probleme Roma u Hrvatskoj. Problem je Roma što mi nemamo matičnu državu koja bi nas mogla zaštititi. Prepušteni smo sami sebi.

Kako komentirate najavu međimurskog župana Matije Posavca da umjesto minimalne socijalne naknade uvede bonove za romsku manjinu?

Dok sam ja tu, to se neće dogoditi. I bio sam jasan i to rekao i međimurskom županu Matiji Posavcu. Ne znam kamo to vodi. Pitao sam ga samo je li Rom, kad se razboli, može lijek kupiti bonom. Ili ući u autobus i kupiti kartu bonom. Učinit ću sve da takva diskriminacija ne prođe. Razgovarao sam već s premijerom o tome. I da premijer ne reagira na takvu vrstu diskriminacije, ja, kao zastupnik romske manjine, napustio bih vladajuću koaliciju. Ne bih mogao dati potporu Vladi koja ne sprečava diskriminaciju naroda koji predstavljam.

Kao član vladajuće koalicije, jeste li razgovarali s premijerom Plenkovićem o svim problemima koji tište romsku manjinu?

Imajući u vidu da je Vlada 2017. godine u kolovozu donijela operativni program za nacionalne manjine, među kojima i za romsku nacionalnu manjinu, moram vam reći da to ide jako sporo. Prošle godine smo radili na tome i upravo je legalizacija dio tog programa. Legalizirali smo nekoliko romskih naselja, a ove godine planiramo legalizirati još nekoliko. Razlog što to ide jako sporo je to što su romska naselja u katastrofalnom stanju. Moramo raditi na infrastrukturi i urbanizaciji romskih naselja. Također je žalosno da ni jedno romsko naselje dosad nije imalo kulturni objekt ili sportska igrališta. Ni jedna vlada dosad nije radila na tome. O tome svaki dan razgovaram s Vladom, premijerom, kolegama...

Kao zastupnik romske manjine, kako komentirate paljenje lika Milorada Pupovca na maškarama u Kaštelima i smatrate li da je to poticanje mržnje prema nacionalnim manjinama?

Spaljivanje lutke lidera SDSS-a Milorada Pupovca na karnevalu u Kaštel Sućurcu je jako loša poruka i tome svi trebamo stati na kraj jer takve stvari potiču na mržnju. Kolegu Pupovca i mene to jako zabrinjava, kao i onaj napad na djecu. Moramo što prije reagirati i redovito poduzimati aktivnosti da to spriječimo što je više moguće. Kao dio vladajuće koalicije, nastojim učiniti sve da do sukoba ne dođe, ali ako me Vlada ne bi podržavala u svemu tome, dobro bih razmislio. Neke stvari se ne rješavaju dovoljno brzo – od pozdrava ”za dom spremni”, ploče koja je bila u Jasenovcu u blizini romskoga groblja i rješavanja gorućih pitanja romske zajednice, ali pomaka ima i na dobrom smo putu. Strateški dokumenti moraju se provoditi i moja podrška Vladi ovisi isključivo o tome.

Vjerujete li da će Milorad Pupovac izići iz vladajuće koalicije?

Kolega Pupovac je mudar čovjek. Prije bilo kakve odluke, sigurno će razgovarati s premijerom, što bih učinio i ja, kao zastupnik romske manjine. To je pitanje stranke SDSS-a, ali vjerujem da do toga neće doći.

Zašto ste pristupili klubu Milana Bandića i je li istina da je vaš prelazak u taj klub koštao 1,38 milijuna kuna koliko je tijekom 2017. godine iz zagrebačkog proračuna dodijeljeno romskoj udruzi Kali Sara, osnovanoj 2007. godine, čiji ste osnivač i dugogodišnji predsjednik?

Moje je zakonsko pravo da budem u klubu nacionalnih manjina i još u jednom stranačkom klubu. Na taj sam način želio imati i političku potporu jedne stranke za rješavanja pitanja romske zajednice kao i za rješavanje operativnih programa i strateških dokumenata koje romska nacionalna manjima ima. Savez Roma u Republici Hrvatskoj Kali Sara djeluje više od deset godina, partner je Vlade, Grada Zagreba, niza općina i drugih institucija te iza sebe ima brojne projekte. Da sutra iziđem iz kluba ili Sabora opet bi bilo tako jer su to rezultati dugogodišnjeg rada. Istina je da sam Kali Saru osnovao i time se ponosim, a od kada sam zastupnik u Saboru nemam ni jednu funkciju u udruzi, pogotovo ne predsjedničku.

Rezultati i projekti su iza Kali Sare i to uopće nije sporno. Ni jedna vlada dosad nije sagradila ni jedan objekt za Rome. Romska zajednica svoje objekte ima zahvaljujući centrima za socijalnu skrb. Ne možemo reći da je nemoguće graditi ili da je to odstupanje od dosadašnje prakse, ali za druge manjine, za izbjeglice, povratnike itd. gradi se. A što se tiče mog članstva u klubu Milana Bandića, procijenio sam da bi to bilo dobro za romsku nacionalnu manjinu.

Ali, u zadnje vrijeme u klub Milana Bandića ne prelaze samo nacionalne manjine nego i prebjezi iz drugih stranaka. Kao član kluba Stranke rada i solidarnosti, ne osjećate li se ponekad nelagodno kada svi javno na vas gledaju kao na ljude koji su se prodali za novac?

Ne želim ulaziti u razloge drugih zastupnika koji prelaze u klub Milana Bandića, ali ono što znam, ja ću i reći. Želim da se rješavaju pitanja romske zajednice. Za druge ne znam, ali sigurno su u Stranku rada i solidarnosti ušli zato što nisu zadovoljni radom stranke u kojoj su bili i nisu dobili ono što su željeli u svojoj stranci. Što se mene tiče, jako mi je stalo da se rješavaju goruća pitanja romske zajednice. Kada su u pitanju određena sredstva, savez Roma u Republici Hrvatskoj je krovna organizacija koja ima 50-ak romskih organizacija, osam vijeća na razini županija..., sav novac koji su dobili, dobili su preko javnog natječaja odnosno preko programa. Novac koji smo dobili isključivo je za obilježavanje naših praznika kao što su Svjetski dan Roma, Dan romskog jezika i Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida za vrijeme Drugog svjetskog rata. I mogu reći da se radi o sufinanciranju, a ne o financiranju. Nadam se da će doći dan kada ćemo imati stavku u proračunu, recimo 10, 20 ili 30 milijuna kuna, da možemo sagraditi objekte za pripadnike romske zajednice. Što mislite da bismo mi htjeli da naše praznike slavimo ispod mosta ili u nekim birtijama? Žalosti me što mi o većinskom stanovništvu znamo sve, a ono o nama ne zna ništa osim da znamo pjevati i plesati trbušni ples. A mi imamo i svoju tradiciju i svoju kulturu kao i svaki drugi narod na kugli zemaljskoj.

Zašto Romi najčešće skupljaju staro željezo, ili je to stereotip?

To je točno. Nažalost, kada su Romi kopali po smeću, nitko nije reagirao. Nekada su se Romi bavili trgovinom, ali i toga je danas sve manje. Romi su počeli skupljati željezo jer ne žele prositi, no i u tome nailaze na prepreke. Ulaskom Hrvatske u EU došlo je do drastičnih promjena. Sada moraju otvarati obrte, što je za njih nemoguće jer nemaju novca ni prostora i gotovo svi žive od socijalne pomoći. Za takvu reciklažu postoje posebna pravila koja je nemoguće osigurati. Za ono malo željeza što skupe, Ministarstvo unutarnjih poslova ili centri za socijalnu skrb ih kažnjavaju. Na taj način mi od zdravih, mladih i sposobnih Roma radimo invalide jer ih onemogućujemo da rade. Država, po mojem mišljenju, ne potiče rad dovoljno. Paradoksalno je da tražimo uvođenje radne snage iz inozemstva, a imamo mlade i zdrave Rome koji žele raditi i samo ih treba educirati.

Ima li još puno primjera zlostavljanja Roma u Hrvatskoj ili se to s vremenom smanjuje?

Naravno da ima i, nažalost, ništa se ne smanjuje. Zlostavljanja se događaju u svakom većem naselju, a najviše u Međimurskoj županiji gdje ima najviše pripadnika romske zajednice. Isto tako osuđujem i takve postupke romske manjine prema većinskom stanovništvu. Društvo je krivo što nema dovoljno senzibiliteta prema romskoj manjini. U Češkoj su riješili problem Roma. Ukinuli su im socijalnu pomoć i dali im stanove i zaposlili ih u javnim komunalnim poduzećima. Sada od svojih plaća otplaćuju kredite za stan i imaju riješena životna pitanja. S druge strane, kod nas nitko ne mari kako će i na koji način Romi živjeti, hoće li skupljati boce i željezo ili će krasti da opstanu. To je borba za opstanak, ali Rom nikada nije ušao u banku i opljačkao milijun kuna.

Bojite li se, kao romska zajednica, rasta desnice u Hrvatskoj?

Naravno da se bojim. Dođe li do toga, ploče “za dom spremni” imat ćemo u svakoj ulici i u svakom kutku.

Kako komentirate promjenu mišljenja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je pogriješila kada je rekla da je “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav?

Mogu vam reći da me njezina izjava ugodno iznenadila. To je povezano s njezinim bivšim savjetnikom koji joj je rekao da je to stari hrvatski pozdrav, a sad kažu drukčije. No predsjednica je sama odlučila je li to stari hrvatski pozdrav ili ustaški poklič pod kojim je nastalo na tisuće žrtava, među njima i brojni Srbi i Romi.