Hrvatski intelektualac i panelist "Petog dana" HRT-a Aleksandar Musić kritički se osvrnuo na intelektualce i njihovu pasivnost u problematici Agrokora.
- Hrvatsko društvo na svome lageru ima obilje intelektualaca. I to ne mislim nužno u onom posprdnom smislu, smislu raznih kafanskih Aristotela i Spinoza (iako ima i toga), nego je naprosto riječ o činjenici – mnoštvo državno-financiranih sveučilišta, fakulteta, akademija, instituta, muzeja, zaklada, Matice i matica kroz desetljeća je iskristaliziralo nemali broj osoba koje u javnosti nastupaju kao intelektualci, napisao je Musić na arteist.hr.
Goruće pitanje u Hrvata ne zanima intelektualce?
- Naime, pitanje je to koje se, u definiciji, direktno odražava na sudbinu oko 30 000 hrvatskih građana (i njihovih obitelji) zaposlenih u koncernu, potom se kapilarno odražava na sudbinu nekoliko desetaka tisuća zaposlenih u Agrokorovim poduzećima-kooperantima, a na kraju – još kapilarnije – i na nekoliko milijuna građana trenutnih obveznika (i budućih korisnika) mirovinskih fondova, koji su obilno ulagali u poduzeća sada dokazano upitne kvalitete iz sastava koncerna Agrokor, napisao je Musić.
Istupi „intelektualaca o svome trošku“
- S iznimkom Velimira Šonje, Mate Mijića, Goranka Fižulića, Gorana Vojkovića, Jasne Garašić i Andreja Grubišića te skromnog doprinosa emisije ‘Peti dan’ – artikuliranih, intelektualnijih istupa u ovom pitanju bilo nije i – nema. Pritom valja napomenuti da Garašić i Grubišić i nisu intelektualci u užem smislu, oboje su neprikosnoveni stručnjaci za specifična područja, Garašić za stečajno pravo, Grubišić za financije. Nije naodmet primijetiti da ovdje navedena imena uglavnom spadaju u skupinu ‘onih drugih’ intelektualaca, ‘intelektualaca o svome trošku’, kazao je Musić
- S druge strane, docirati s katedre i kolektivnog ugovora o ‘kapitalizmu’, ‘komunizmu’, ‘Jugoslaviji’, ‘Americi’– ne nosi neke pretjerane troškove sa sobom, a koristi su – već tu.
U svakom slučaju, hrvatski intelektualac i u ovom pitanju na kraju dana – pobjeđuje. Hrvatska, kao i uvijek, gubi. Narod koji ima ovakve intelektualce, ne treba brinuti za svoju budućnost. Nema je, oštar je bio Musić.
A mozda to i nisu intelektualci . . . ? U Hrvatskoj je postenje i moral u osobe obrnuto prporcionalan razini formalnog obrazovanja. Mozemo li Dr. Sanadera zvati intelektualcem ? Ili je intelektualac slozen pojam koji se ne odnosi samo na razinu formalnog obrazovanja ? Zakljucak je tocan . . . nema intelektualaca. Buducnost je neminovna . . . nazalost.