Amazonu upravo gubimo, a što je s europskim šumama

Priča o požaru u Amazoni vodeća je u svim svjetskim vijestima, ali i na Twitteru gdje su se i slavni uključili apelirajući na brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara da prihvati međunarodnu pomoć. Rečenica koja se uporno ponavlja je da Amazona proizvodi čak 20 posto kisika na Zemlji, a da Bolsonaro dopušta da bude uništena. Bombastični naslovi daju jednostavan narativ o suludom ekstremno desnom predsjedniku koji iz obijesti ne dopušta prijeko potrebnu pomoć za spas prašume koja već tjednima nemilice gori.

Bolsonaro, tropski Trump kako ga nerijetko zovu, je problematična figura, a svojim ispadima poput nazivanja crnih aktivista životinjama ili govoreći da ne bi niti silovao članicu kongresa jer je ružna, dodatno pridonosi međunarodnom imidžu luđaka. Zato je vrlo jednostavno u njemu naći isključivog krivca za trenutnu katastrofu u Amazoni.

Ne pomaže ni njegova trenutna prepirka s Macronom gdje s obje strane stižu uvrede koje se najmanje tiču požara ili politike. Macron na trenutnom zasjedanju G7 tako je prozvao Bolsonara lažljivcem, a brazilski predsjednik je (uz uvrede na račun supruge francuskog predsjednika) odbio prihvatiti dogovoreni paket pomoći dok se Macron ne ispriča. Iako na prvu zvuči kao školska svađa gdje je glavni argument tko je prvi počeo, problem je puno dublji. Jasno je da je međunarodna pomoć neophodna, Bolsonaro je sam to priznao i prihvatio američke trupe za saniranje vatre, međutim nadmeni stav ostalih razvijenih država manje zvuči kao pomoć u krizi, a više kao jeka kolonijalnog pristupa.

Brazilu je potrebna pomoć bez da se ugrožava njihova državna suverenost i pravo na odlučivanje. Tragedija koja se trenutno događa posljedica je godina zanemarivanja, a svijet koji uporno ponavlja koliko svi ovisimo o Amazoni tu vrstu zajedništva samo ističe u situaciji traženja zajedničkog neprijatelja nakon eskalacije. Bolsonaro je tu idealan kandidat.

Amazoni, kao izvoru toliko prirodnih bogatstava, ali i domu više od 30 milijuna ljudi potreban je usuglašen pristup koji omogućava iskorištavanje zemlje bez njezine potpune destrukcije. Jasno je da se tu radi o kompliciranoj mreži osobnih interesa, financija i politike na vrlo udaljenom i teško dostupnom teritoriju, ali nije pravedno trenutnu situaciju reducirati na bombastičan politički naslov ili isključivo problem zaštite okoliša.

Ako pogledamo vlastiti vrt, europski u ovom kontekstu, vidjet ćemo i da smo od njega uglavnom napravili samo nisko raslinje agresivnom deforestacijom, dok smo vrlo glasni kad treba Brazil i njihovo upravljanje prirodnim izvorima kritizirati. Trenutna pomoć u obliku slanja vojske, humanitarne pomoći i alata za sprečavanje širenja vatre je nedvojbena i već u zaostatku, ali jedino strateški pristup s jasno istaknutim granicama vlasništva, prava na obrađivanje i ispravnim alata za njihovo provođenje može dovesti do održivog stanja u plućima Zemlje. Dotad, potenciranje internih svađa, destruktivnih lidera i zapadnjačkih sveznalica potpuni je gubitak vremena. Kojeg u Amazoni više nemamo.