Alesandro Avenati po nalogu splitskog općinskog suda mora platiti za uzdržavanje malodobnog sina Cesarea mjesečno po 1000 kuna za razdoblje od travnja 2011. godine do zaključno s lipnjem 2018. godine, što je ukupno 86.000 kuna plus zakonske zatezne kamate. Malodobnog tužitelja zastupao je poseban skrbnik, odvjetnik Domagoj Mužić. O Cesaru je u tuženom razdoblju brinula i financirala ga dječakova majka Nina Kuluz, koja je s jednoipolgodišnjim dječakom svojedobno pobjegla iz Italije prvo u Bosnu i Hercegovinu, a kada je stasao za školu, u Split. Prošle godine je izvršena sudska odluka te je dječak predan ocu.
Avenati: To je izrugivanje
U tužbi, zaprimljenoj 29. travnja 2011. je navedeno kako dječak živi s majkom koja je nezaposlena i ne ostvaruje nikakva primanja, a otac ne doprinosi za njegovo uzdržavanju. Odgovarajući na tužbu, 2. ožujka 2015. Avenati je naveo kako je majka odvela dijete bez njegove suglasnosti iz njihovog doma u Italiji, nakon čega je njemu dodijeljena skrb nad djetetom. “Sve dok ne budem u mogućnosti vidjeti svoje dijete, odnosno dok se ne provede ovrha po pravomoćnoj sudskoj odluci, potraživanja tražitelja po majci predstavljaju besramno ruganje s ocem koji ne zna kako mu dijete izgleda, ne zna gdje je ni s kim živi. Ovaj zahtjev predstavlja izrugivanje s pravnim sustavom Republike Hrvatske” napisao je Avenati.
Međutim splitski Općinski sud nije takvog stava.
“Usprkos takvom postupanju majke malodobnog tužitelja, on ne može snositi odgovornost za njeno postupanje niti biti zakinut za prava koja mu pripadaju. Jedno od tih prava jest i pravo na uzdržavanje od onog roditelja s kojim faktički ne živi” piše u obrazloženju presude sutkinje Dunje Rumora.
“Iako je točno da je tuženik upravo i isključivo postupanjem majke malodobnog tužitelja bio spriječen živjeti s djetetom, dječak nije odgovoran za te okolnosti te ne može zbog njih biti onemogućen u ostvarenju svojih prava”, ocijenio je Općinski sud u Splitu koji je u obrazloženju naveo mnogobrojnu dokumentaciju koja je pregledana, osobito financije Nine Kuluz i Alessandra Avenatija. U tužbenom zahtjevu traženi iznos alimentacije bio je 4000 kuna. Sud je ocijenio kako su se djetetove svakodnevne potrebe s područja prehrane, higijenskih potrepština, odjeće, obuće, troškova dječjeg vrtića, a potom troškova školovanja i sportskih aktivnosti koje je pohađao mogle podmirivati s iznosom od 1600 kuna mjesečno.
Dužan, ali ima nekretnina
“Nesporno je da tuženik kao otac dužan doprinositi za uzdržavanje malodobnog tužitelja a imajući u vidu mogućnosti svakog od roditelja kao i potrebe malodobnog tužitelja sud smatra da je tuženik kao otac bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta mjesečno iznosom od 1000 kn.
Navedeni iznos sud je utvrdio uzimajući u obzir sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja zarade oba roditelja te vodeći računa da je majka tužitelja kroz utuženo razdoblje dijete čuvala i da se skrbila o njegovim potrebama” piše u obrazloženju presude.Sud isto tako napominje da je iznos utvrdio vodeći računa o tome da je tuženik radno sposoban te da unatoč velikim novčanim dugovanjima ima u vlasništvu velik broj nekretnina.
čemu ovakva presuda koja pada na svakoj višoj instanci... ovo je izrugivanje suda ocu djeteta kojemu je majka djeteta odvela dijete suprotno sudskoj odluci... ajmo grotesknu usporedbu napraviti, ukradem ja vama konja i on mene ozlijedi u šumi, ja vas tužim za ozljedu koju mi je vaš konj nanio.... vidite razliku?