U kući slavodobitnika 307. Sinjske alke Frane Ivkovića u Brnazama slavilo se do zore. Ovo mu je treća Alka koju je dobio, ali nikad nije bilo tako dramatično. Frano se ovjenčao pobjedom s osvojenih devet punata nakon spektakularne završnice, pripetavanja u kojem su sudjelovala čak tri alkara.
Ljudi su samo dolazili, donosili kolače, pršut, vino, arambaše, pjevalo se, slavilo, vijorila se hrvatska zastava.
– Nakon neprospavane noći emocije se slažu. Osjećaj je nevjerojatan – rekao nam je jučer slavodobitnik Frano Ivković o čijim će se 'pripetama' još danima govoriti po Sinju.
Pripetavao se s dvojicom
– Bilo je uzbudljivo, digli smo atmosferu na vrhunac. Publici je bilo zanimljivo. Moram čestitati svojim kolegama Kristijanu Bikiću i Ivi Zorici na junačkom megdanu, ali zahvaljujući čudotvornoj Gospi Sinjskoj što je mene i kobilu Lunu ostavila staložene, sreća je bila na mojoj strani – viteški govori Frano Ivković, inače zaposlenik Alkarske ergele gdje radi kao instruktor jahanja i potkivač konja.
– Kobila Luna ulijevala mi je dosta samopouzdanja, bila je smirena i staložena, bilo mi je lakše jer sam se mogao koncentrirati na sam pogodak – kaže Ivković koji se u nedjelju treći put ovjenčao pobjedničkim plamencem. Prva osvojena Alka bila je jubilarna 300-ta, a kada je osvojio svoju drugu, 304. Alku prije tri godine, također je jahao na hvaljenoj Luni.
– Luna je u vlasništvu moga prijatelja i radnoga kolege Josipa Jukića i zahvaljujem njemu i njegovoj obitelji koji mi je ustupaju da na njoj trčim Alku, jer bez dobrog konja nema ni pobjede! – kaže Frano Ivković, koji ne mijenja ni alkarskog momka, iskusnoga Marija Blajića s kojim je osvojio sve tri svoje pobjede.
Kada je Frano Ivković 2015. godine osvojio prvu Alku, sadašnja supruga bila mu je zaručnica i još je bila studentica medicine. Kada je 2019. godine osvojio drugu Alku, bila mu je supruga i imali su sina Pavu, a sada, kada je osvojio treću, imaju uz četverogodišnjeg Pavu i Andriju koji ima godinu i pol. Obitelj im raste, a vrijedi spomenuti da je u međuvremenu gospođa Lucija diplomirala i sada radi kao liječnica. Ponosna je na svoga alkara.
– Ovo je Frani treća Alka, dobro mu ide. On to voli, radi, trudi se, živi za to. Eto, trud se isplatio. Ponosna sam, sretna, vesela – izjavila je Lucija Ivković nakon pobjede. Otkrila je i kako je upoznala Franu.
– Mi smo se upoznali tako što je on bio instruktor u školi jahanja u koju sam se upisala. Zaljubili smo se, a ostalo je povijest – uz smijeh je ispričala Lucija Ivković. Zaposlena je, radi u Tisnom, u timu Hitne medicinske pomoći.
– Bez podrške supruge Lucije i cijele obitelji ne bih se mogao ovime baviti niti se kvalitetno pripremiti. Eto, Lucija je jutros u 3 i pol morala krenuti za Tisno jer sada radi. Snalazimo se, teško je, ali nadamo se da će pronaći posao negdje bliže Sinju – govori Frano, kojega je u društvu mame Lucije s tribina podržavao stariji sin, četverogodišnji Frane, dok je mlađi Andrija, koji je još beba, bio kod bake na Murteru.
Pave već pokazuje zanimanje za konje.
– Još je on mali, ali odluče li on ili Andrija biti alkari, imat će našu podršku. Ali, naravno, nećemo ih siliti, kako oni budu htjeli – kažu Frano i Lucija.
Ivkovići su obiteljski povezni s konjima. Franin pradjed bio je alkarski momak, baka Pavica, po kojoj je Pave dobio ime, bila je zaljubljenica u konje i tu je ljubav prenijela na Franu, a otac Davor 25 je godina vozio kočiju koja na dan Alke i Velike Gospe vozi vojvodina ađutanta po gradu i poziva predstavnike civilne, vojne i crkvene vlasti na viteško nadmetanje.
Nakon što mu je sin Frane u nedjelju treći put osvojio Alku i primio darove predsjednika te su mačkule pucale njemu u čast i zbog njega je vatromet ukrasio nebo nad Sinjem, sasvim je prirodno što nitko nije bio ponosniji od oca Davora dok je pred kućom primao čestitke rodbine, kumova, prijatelja i brojnih dobronamjernih ljudi.
– Da sad umrem, gotovo je za me jer je sve dobro. U mirovini sam, ali se i dalje bavim poljoprivredom i uzgajam konje. Imamo pet konja u štali. Vozio sam ja kočiju s lipicancima ne samo za Alku, nego i za vjenčanja. Nevistu sam vozio u Splitu od Poljuda do Gospe od Zdravlja – pripovijeda presretni otac Davor.
– Očekivao sam da će pobijediti, ali kako ima već dvije Alke, očekivao sam da za oca pobijedi jednu Baru ili Čoju, a evo došla je Alka. Imao je na Bari sridu, jučer je bilo ništa, dva puta u jedan, ali danas je dobio. Gospa je to dala, i 300. i 304. i ovu Alku. Virujte mi, treba se moliti. Ovo vam je istina, zove me prijatelj, doktor iz Zagreba i kaže mi da se on moli. Župnik zove i kaže da se moli, moja žena se moli i ja sam rekao: "Dobivamo! Njih troje se moli, gotovo je", i tako je i bilo – uvjerava nas kroz smijeh Davor između primanja čestitki.
Ništa manje sretna nije bila njegova supruga Anđelka Ivković, ponosna slavodobitnikova majka.
Sinj se preselio u Brnaze
– Ovo je mom Frani treća Alka. Moram priznati da mi je srcu najviše prirasla prva, ipak dobio je tristotu, jubilarnu, to je neponovljiva Alka, ali svaka je za sebe veličanstvena... Ja svaku njegovu Alku pripisujem Majci od milosti, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Molim se i zahvalna sam joj na uslišenim molitvama – priča majka Anđelka koja je puna hvale za svoga sina.
– Nije što je moj, ali Frano je jako dobar i miran. Voli svoj posao i radi ga s ljubavlju. Konje voli od djetinjstva, što i ne čudi, to mu je u genima, u korijenima – govori Anđelka Ivković i kao dobra domaćica kaže da u kući ima svega, fešta će se nastaviti i u sljedećim danima, a svi su čestitari dobrodošli. A činilo se kao da se nakon Alke cijeli Sinj preselio u Brnaze. Ljudi su samo dolazili, dobro raspoloženi i uglavnom punih ruku. Domaćici u slavodobitnikovoj kući treba pomoći ugostiti čestitare.
Uz Franu, zvijezda večeri bio je i njegov alkarski momak Mario Blajić, koji je i zamjenik arambaše u Alki, po struci profesor kineziologije.
– Danas je osvojena treća Alka s Franom, koja je bila specifična jer je imala tri pripetavanja. Svi smo sretni i radosni, ovo je naša godina i moramo uživati i proslaviti – priča Mario Blajić kojemu je ipak najdraža osvojena Alka ona jubilarna 300-ta.
– Nitko nije tada očekivao da će on pobijediti – kaže Mario, koji je u Alci već 22 godine.
– Moj pokojni djed s očeve strane oblačio je robu alkarskog momka na hodočašćima, a ja sam prvi alkarski momak u svojoj obitelji. Nadam se da će netko od mojih pokazati želju i nastaviti tradiciju – kaže Mario, koji je uz tri Alke s Ivkovićem dobio Baru 2001. godine s alkarom Mladenom Vučkovićem.
VIDEO: Drama na vrhu turističke sezone: 80.000 turista zaglavilo na 'kineskim Havajima'
Beyonder, ovo su naši Alkari, a koji su tvoji?