'Zašto ne bismo postavili bistu Karlu Marxu? Ne treba to shvaćati naivno'

Nije bitno tko je predsjednik SDP-a, nego da organizacija počne razmišljati o tome što danas znači socijaldemokracija, za koga se bori, na čijoj je strani u sukobu rada i kapitala - kazao je kandidat za novog predsjednika zagrebačkog SDP-a Aleksandar Gavrilović gostujući u studiju Večernji TV-a.

- Kada počnemo nuditi građanima stvarna rješenja po pitanju jačanja njihovih prava, najlakše ćemo se dogovoriti tko će biti predsjednik, tajnik itd. Ja osobno sam dosta svog političkog života proveo na tim političkim akademijama. SDP ima jako puno političkih akademija. Imate puno mjesta gdje se možete informirati gdje je ljevica i gdje ona ide - dodao je.

Video: Zajednica poduzetnika i obrtnika

Što bi danas socijaldemokracija trebala predstavljati, za što bi se SDP trebao boriti?

SDP bi trebao osmisliti isto kao nekada veliki zahtjev, nešto što će ljude inspirirati da podrže SDP. Ne smije biti samo čišćenje tuđeg nereda, ne smije cijelo vrijeme govoriti da HDZ ne valja i da  je cilj doći na vlast i popraviti što su oni napraviti, nego mora ponuditi novu transformativnu viziju. Ako pričamo o SDP-u Zagreb, on mora ponuditi viziju kako izgleda radničko osjetljivi Grad Zagreb. Jedna od mojih ideja je bila da javna nabava ne bude samo zelena i odgovorna, nego i da se uzimaju ponude od onih poslodavaca koji dobro tretiraju radnike. Jako puno bi firmi moralo onda promijeniti svoje poslovne prakse, ne bi smjeli imati više hrpu ljudi na prekarnim uvjetima, na ugovoru na određeno, na minimalcu itd. 

Kako stvoriti novi radnički SDP?

Po meni u SDP-u trenutno ima jako malo motivacije. Svi su razočarani. Prvi korak bi bio da probamo vratiti povjerenje. Kako? Ideja je da prvo mapiramo teren i vidimo što ljudi koje zanima aktivizam i ljudska prava sada rade. Kada ste na terenu među aktivistima i stvarno im pomažete, a ne samo pričate, onda će oni reći sada opet vjerujemo u SDP. Sljedeći korak je onda uključiti ih u stranku. Tako se gradi neka suradnja iz koje proizlazi osjećaj da smo svi dio neke lijeve priče.

Nešto slično je radio Možemo!. Je li to što rade bolje od SDP-a i što bi SDP mogao raditi da bude bolji od Možemo!?

Možemo! zapravo bi se mogao karakterizirati kao socijaldemokratska opcija. Dvije su tu stvari. Prva, ne treba shvaćati ljevicu kao konkurentsku. Cijela ljevica bi trebala koordinirano djelovati. Ne treba razmišljati kako ćemo mi njih pobijediti. S druge strane da, glupo je da SDP nema nikakav identitet. SDP mora osmisliti po meni identitet koji je proradnički i bavi se pravima radnika. Mi moramo imati stalno neke vrste inicijativa koje pokazuju da je nama stalo do tih tema.

Je li šalabahter-demokracija prisutna i na ovih izborima?

To je teško definirati što to znači. Kada imate manji sustav ljudi, sada je 1700 ljudi u stranci, naravno da se ljudi više poznaju i tu se možete dogovoriti tako da nazovete ljude. To nije problem, to je priroda manjih stranka.

Neki ljudi govore da bi moglo biti gotovo u prvom krugu, ja mislim da ne, mislim da će biti neizvjesno do zadnjeg trena u drugom krugu. Možda stvarno Viktor ima šanse jer ima povjerenike iza sebe, ali to vam ništa ne znači kada ljudi razmišljaju svojom glavom.

Isti ljudi koji su radili reevidenciju članstva dali su više manje potporu jednom kandidatu.

Dobro 1700 osoba sigurno nisu svakog nazvali ponaosob i rekli 'hej, kakav si', ali razumijem što hoćete reći. Po meni to nije veliki problem.

Što je još kazao kandidat za predsjednika zagrebačkog gradonačelnika, pogledajte u snimci intervjua.

Vlasnik ste gaming tvrtke. Koliko tih lijevih politika provodite u samoj tvrtki?

Mi pokušavamo u firmi imati vrlo egalitarni princip rada. Mi smo prvi gaming studio koji ima kolektivni ugovor u regiji, ne samo u Hrvatskoj. Čemu on službi? Uređivanje prava između poslodavca i radnika, dijeljenje prihoda, svi imaju iste plaće, demokratski biramo koje ćemo projekte raditi, imamo transparentne financije. Vodimo tu firmu na jedan samoupravni način i funkcioniramo, relativno smo uspješni.

Doprinose li svi jednako ako su jednako plaćeni?

Pa da. Ljudi ne doprinose u svakom trenutku jednako, netko u nekom trenutku ima problema, ali dugoročno kada gledate, da, ljudi se ne osjećaju lošije od drugih i onda daju sve od sebe da bi cijeli kolektiv uspio. Čovjek bi očekivao da to neće funkcionirati, ali jako puno naših mišljenja o ljudskoj psihologiji su kriva. I cijela ta ideja neoliberalizma i individualizma ispada u stvarnom svijetu. Kada pričate sa stvarnim ljudima i niste samo u ideologiji, vidite da je stvarnost puno optimističnija. Ljudi rade za kolektiv u kojem im je ugodno živjeti.

Postali ste javnosti najpoznatiji jer ste kao vijećnik u Gornjem Gradu inicirali postavljanje biste Karlu Marxu. Znate li što je s time?

Hoće li doći do toga, pitanje je za nove vijećnike. Ja više nisam član vijeća, bio sam do izbora. Trebao bih doći tamo i pitati ih što misle o tome, ali imam osjećaj da im to nije niti približno na dnevnom redu. Ma da ako gledamo legalno, to je nešto što je već izglasano i što se treba dogoditi. Ali pitanje je zašto ne bismo izgradili bistu jednom ekonomistu koji je promišljao kako bi trebao izgledati drugi svijet. Tu nema ništa sporno. Mislim da mlade generacije trebaju razmišljati o tome kako bi trebao izgledati novi svijet. Ne treba to shvaćati na neki naivan način, da je to povezano sa Sovjetskim Savezom, to je povezano s idejom da želimo živjeti u pravednijem društvu.