Zbog teškog ubojstva osuđujem Alena na 30, a Anku Lambert na 32 godine zatvora. Krivi su što su nakon najmanje četiri godine psihičkog i fizičkog zlostavljanja pokojnoj Tanji Brnelić potpuno oduzeli slobodu kretanja, pravo na rad, komuniciranje s okolinom..., a potom je, u dogovoru i zajednički od 1. do 18. svibnja 2006. polaganim umiranjem, uz što teže fizičke i psihičke patnje, ubili - rekla je sutkinja Županijskog suda Đurđa Jovanić donoseći presudu riječkim monstrumima Alenu i Anki Lambert.
U obrazloženju presude piše da su kaznu dugotrajnog zatvora "zaslužili" ponajprije načinom na koji je Tanja ubijena, a onda i činjenicom da su u svakom trenutku bili svjesni toga što čine, kao i da su u svakom trenutku bili u stanju kontrolirati svoje ponašanje. Iako je zlostavljanje trajalo četiri godine, od kada je započela Alenova i Tanjina veza, u posljednjih 17 dana Tanjin je život postao noćna mora. Život u kojem je bilo zabranjeno činiti gotovo sve, pretvorio se u najbolniju agoniju protkanu nezamislivim mukama.
Majka ubijene djevojke
Foto: Pero Lovrović
- Vezali su je remenom i trakama, mučili je glađu i žeđu, a da bi spriječili eventualni otpor tukli je palicama. Nisu joj davali hranu i vodu pa je bespomoćno očekivala smrt - riječi su iz obrazloženja presude. Kraj nedostojan bilo kojeg živog bića potvrdili su obdukcijski nalazi, očevid i rekonstrukcija.
Mučili je do smrti uz najgore fizičke i psihičke patnje
- Utvrđeno je da su je zarobili u omanju sobu, a prozor prekrili zastorima od crne folije. Tamo su nađene i dvije samoljepljive vrpce, pleteni remen i dvije palice kojima su je vezali i tukli. Liječnica je u sobi utvrdila smrad... Dokazano je da je zadobila oguljotine, rane i dekubitusne rane po cijelom tijelu. Dokazano je da su joj zadavali udarce. Davili su je, tukli, vezali i mučili. Rane izazivaju intenzivne bolove. Nedavanje hrane i vode uzrokuje zastoj rada bubrega, u mračnoj i vlažnoj sobi dobiva gnojnu upalu pluća i konačno nastupa smrt - samo je dio obrazloženja presude koje je u sudnici izazvalo gađenje i nevjericu.
Otac i suprug osuđenih, Stjepan Lambert
Foto: Pero Lovrović
- Njeni bolovi i patnje nadaleko nadmašuju patnje koje obično nosi smrt. Osim toga, patila je i zbog potpune bespomoćnosti. A oni joj svjesno i s mogućnosti kontrole nanose nevjerojatne bolove. Bili su svjesni bešćutnosti i surovosti svojeg ponašanja - dodala je sutkinja Jovanić.
Za vrijeme donošenja presude, Anka je nečujno zaplakala, ali je bilo vidljivo da briše suze. Alen je pognuo glavu i pao u potpuno depresivno raspoloženje. U sudnici su bili prisutni i Radojka Brnelić, majka pokojne Tanje, koja je po završetku suđenja dala i izjavu novinarima. Iako suznih očiju, bila je vidno zadovoljna presudom.
- Istina je uvijek bila na cijeni. Ja sam vjerovala pravnim institucijama - rekla je i zahvalila novinarima.
Stjepan Lambert zvani Boro, muž i otac optuženih, nije bio raspoložen za davanje izjave, a tijekom suđenja nije imao vidljive reakcije.
Zadovoljstvo presudom nisu iskazale braniteljice koje su izjavile da će apsolutno uslijediti žalbe jer da za takvu presudu nije dokazan motiv, odnosno namjera, a i ne postoje dokazi, nego samo indicije. Snježana Maroševac Čapko, Ankina braniteljica, nadodala je da ni obrazloženje presude nije bilo uvjerljivo. Nepravomoćna presuda tako će, vjerojatno, u roku od petnaest dana dobiti epilog u vidu tužbe.