– Potrebno je tek malo volje. I ruke – skromno izgovara, kao da je ono što radi najjednostavnije na svijetu, otvarajući vrata svog carstva iz kojeg dopire miris lavande. Na polici restaurirane starinske vitrine posložene bočice s eteričnim uljem lavande, hidrolatima, buketi osušene biljke. Nasuprot polici šivaći stroj za kojim 46-godišnja Aleksandra Pekica šiva jastučiće u obliku mački, sova, zečeva... pa ih u obiteljskoj manufakturi puni lavandom. Ovdje je nastao i unikatni suvenir lutkice u istarskoj narodnoj nošnji punjene mirisnim suhim cvjetovima, predstavljen na međunarodnim turističkim sajmovima u New Yorku, Austriji i Njemačkoj.
Desetljeće OPG-a
Aleksandra Pekica iz sela Pekici u općini Svetvinčenat za lutkicu je prije šest godina osvojila brončano odličje u kategoriji hrvatskih etno suvenira. Nositeljica je prije desetljeća osnovanog OPG-a čija je osnovna djelatnost proizvodnja i prerada lavande zasađene na četiri hektara zemljišta. Zaposlena je u tvornici kabela, a nakon posla smiraj nalazi u obiteljskom okruženju svog doma. Ovdje oslikava jastučnice, kukiča i restaurira namještaj pa se nerijetko dogodi da kući dovuče kakav komad koji je netko bacio na smeće.
– Sve se može iskoristiti. A ja volim stare stvari, stari namještaj – izgovara, što kimajući glavama odobravaju njezini muški članovi obitelji – suprug Faručo, sinovi Emil i Mihael i šurjak Valerio koji živi s njima u istom domaćinstvu.
Na imanju na ulazu u malo selo s 13 stanovnika Pekici imaju brojne životinje – kokoši, guske, patke, ovce, magarce, pse i mačke.
– Od novca koji je dobio, Emil je razmišljao hoće li kupiti bubnjeve ili magarce – pokazuje nam Aleksandra istarske tovare. Njezini sinovi – kuhar Emil i vatrogasac Mihael – vrsni su harmonikaši, hvali ih mati. Glazbenu izobrazbu iz glazbene škole potvrdili su na međunarodnim natjecanjima. Pekici su članovi povijesne udruge Kaštel iz Svetvinčenta koja organizira srednjovjekovne viteške borbe, natjecanja u streličarstvu te razne srednjovjekovne igre, trudeći se dočarati srednjovjekovnu kulturu.
– Od listopada do rujna imamo predstave u svetvinčentskom kaštelu, a idemo i na gostovanja u Kastav, Poreč, Valbandon – nabraja Aleksandra pokazujući srednjovjekovnu opravu. Za doprinos u promociji turizma lani je od općine primila povelju. Prošle je godine na poziv Hrvatske gospodarske komore Pula svoje proizvode predstavila na međunarodnom turističkom sajmu u Poljskoj.
Berba s prijateljima
S ciljem promocije lavande prije šest godina u Svetvinčentu su organizirali Dane lavande, a posljednje tri godine u lipnju se održavaju na njihovu imanju. Posjetitelji mogu degustirati proizvode s lavandom, poput skute, kruha, štrudle, sirupa, rakija...
– U berbi lavande pomažu nam prijatelji, bude tu ljudi iz Njemačke, Italije, Srbije. Uživamo u ručnoj žetvi, a po završetku ispečemo janjca i napravimo tortu – priča Aleksandra dok se oko velikog drvenog stola na terasi motaju ljubimci Pekicevih – mačke Kika, Feniks, Tomi, Gargamel, Mica Maca, Beći i Faručo, imenjak gazdaričina supruga. O životinjama se brinu svi, skupa rade i na gospodarstvu na kojem rastu smokve, breskve, dunje, orasi, lješnjaci, razne vrste povrća, krumpir, pšenica... Zajednički proizvode predstavljaju na sajmovima, k njima dolaze školska, ali i djeca s autizmom.
Aleksandra Pekica zadovoljna je svojim životom. Želja joj je, otkriva nam, naučiti raditi na tkalačkom stanu i imati svoj vlastiti. Ništa joj nije teško jer joj njezini muškarci u svemu pomažu, a s njima rado odlazi i u berbe sezonskog bilja.
>> Marica Jovanovac: Što je više posla, ja sam zadovoljnija i ispunjenija
>> Elizabeta Babogredac: Ručni radovi su mi užitak, uz njih se odmaram