\'Ako se ne javim ili te ne čekam na naplatnima, idi doma... pao sam\'

Dilerski posao, posebice onih koji se bave nabavom robe na veliko, izuzetno je stresan. Zna to najbolje Zadranin Zlatko Ugarković Patak, s trenutačnom adresom u ekstradicijskom pritvoru u Dominikanskoj Republici, uhićen zajedno sa svojim jatacima nedavno na egzotičnim Karibima u akciji “Jadera” jer su u Hrvatsku, a kasnije i ostale zemlje Europske unije, planirali prošvercati 174 kilograma kokaina vrijednog oko osam milijuna eura. Ugarković je od ovog posla trebao imati čiste zarade oko pet milijuna eura, ali sreća ga nije poslužila.

Ostao je bez vrijedne robe, a kako stvari trenutačno stoje, imovina bi mu mogla biti oduzeta jer se sumnja da je stečena prljavim novcem. Ugarković se, osim oko 630.000 eura uloženih u biznis s drogom, uvelike potrudio i oko organizacije posla. Živci su mu vjerojatno zbog toga najviše platili. Trebalo je naći vezu s dobavljačem kokaina iz Venezuele, poslati prethodnicu na daleko otočje da pripremi teren, okupiti ekipu u Hrvatskoj i s njom dogovoriti sve detalje puta, otputovati na Karibe... i na kraju pasti u ruke policije baš kada se činilo da narkopriča završava hepiendom.

Vruća telefonska linija

Kako je to biti uvjeren da posjet bilo kojoj državi tzv. Karipskog bazena može riješiti životnu egzistenciju, a na kraju zbog lake i brze zarade završiti iza zatvorske brave, zna najbolje i Miroslav Aničić Mike (37), šef dilerske skupine, s fakultetskom diplomom u džepu, koja je prošle godine u ovo vrijeme “pala” u akciji “Spider web”, pokušavajući isto s Kariba u Lijepu našu privatnim avionom “uvesti” 105 kilograma kokaina. Aničić je već imao iskustva s ovim poslom jer je lani u veljači uspio u Hrvatsku prošvercati 74 kilograma bijelog praha. Tu je zapravo nastao problem. Aničić nije poštovao pravila igre koja je dogovorio s Davidom Molinom, Kolumbijcem koji mu je drogu isporučio te se nalazi u bijegu, nije na vrijeme platio oko 700.000 eura za preuzeti kokain.

Krenulo je telefoniranje pa Aničić i Molina razgovaraju 23. veljače. Aničić mu se uspaničeno opravdava što posao nije dovršen, govori da će drugi put sve imati pod kontrolom, da mu je ulagač otkazao u zadnji tren... Aničić objašnjava da je “sve trulo” i da će im idući put osigurati i bonuse. Moli da se strpe nekoliko dana. Dan kasnije opet su na telefonskoj vezi. Šef hrvatskih dilera opravdava se Molini da su kupci zeznuli stvar i da je morao učiniti “neke lude stvari da se to obavi”. Govori Molini da objasni proizvođačima kokaina da je do problema došlo zbog “druge skupine koja nije učinila ono što je trebalo”, na što mu ovaj odgovara da mu “mali čovjek” vjeruje jer bi u protivnom on tamo bio mrtav. Aničić i Kolumbijac razgovaraju i 28. veljače te dogovaraju način isplate za 74 kilograma kokaina. U tim razgovorima Aničić govori da možda neće biti potpuno spreman s novcem, ali da će mu tijekom dana ili sutra poslati oko 100.000 eura, a ostatak do petka.

Opet se opravdava da se stvari sporo odvijaju, a tipove s kojima radi opisuje kao jako problematične i spore zbog čega nisu sve završili. Molina ga na to sav u panici podsjeća da je to pitanje života ili smrti jer ako ne donese novac, rekli su mu, mrtav je. Aničić ga umiruje da će imati oko milijun američkih dolara, ali da je problem s “pticom”, odnosno najmom odgovarajućeg aviona, a Molina ga ponovno panično upozorava na ozbiljnost situacije s ljudima u Južnoj Americi i govori mu da mora učiniti sve jer je ovo postalo pitanje života i smrti i da će ga ljudi ondje likvidirati jer misle da ih potkradaju.

“Kakva je to prokleta šala”, pita uzrujano Molina drugi dan Aničića nakon što mu je ovaj rekao da će planirana nova pošiljka kokaina biti preskupa jer moraju ići na dva mjesta i da će njihova zarada trpjeti zbog troškova. Raspravljaju tko je trebao koliko novca zaraditi od prijašnje prodaje 74 kilograma kokaina. Također govore da trebaju nabaviti vlastiti avion za krijumčarenje kokaina koji bi im bio stalno na raspolaganju te razgovaraju o količini većoj od 200 kilograma kokaina koji bi trebali prošvercati sljedeći put. Navečer se Aničiću konačno osmjehnula sreća. Molini šalje poruku: “Dobre vijesti: svi su stanovi prodani.” Ova poruka značila je da je sav kokain, 74 kilograma, prodan jer su “stanovi” bili zapravo šifra za drogu. Javlja mu također da su pronašli pilota i posadu aviona.

Šef bande nije nikoga cinkao

“Gospodine, mrzim ovo, ali zaglavio sam s glupim ljudima. Mislim subota. Imat ćete ručak, nema problema, ali jaaaako je spooooro”, sadržaj je SMS-a koji je Aničić poslao Molini 3. ožujka. Ubrzo ga također obavještava da je pronašao let te da dolazi, a Molina mu odgovara da dolazi “ravno u ptičje gnijezdo, u VIP prostoriju”, što se odnosi na dolazak u Santiago u Dominikanskoj Republici. Treba napomenuti da se Molini, inače drugookrivljenom zbog šverca spomenutih 105 kilograma kokaina, izgubio svaki trag te da će mu se suditi u odsutnosti, a nije pronađen ni po raspisanoj tjeralici pa nije ni ispitan prije podizanja optužnice. Zato se nameće pitanje je li taj čovjek uopće živ?

 “Ako se ne javim, pao sam, ako te ne čekam na naplatnima ili ti mene, ako me nema dugo i ne javim se, idi doma”, poruka je koju je 12. travnja, nakon povratka s Kariba, gdje su preuzeli novu pošiljku kokaina, poslao sa svoga mobitela Požežanin Milan Stevanović, jedan od Aničićevih jataka, inače i petookrivljeni. Scenarij je bio upravo onakav na kakav je i bio spreman – svi su pali u ruke austrijske i slovenske policije. Prilikom prvog ispitivanja 13. travnja Aničić je tvrdio da nije znao da u automobilu vozi drogu, dok je dan kasnije svoju priču i nadopunio.

Opet je ponovio da nije znao za drogu jer je to, tvrdio je, zapravo trebala biti pošiljka zlata te da je on imao samo nalog za prijevoz sedam ili osam kofera iz mjesta Nassau na Bahamima do Nizze, odnosno Stuttgarta. U mercedes je, kako je rekao, utovario pet kofera, ali nije mogao reći je li mu pomagao netko od njegovih pratitelja. Tvrdio je da je pošiljku zlata trebao isporučiti u Ljubljani. Ponovno je ispitan 15. travnja. Govorio je da je od 2006. godine u Kanadi imao poduzeće te da su, dok je boravio u Europi, on i supruga trebali biti privedeni u Kanadi zbog kredita. Zbog toga se nije vratio u tu zemlju. Također je rekao da posljednjih šest mjeseci nije imao nikakvih prihoda te da su mu pomagali roditelji, brat i prijatelj, a da je trošio vrlo malo. Aničić se trenutačno nalazi iza zatvorskih rešetaka u Remetincu i čeka početak suđenja. Koliko se zna, dulje se vrijeme kolebao bi li otkrio ime naručitelja kokaina, no zaključio je da mu je glava u pitanju i da je ipak bolje da o ovoj “avanturi” šuti.