Uz svu bol i prisjećanja na ubijene i nestale u Vukovaru 1991. godine pomalo tiho i bez previše pompe prolazi informacija kako već godinama unazad vijenac u spomen na ubijene i nestale u Vukovaru polaže i udruga Žene u crnom iz Srbije. Zbog epidemije koronavirusa njih ove godine nije bilo u Vukovaru, ali su zato imale svoje aktivnosti u Beogradu gdje su još jednom ukazale na zločine i nestale u Vukovaru 1991. godine. Tako su 18. studenoga, u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu, organizirale mirovnu akciju u crnini i šutnji pod nazivom „Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru“. Tom prigodom istaknuti su transparenti na kojima je pisalo “Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru“, „Solidarnost“, „Odgovornost“ kao i transparent sa slikom razrušenog grada i podacima o stradanju. Izvedena je i scenska akcija: na pločniku je solju napisano: Vukovar (1991. – 2020.).
Zahtijevaju suđenje za logore
– Žao nam je što zbog epidemioloških mjera ove godine nismo mogli prisustvovati komemoraciji u Vukovaru. I ovom prigodom izražavamo suosjećanje i solidarnost s obiteljima žrtava, građankama i građanima Vukovara, navode iz ove srbijanske udruge podsjećajući kako je 19. rujna 1991. jedan od najsramnijih događaja u povijesti Beograda kada je velik broj Beograđana izašao na ulicu kako bi bacali cvijeće pred tenkove i tako ispratili Prvu gardijsku oklopnu brigadu koja je krenula u pohod na Vukovar.
VIDEO: Vukovarski vodotoranj bio je pogođen s više od 600 neprijateljskih projektila i postao simbol stradanja i otpora grada
Ističu kako je u povodu 29 godina od stradanja Vukovara i svih počinjenih zločina država Srbija dužna utvrditi odgovornost bivše JNA te pokrenuti sudske postupke za zločin urbicida u Vukovaru. Traže da se utvrdi puna istina o nestalima otvaranjem arhiva Vojske Srbije i otkriju grobnice hrvatskih žrtava u Srbiji, ali i da se pokrenu sudski postupci za osnivanje logora i za ubijanje i mučenje hrvatskih civila i vojnika u logorima u Stajićevu, Begejcima, Sremskoj Mitrovici, Aleksincu, Nišu i Beogradu. Traže i postavljanje spomen-ploča na mjestima logora u Stajićevu i Begejcima kao i da se podrže drugi vidovi simboličkih reparacija žrtvama i njihovim porodicama te da se pokrene zakonska zabrana glorifikacije i rehabilitacije osuđenih za ratne zločine počinjene u Vukovaru i svim drugim mjestima.
– Ako se država Srbija ne suoči s teretom zločina u prošlosti, građanke i građani Srbije će i dalje biti taoci politike koja je nekada dovela do rata, a sada nastavlja opravdavati rat i ratne zločine. Istina o zločinima počinjenim u ratovima devedesetih godina ne smije biti sahranjena zajedno sa žrtvama, a njihovi inspiratori, organizatori i izvršitelji ne smiju izbjeći moralnu, političku i kaznenu odgovornost. To je preduvjet pravednog mira i regionalne stabilnosti – ističu Žene u crnom.
Staša Zajović, jedna od osnivačica udruge, podsjetila je kako su Žene u crnom osnovane u listopadu 1991. upravo radi Vukovara i stradanja u tome hrvatskom gradu. Podsjeća kako su i tada tražili da se prekinu stradanja u Vukovaru te su danima čitana imena poginulih u Vukovaru i Slavoniji.
– Odmah smo postali trn u oku mnogima jer smo davali prostor ljudima koji su, po njima, bili nevidljivi, izbrisani i nebitni. Nosili smo crninu ne samo zbog smrti nama bliskih osoba nego i radi svih žrtava rata. Tada je bilo zaista teško, ali danas je u Srbiji na snazi gora propaganda nego 90-ih. Doslovce je sve pod kontrolom. U Vukovaru je 18. studenoga bio Veran Matić i rekao ispravne stvari. Međutim, u isto vrijeme osuđeni ratni zločinac Veselin Šljivančanin, član Glavnog odbora vladajućeg SNS-a, izdaje knjige i gostuje na televizijama – kaže Zajović.
Teško do financija i prostora
Dodaje kako Žene u crnom imaju svoje aktiviste širom Srbije i da se oni javljaju s raznim akcijama. Međutim, i dalje su smetnja mnogima pa tako njihove akcije, kao i ovu 18. studenoga u Beogradu, osigurava veliki broj policajaca. Na koji način se ova udruga tretira u Srbiji govori i podatak kako trenutačno imaju 13 sudskih postupaka na raznim sudovima kao i da ne dobivaju nikakva sredstva od države. Zajović kaže kako joj ne pada na pamet tražiti sredstva od države, ali zato apliciraju na razne međunarodne natječaje. Imaju i problem s prostorom do kojega jako teško dolaze jer ih čelnici gradova i općine ne vide niti prepoznaju.
– Navikli smo na to i to nam nije novo. Ne dobivamo niti ikakva sredstva iz Hrvatske, ali zato bilježimo dobru suradnju s nizom nevladinih udruga i pojedinaca – kaže Zajović.
Interesantno je i da iako su iznimno aktivne po pitanju nestalih i osude ratnih zločina, ali da ikada nisu dobile nikakvu nagradu ili priznanje od Grada Vukovara ili pak Vukovarsko–srijemske županije unatoč činjenici što je o počinjenim zločinima i stradanjima mnogo teže govoriti u Beogradu nego u Vukovaru i Hrvatskoj.
– Sljedeće godine je 30 godina od stradanja Vukovara i mi smo već sada počeli s pripremama za tu okruglu obljetnicu. Želimo još glasnije i snažnije progovoriti o stradanju Vukovara u Srbiji, ali i odgovornosti Srbije, JNA i ondašnjih civilnih vlasti. U Srbiji je iskrivljena percepcija događanja u Vukovaru. Svega 20-ak posto građana, kako je pokazalo jedno istraživanje, vjeruje da su u Vukovaru počinjeni ratni zločini, To je žalosno – zaključila je Zajović.
VIDEO: Premijer Plenković u Vukovaru: “Hrvatska ima snage za iskorake koji su važni za suživot, pomirdbu i povijesnu istinu.”
Svaka cast ovim hrabrim zenama koje su same riskirale da ne budu ubijene ili sikanirane od Slobe ili Seseljevaca.