Ako u stranku uložim trud, je li problem što mi da poziciju?

U vremenu u kojem je apatija birača sve veća, a njihovo povjerenje u institucije sve manje, politika je poput broda koji iz dana u dan tone sve dublje u očima građana. Pitanje koje se onda postavlja jest tko se svjesno na njega ukrcava, odnosno tko su mladi ljudi koji se danas odlučuju baviti politikom. Čine li to iz želje da nešto promijene ili u njoj ipak vide samo korist. Predstavnici najvećih ogranaka mladeži političkih stranaka u Hrvatskoj, Josip Bilaver i Ante Bačić iz HDZ-a, Biljana Gaća i Luka Nikpalj iz SDP-a te Ivan Bednjanić Bunić iz HNS-a priznaju da uhljebništva i koristoljublja među mladima ima, no da i dalje ima onih koji su u politiku ušli da bi učinili nešto dobro.

Ne žele etiketiranje

– U SDP sam se uključila sa 16 godina, pa neka netko pokaže osobu koja u toj dobi razmišlja toliko dugoročno da to odluči učiniti jer će u budućnosti imati koristi. Moj je razlog bilo to što sam iz Vukovara i imala sam prijatelje Jovanu i Srđana s kojima sam se igrala preko ljeta, no na jesen nismo mogli ići u isti razred – govori danas 28-godišnja politologinja Biljana Gaća, predsjednica Foruma mladih SDP-a, koja je tu stranku odabrala jer dijele iste vrijednosti. Kada se odlučila baviti aktivizmom, prvo je djelovala preko udruga civilnog društva, no shvatila je da one mogu pomoći samo do određene točke, nakon koje nastupa politika. Da je politično djelovanje stupanj više koji dolazi nakon angažmana u civilnom društvu smatra i Ivan Bednjanić Bunić, predsjednik Mladih HNS-a. No put od nevladinih udruga do politike uglavnom je svojstven onima koji su bliži lijevo-liberalnom svjetonazoru. S druge strane, predsjednik Nacionalnog odbora mladeži HDZ-a i predsjednik mladeži HDZ-a Splitsko-dalmatinske županije Ante Bačić objašnjava da je njegov put u politiku bio nešto drukčiji.

– U HDZ sam se učlanio na fakultetu zbog društva, jer je to neki prirodni odabir kojim iskazujete podršku stranci s kojom dijelite svjetonazor. To su vrijednosti koje mi je odgojem usadila obitelj i dileme nije bilo – kaže Bačić te dodaje kako svaki član mladeži HDZ-a sam osjeti koliko ga politika “goni”. Mladi nakon učlanjenja u stranku sudjeluju u raznim aktivnostima, poput organiziranja kampanja, tribina i edukacija, a napreduju prvo na lokalnoj razini, pa na državnoj. Kada prijeđu tridesetu, počinju tražiti svoje mjesto u seniorskoj strukturi.

– Politiku shvaćam kao put na kojem destinacija nije poznata. I nije dobro da si osoba za cilj odredi neku dužnost jer je onda usmjerena samo na to – govori Bednjanić Bunić koji, kao i većina njegovih kolega iz drugih stranaka, tvrdi da osim ponekog odmahivanja rukom uz komentar “ma, ti si još mlad”, nisu doživjeli diskriminaciju zbog svojih godina. S time se ne slaže Biljana Gaća.

– Kao mlada žena, često sam osjećala da me podcjenjuju, pogotovo političari u gradskom vijeću koji se inače kunu u mlade ljude. Čula sam komentare poput “što ti znaš, mala gospodična, ti se onda nisi ni rodila“. Smatram da velike stranke ne daju dovoljno šansi mladima, pa SDP nema u Saboru ni jednu osobu mlađu od 30, a to je nedopustivo. Zato su i nastale stranke poput Živog zida – ističe Gaća te dodaje kako se u početku mlada osoba mora puno dokazivati.

– U politiku uđete jer želite riješiti neki problem. Ja sam krenuo od toga da mi je kao studentu smetalo što nam na fakultetu žele ukinuti rok, pa sam se angažirao u Studentskom zboru – prisjeća se Bačić, samo jedan od mladih HDZ-ovaca čiji je put počeo u Studentskom zboru, zbog čega se to predstavničko tijelo studenata često smatra jednom od glavnih odskočnih dasaka za uhljebljivanje, no u HDZ-u kažu da u tome nema mjesta teorijama zavjera.

– Zbor je prva prilika za sudjelovanje na izborima i to privlači osobe koje zanima politika, ne samo iz HDZ-a, nego i iz drugih stranaka, ali nas je najviše. Mi imamo više od 65.000 članova, a Forum mladih SDP-a, primjerice, ima ih 5000, koliko je nas samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jasno je onda da će nas statistički biti najviše u udrugama. Time se ponosimo i mlade potičemo da se angažiraju – govori Bačić te dodaje da HDZ svoje članove upozorava na to da u nepolitičkim tijelima ne ističu stranačku pripadnost. A Biljana Gaća, koja obnaša dužnost gradske vijećnice u Vukovaru te je aktivna u stranci, no ujedno je i zaposlena u marketinškom odjelu privatne tvrtke iz Osijeka, smatra da bi politička karijera trebala biti odvojena i od profesionalnog života.

– Bilo mi je jako važno da ostvarim karijeru u privatnom sektoru koji nema izravne veze s politikom. Dapače, smatram da mi je politički angažman bio uteg pri traženju posla. Više od godinu dana bila sam nezaposlena i ne mogu tvrditi da je to zato što se bavim politikom, ali... – napominje Gaća koja drži da ima mladih kojima je politika samo put do zaposlenja, no prema njezinu mišljenju to ne može dugoročno funkcionirati.

– Ako vas je politika negdje stavila, može vas i maknuti. To je nesiguran put, a još je teže ako se morate nositi s etiketom uhljeba – kaže B. Gaća koja je u javnosti prije dvije godine bila eksponirana upravo zato što su je prozivali da je u Saboru provela samo dva dana kao zamjena Predragu Fredu Matiću, nakon čega je odlučila iskoristiti povlasticu da prvih šest mjeseci prima punu, a idućih šest mjeseci pola plaće. Branila se tada da se zbog angažmana u Saboru ne može vratiti na stručno osposobljavanje te da kao mlada nezaposlena osoba mora od nečega živjeti, no naišla je na veliko negodovanje javnosti.

Etikete uhljeba se pak ne boji Josip Bilaver koji već šest godina obnaša funkciju predsjednika mladeži HDZ-a. Iako je njegov profesionalni put od samih početaka bio usko vezan uza stranku, on ne smatra da je to sporno. Bilaver, o kojem se govori kao o velikoj nadi HDZ-a i budućoj zvijezdi desnice, ima 32 godine i dolazi iz Škabrnje, a u HDZ učlanio se sa 17 godina te odmah aktivno uključio u rad stranke. Ubrzo je, već u studentskim danima, postao glavni tajnik mladeži HDZ-a, a potom i predsjednik. Izabran je i za jednog od potpredsjednika HDZ-a, a što se tiče njegova profesionalnog života, nakon završetka Ekonomskog fakulteta, okušao se u manjim poduzetničkim pothvatima, no ubrzo je postao šef ureda eurozastupnika HDZ-a u Zagrebu. Potom je bio zastupnik u Saboru, a od 2017. pomoćnik je ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića te je zadužen za fondove EU.

– Ovo jest dužnosničko mjesto, mene je na poziciju imenovala Vlada, ali to ne znači da ja ovdje ne radim dobro i da se ne trudim. Moj radni dan traje od sedam ujutro do 18 sati, nakon čega se bavim i stranačkim obvezama. Također, to je vrlo mjerljiva pozicija gdje će se na kraju mandata pokazati koliko smo novca povukli iz EU, vidjet će se koliko su nam dobri rezultat i da smo sposobni, to nije sporno – kaže Bilaver te objašnjava da se politikom počeo baviti upravo zato da bi mogao napraviti nešto dobro za Hrvatsku. Da u povezivanju politike i profesionalne karijere nema ništa loše te da je to uobičajen put smatra i njegov stranački kolega Ante Bačić.

– Tvrdim da mali postotak ljudi ulazi u HDZ zbog posla ili karijere, a i oni koji to naprave brzo odustanu kada vide koliko truda treba uložiti u stranku. Bilaver je, primjerice, 15 godina u Mladeži HDZ-a i sad je, eto, pomoćnik ministra. Gdje je problem? Ako je netko voljan uložiti godine truda u stranku bez naknade, trud treba cijeniti – kaže Bačić koji upire prstom u nezavisne liste koje se grupiraju neposredno prije izbora.

– Ima primjera da se netko počeo baviti politikom u ponedjeljak, a u četvrtak je bio saborski zastupnik, gradski vijećnik ili župan. A u HDZ-u ima ljudi koji se godinama trude i još nemaju položaj – kaže Bačić koji je ušao u Sabor nakon posljednjih izbora kao zamjena Blaženku Bobanu koji je postao splitsko-dalmatinski župan. Dok mu traje mandat, zamrznuo je radno mjesto u splitskom Studentskom centru gdje radi kao menadžer.

Važne su veze i poznanstva

Politologinja Vlasta Ilišin iz Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu koja se više od 30 godina bavi istraživanjem mladih te njihovom političkom participacijom, tvrdi da istraživanja pokazuju da motivi mladih koji ulaze u politiku nisu tako “čisti”.

– Kada se govori o motivima, podaci su kontradiktorni jer mladi na pitanje zašto su politički aktivni odgovaraju da žele pridonijeti poboljšanju društva i malo ih priznaje da tako žele ostvariti karijeru. No podaci pokazuju da samo pet posto mladih vjeruje političkim strankama, a 10 posto se u njih učlanjuje. Zašto to onda čine? – pita se Vlasta Ilišin te dodaje da zainteresiranost mladih za politiku već godinama pada, što je primijetila i dekanica Fakulteta političkih znanosti Lidija Kos-Stanišić. – Moj je dojam da su studenti sve manje zainteresirani za politiku, pogotovo za onu koju vode tradicionalne političke stranke, a sve su više skloni protestnim strankama. Također, smatram da dio njih doista u stranke ulazi iz uvjerenja, a dio iz pragmatičnih razloga kao što je dobivanje posla uz pomoć članske iskaznice – kaže Kos-Stanišić te dodaje kako se, iako bi se moglo očekivati drukčije, malo politologa bavi politikom te je u njoj više pravnika i liječnika. A kad mladi odgovaraju na pitanje što je potrebno za uspjeh, prvi odabir su im “veze i poznanstva”, a više od četvrtine njih misli da je važna i politička podobnost.

– I ta brojka raste, početkom 90-ih je to mislilo 15 posto mladih, a danas smo na 27 posto što je jako zabrinjavajuće, posebice ako se uzme u obzir da ih sve manje misli da je za uspjeh potrebno znanje i stručnost – kaže Vlasta Ilišin te napominje da podaci zapravo pokazuju kakao mladi vide društvo i svijet oko sebe. Ono u čemu istraživanja potvrđuju riječi mladih političara jest tvrdnja da nisu svi isti. Mladi se, naime, jasno razlikuju svjetonazorski s obzirom na to u kojoj su stranci. I dok predstavnici Mladeži HDZ-a tvrde da stranka potiče njihov idealizam, u SDP-u imaju drukčije mišljenje.

– Uđeš u politiku pun želje i onda ti realnost opali šamar. Politika me jako zanimala, u SDP sam ušao s 18 godina, no toliko sam se razočarao da sam odlučio odustati od stranačke aktivnosti i nisam jedini. Dok se igra po pravilima starijih generacija, mladi nemaju šanse, osim ako ne zaigraju tu igru, a ja to ne želim – kaže 28-godišnji Luka Nikpalj, još uvijek potpredsjednik Foruma mladih SDP-a. Smatra da bi za hrvatsku politiku bilo najbolje da se mladi iz svih stranaka ujedine i pobune protiv sustava. Da je stanje loše te da je najveći problem politike što se ne bavi kvalitetnim sadržajem i stvarnim problemima, nego populizmom, smatraju i drugi predstavnici mladeži, no dok oni misle da nešto mogu promijeniti, Luka Nikpalj kaže da se, uz neke iznimke, u strankama mladi mogu samo iskvariti.

– Sve stranke su jednake, poput navijačkih skupina bez programa u kojima se navija samo za boju. Njima odgovaraju mladi ljudi koji će se odreći svojih ideala i bezrezervno izvršavati naredbe – ističe dizajner iz Šibenika te zaključuje kako se često zaboravi da stranke nisu tu da nađu posao svojim članovima, nego da otvore radna mjesta za sve u državi.