Ako su u Srbiji iskreni, uz srpske žrtve neka odmah počnu oplakivati i hrvatske u Vukovaru, bošnjačke u Srebrenici

Je li itko ozbiljno očekivao da Thompson svoj koncert u Kninu neće početi svojom ratnom budnicom iz Čavoglava i uzvikom “Za dom spremni” (ZDS), da se među kojekakvim hrvatskim zastavama neće mahati i HOS-ovskim stjegovima s istovjetnim sloganom? Zasigurno nisu oni koji su tamo otišli samo zato da bi snimili dokaze za “ustaški dernek” i zgražajući se izvijestili o tome hrvatsku i svjetsku javnost. Što god tko mislio o Thompsonovoj ikonografiji, bi li pjesma koja je tako životno najavila hrvatski ratni trijumf, a u posljednjih četvrt stoljeća bila nesmetano izvođena uzduž i poprijeko Lijepe Naše, danas trebala biti zabranjena? Za neke nema dvojbe. Kažu da bi Thompson trebao biti i strogo kažnjen zbog “Za dom spremni”.

Pojedini pak to ultimativno zahtijevaju, ne navodeći pritom po kojem to zakonu, umislivši valjda da i u hrvatskom pravosuđu vladaju već diskrecijska pravila Uefe. Da ne bude zabune, smatram da je priča o “starom hrvatskom pozdravu” uglavnom neuvjerljiva mimikrija lažnih obožavatelja opere, jer nedvojbeno je da je ta krilatica u ovakvom obliku ostala upamćena ponajprije kao ustaški pozdrav. Jasno, sama činjenica da je to bila krilatica države koja je provodila rasne zakone za mnoge je s potpunim pravom dovoljan razlog da se suzdrže od njezina uzvikivanja. No, sam slogan nema nikakvog izravnog spornog sadržaja i nemoguće je naći neosporivu zakonsku osnovu za njegovu zabranu, iako će se naći onih koji ne žele ni čuti da mu značenje može biti bilo što drugo doli poziv na ubijanje Srba. Činjenica da su mnogi hrvatski vojnici s tim riječima na usnama oslobađali Hrvatsku u Domovinskom ratu, njima je samo dodatni dokaz za te tvrdnje. No, gle apsurda, kakvo bi to bilo licemjerje zakonodavstva koje traži da se kazna za ZDS plaća u – kunama? Do NDH nikad nije postojala valuta koja se tako zvala, a pozdrav “Za dom” nedvojbeno jest.

Na to neki odgovaraju da “Za dom!” nije isto što i “Za dom spremni!”, pa na koncu ispada da je sporan – samo odziv “Spremni!”. Dotjerajmo onda apsurd do vrhunca, pa kompromisno kriminalizirajmo samo – “Spremni!”. Tako bi, eto, i nesretni Joe Šimunić tehnički ispao svima sasvim čist, jer je izgovarao samo prvi dio slogana, čekajući da mu stadionska masa “spremno” odgovori. Ako je rat nastavak politike drugim sredstvima, onda je nogomet tradicionalno nastavak rata drugim sredstvima. Uefa je danas spremna primijeniti mrkvu, ali i batinu, odnosno sva sredstva represije koja joj stoje na raspolaganju, kako bi se takva predodžba promijenila, i u tome je posljednjih desetljeća umnogome uspjela, no kod nas to još uvijek ne daje željeni učinak. Doista, bilo je lako navijački pacificirati one narode koji u tom razdoblju nisu vodili stvarni krvavi rat, za razliku od nas ovdje. Nama je ipak objektivno nešto malo teže lišiti se bojnih pokliča, koliko god se oni danas mnogima opravdano činili kao opterećujući relikt prošlosti. Kako na utakmicama tako i na prigodničarskim koncertima. Pogotovo kad pod pritiskom to postane iskaz urođenog inata i građanskog neposluha. Daleko stvarniji problem od ZDS jest kad se na stadionima čuje zborno “Ubij!”. To je onaj trenutak kad svi moramo zaustaviti dah. Nažalost, ni “Ubi, ubi, Srbina” nimalo ne iznenađuje u zemlji u kojoj tvrdoglavo opstaju pojedinci koji s jednakim žarom uzvikuju “Ubij tovara!” ili “Ubij purgera”. Ništa čudno u zemlji u kojoj baš nitko ne reagira kad visoki državni dužnosnici prvo javno svoje političke oponente prstom prebrojavaju kao fašiste, a zatim isto tako javno uzvikuju “Smrt fašizmu!”.

Jer – učili su nas pola stoljeća, pa valjda mora da je tako – posve je prirodno, jel’te, da fašista možeš likvidirati kao muhu. I tako lako! Ne, ne namjeravam dati odgovor na pitanje iz naslova ove kolumne, ali ću reći: sasvim sigurno od ZDS ne može biti benigniji nedvosmisleni poziv na nečiju smrt. I nemojte mi reći da se sa “Smrt fašizmu!” zapravo obećava smrt nekakvoj ideologiji, a ne ljudima, jer svi znamo da to nije istina. Živi li itko u iluziji da je razlog za ZDS to što je srpski predsjednik Nikolić na hrvatski Dan pobjede izjavio da Hrvati “slave obnovu države koja je bila priznata samo od Hitlera”? Da četnički vojvoda u suprotnom ne bi javno izjednačavao RH i NDH? Taj dio njegove izjave na nacionalnoj televiziji nije ni spomenut. A ako to nije razlog za (ne)diplomatsku reakciju hrvatske Vlade, onda ne znam što jest. Svaka država koja drži do sebe na takav agresivni ispad reagirala bi odgovarajućim diplomatskim notama, ako ne i povlačenjem veleposlanika na konzultacije. Hrvatska ni riječi. Nakon takve izjave, još licemjernije zvuči poziv srpskog premijera da susjedi zajednički obilježavaju dan žalosti za svim žrtvama proteklog rata. Hrvati i Bošnjaci doista bi bili naivni kad bi povjerovali u iskrenost pružene “ruke pomirenja” dvojice ratnih huškača koji se svoje prošlosti i dalje ne odriču. Hrvatskoj ne treba ni poseban dan kada bi oplakivala srpske žrtve, ali itekako treba odati počast svim svojim državljanima stradalima u masovnim zločinima. Pokloniti se na svim takvim mjestima. Možemo odmah početi i u Varivodama, zašto ne. Ako su u Srbiji iskreni, ni njih ništa ne sprečava da uz srpske žrtve odmah počnu oplakivati i hrvatske žrtve u Vukovaru, bošnjačke u Srebrenici, desetke tisuća pobijenih u beskonačnom nizu svih drugih gradova u kojima su planski provodili zločine. A jednog dana, kad zločinci budu kažnjeni, a u Srbiji na vlasti više ne budu četnički vojvode ni njihovi šegrti, možda ćemo doći u priliku da zajedno stanemo s rukom na srcu i iskreno izgovorimo: Da se više ne ponovi.

>>Documenta poručila Vladi da mora uključiti sjećanje na žrtve u proslavu Oluje

>>Kći i sin prepoznali oca na naslovnici knjige: Da je živ, bio bi tako ponosan