Dio konferencije “Hrvatska kakvu trebamo – dvije godine poslije” bio je i panel pod nazivom “Novi imidž i međunarodno pozicioniranje Hrvatske” u kojem su sudjelovali: predstojnik premijerova ureda Zvonimir Frka-Petešić, profesor na Fakultetu političkih znanosti Božo Skoko, znanstvenik na Hrvatskom institutu za povijest Ivo Lučić, bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić te profesor na Filozofskom fakultetu Tvrtko Jakovina.
Konferencija Hrvatska kakvu trebamo - panel rasprava na temu javnog imidža i međunarodnog pozicioniranja
Imamo sjajne potencijale
Na pitanje koliko se slika o Hrvatskoj mijenjala s vremenom, Zvonimir Frka-Petešić uvodno je kazao da je prije 30-40 godina Hrvatska bila nepostojeći pojam.
– Kada bih prije kazao da sam iz Hrvatske, drugi bi uzvratili: “Ha?” Na isti odgovor 90-ih bi mi rekli: “Uh”, a danas svi reagiraju: “Aaaaa!” To je percepcija Hrvatske u svijetu, čemu su pridonijeli članstvo u EU i naši sportski uspjesi. Nekad smo imali jedan, a danas imamo 20 milijuna turista koji nas posjećuju. I trebamo biti svjesni tih uspjeha – kazao je Frka-Petešić dodajući da trebamo proizvoditi sadržaj koji nije negativan u predstavljanju Hrvatske.
Da to što sad imamo ipak nije dovoljno, istaknuo je Božo Skoko.
– Često čujemo da smo mala zemlja, no od nas su manji Island, Švicarska, Slovenija, ali od njih nikada nismo čuli da su mali. Nije bitna veličina teritorija, nego snaga karizme koju imate. Irskoj je u oporavku kao primjer poslužila Dubrovačka Republika. Hrvatska je danas lijepa i zanimljiva, ali politički nezrela zemlja koja nema izgrađenu ni stratešku komunikaciju sa svijetom. I zato je od 1. siječnja 2020., otkada predsjedamo EU, prilika da ispričamo da smo inovativni, gospodarski i politički, a ne samo kulturni brend – predložio je Skoko.
Vesna Pusić objasnila je što znači imati svijest o sebi.
– Ako nemaš ideju tko si i što želiš biti, onda postaješ otvoren za to da ti definiranje identiteta bude nametnuto izvana, da ti se nalijepi etiketa. Znači, da bismo mogli prema van projicirati svoj imidž, moramo se sami odlučiti tko smo i što želimo biti. Moramo se odlučiti što nam je od sveg spektra stavova koje imamo od najveće koristi – naglasila je Pusić dodavši da nam je kao zemlji koja nije velika i srednja sila važno koje su nam komparativne prednosti te da smo, unatoč pokušajima imitiranja drugih, neovisni i politički ipak nismo ničiji klijent, a da su sve jadikovke vezane uz gubljenje suvereniteta samo relativiziranje vrijednosti, znanja i znanstvenih dostignuća. To da nismo izgradili vlastiti identitet pa nas drugi pokušavaju definirati, a najčešće to čine one države s kojima smo bili u sukobu, ustvrdio je Ivo Lučić.
Koketiranje s fašizmom
– No i kod nas postoje snage koje odbijaju izgradnju digniteta spominjući samo ono najgore od nas. Unatoč tome kakva je Hrvatska danas, stvara se i dalje slika da je Hrvatska jedna grozna propala zemlja. I što sad s njom? Hoćemo li joj dodati nekog strateškog partnera koji će je voditi?! Hrvatska nije propala, ima sjajne potencijale. No, ako je mi vidimo samo crnom, onda ćemo joj nanijeti veliku štetu – istaknuo je Lučić.
Da strateški ne razmišljamo ni u jednoj disciplini, ustvrdio je Jakovina.
– Suočavanje s prošlošću najmanje je bila stvar povjesničara, a najviše onih koji dominiraju društvom. Kako ćemo komunicirati sa svijetom ako nam se u školama ne govori o Jasenovcu. Trebamo biti dosljedni i jasni u svojim stavovima – rekao je Jakovina dometnuvši da su ulazak u NATO i EU tek početak i da se u mnogome tek trebamo dokazati.
Lučić je reagirao da mi više nismo u stanju govoriti ni o čemu, a da ne spomenemo Jasenovac pa se cijelu državu zato doživljava zločinačkom.
– Možda to ne bi bilo tako da tu temu nismo relativizirali – uzvratio je Jakovina.
V. Pusić je ustvrdila da imidžu Hrvatske smeta koketiranje visokih hrvatskih dužnosnika s fašizmom. Skoko je dodao da uspjeh na nogometnom SP-u nismo iskoristili kako bismo pokazali da nismo samo lijepa i sportski uspješna zemlja.
Društvom dominiraju mentalni Jugoslaveni koji žele svoju, komunističku i velikosrpsku istinu nametnuti hrvatskoj djeci iako je svakom razumnom jasno da se radi o lažima. Tko se protivi lažima, dobije etiketu i postaje "fašist", "ustaša", "revizionist", "agresor"... Hrvatski povjesničari su dužni istražiti istinu i iznijeti je na svjetlo dana. Predati je hrvatskoj djeci. Nakon toga će sve "etikete" otpasti i Hrvatska će steći uvjete da postane zdravo društvo.