Nedjelja, 23. 9. 2013.
U New York stižemo kasno popodne nakon osmosatnog leta. Put od aerodroma Newark Liberty do našeg hotela smještenog na 42. ulici između 2. i 3. avenije traje još sat i pol. U New Yorku je gužva uobičajena, ali za vrijeme održavanja Opće skupštine promet je, blago rečeno, u kolapsu, pa je bolje hodati nego voziti se. Jedino o čemu treba voditi računa su udobne cipele.
Ponedjeljak, 24. 9. 2013.
Prvi bilateralni sastanak je s novim iranskim ministrom vanjskih poslova Mohammadom Javadom Zarifom. Odličan tajming s obzirom na važnost i utjecaj Irana na situaciju u Siriji, Afganistanu i Iraku. Vrlo zanimljiv razgovor s iskusnim političarom koji je i novo lice Irana. Način i stil, pa i sadržaj, svakako su se promijenili izborom novog iranskog predsjednika. Sada je ključno postići dogovor i garancije mirnodopske usmjerenosti iranskog nuklearnog programa. Sljedeći je sastanak s gruzijskom ministricom vanjskih poslova Maiom Panjikidze, koja mi govori o problemima u Južnoj Osetiji i Abhaziji, ali i čvrstoj namjeri vlade da nastave prema europskim integracijama, kao i volji da potpišu Sporazum o pridruživanju s EU. Prijepodne završava sastankom s Antoniom Guterresom, visokim povjerenikom UN-a za izbjeglice. Hrvatska je, naime, sama uložila 5 milijardi eura u obnovu kuća i povratak i vrijeme je da se konačno zatvori “produženo izbjegličko stanje” u regiji, kako smo i dogovorili na donatorskoj konferenciji u Sarajevu. Poslijepodne sudjelujem na sastanku Equal Futures Partnership koji vodi državni tajnik John Kerry. Ova je inicijativa, posvećena ravnopravnosti žena, pokrenuta lani kada je državna tajnica bila Hillary Clinton. Sastanak s Victorijom Nuland, pomoćnicom državnog tajnika za Europu i Euroaziju, posvećen je situaciji u regiji, s naglaskom na BiH. Dan završavam govorom na sastanku na vrhu na temu realizacije milenijskih ciljeva za osobe s invaliditetom kojim predsjeda crnogorski kolega Igor Lukšić. Na žalost, u mnogim državama, pa i kod nas, na osobe s invaliditetom se često gleda kroz prizmu milosrđa i dobrotvornosti. Govorim kako je to koncepcijski pogrešno: temeljna je zadaća države osigurati građansku jednakost za sve. Država koja to ne čini za osobe s invaliditetom nije bezosjećajna, već disfunkcionalna.
Utorak, 25. 9. 2013.
Zajedno s predsjednikom Josipovićem sudjelujem na otvaranju 68. zasjedanja Opće skupštine UN-a. Budući da se glavna dvorana obnavlja, zasjeda se u pomoćnoj. Okruženje je donekle improvizirano, ali osjećaj je ipak poseban. Prva govori predsjednica Brazila, pa onda predsjednik SAD-a. Ona vrlo odrešito o aferi globalnog prisluškivanja. On o razvoju događaja vezanih za Siriju i sastanku američkog i iranskog ministra vanjskih poslova do kojeg će doći u sljedećih nekoliko dana. To će biti prvi sastanak između te dvije zemlje na tako visokoj razini u posljednjih 36 godina. Susrećem kolege ministre iz regije i EU. Mala grupa ljudi u odnosu na veliki mozaik lica i zemalja koje čine UN. Ovdje su svi na jednom mjestu i to je odlična prilika za kontakte s predstavnicima dalekih zemalja koje su nam potencijalno gospodarski, politički ili razvojno zanimljive. Prvi se put susrećem s ministrom vanjskih poslova Angole Georgeom Rebelom Pintom Chicotijem. Ondje hrvatski psiholozi rade na projektu psihosicijalne pomoći stradalnicima dugotrajnog rata. Takva suradnja otvara vrata i drugim tipovima projekata. Angola je bogata dragocjenim sirovinama i s velikim potencijalom rasta. Dogovaramo prve korake u gospodarskoj suradnji. Upoznajem i novog albanskog kolegu Ditmira Bushatija, koji ostavlja dojam čovjeka kompetentnog i zainteresiranog za resor koji vodi. Razgovaramo, naravno, o europskoj perspektivi i ključnim reformama na tom putu. Hrvatska tu može biti od velike pomoći svima u regiji. Rano popodne počinje skup o sprečavanju i kažnjavanju seksualnog nasilja u oružanim sukobima. Inicijativu je predstavio britanski kolega William Hague, a Hrvatska je, uz Dansku, i naravno Veliku Britaniju, bila među zemljama koje su je prve podržale i bile predvodnice. U međuvremenu se inicijativi pridružilo 115 država članica UN-a, a smisao joj je standardiziranje procesa prikupljanja podataka i postupka za suđenje za silovanje kao ratni zločin. U svom izlaganju sam predstavila dvije knjige koje svjedoče o ratnom zločinu silovanja: jednu čine svjedočanstva žrtava iz Hrvatske, a druga je roman temeljen na iskazima žena žrtava iz BiH.
Srijeda, 26. 9. 2013.
Jutro počinje panelom “Obrazovanje prvo!” Predsjednik Josipović jedan je od govornika, uz biskupa Desmonda Tutua i Pakistanku Malalu, djevojčicu koja se unatoč prijetnjama i atentatu koji je jedva preživjela bori za prava djevojčica na školovanje, a time i bolji i dostojanstveniji život. Bivši nadbiskup Capetowna Desmond Tutu poklonio mi je tablu koja služi kao radni stol za djecu koja idu u školu, a nemaju klupu, zbog čega im je teško naučiti pisati. Podijelio je već milijun takvih tabli, a do 2020. planira podijeliti 20 milijuna. Genijalan izum u svojoj jednostavnosti i korisnosti! Još jedan dokaz da su najbolja rješenja ona koja ne kompliciraju i ne izmotavaju se, već idu najkraćim i najjednostavnijim putem do cilja. Popodne počinje sastankom s novom izvršnom direktoricom UN Žene, relativno nove agencije posvećene jačanju uloge žena u svim aspektima života društva. Sa singapurskim mvp razgovaram o gospodarskom forumu koji je spreman organizirati i na kojem bi se predstavile hrvatske tvrtke, ali i uvjeti investiranja. Predajem mu DVD s pregledom projekata u koje se može investirati u Hrvatskoj. To smo priredili u okviru projekta gospodarske diplomacije i podaci se stalno osvježavaju. Večer završava odlaskom na Kaspijski forum posvećen energetici, temi koja je u našem strateškom interesu. Želimo da se azerski plin dovede u Hrvatsku i dalje u srednju Europu. To bi nas učinilo energetski neovisnima i gospodarski jačima. Naime, radimo na tome da se povežu plinovod TAP (koji ide iz Grčke i Albanije u Italiju) i IAP, koji od Albanije ide u Crnu Goru, BiH do Hrvatske. Jedan od panela vodi poznati TV novinar Charlie Rose.
Četvrtak, 26. 9. 2013.
Ove je godine Hrvatska organizirala posebni sastanak na marginama Opće skupštine. Predsjedamo Komisijom za izgradnju mira i danas vodim ministarski sastanak na temu gospodarskog osnaživanja žena kao načina izgradnje mira u postkonfliktnim situacijama. Dvorana je puna. Govorimo nas četiri panelistice i nakon toga 12 ministara. Istraživanja pokazuju da, naročito u siromašnim zemljama, žene 90% zarade ulažu u obitelj, a muškarci samo 40%. To znači da obrazovanje i zapošljavanje žena nije samo pravedno već i pametno ulaganje u oporavak, obnovu i stabiliziranje društva. Popodne francuski mvp Laurent Fabius organizira sastanak Prijatelja Sirije. Govori novi predsjednik Sirijske nacionalne koalicije i još 10-ak ministara. Sirijska koalicija činila se mnogo profiliranijom prije godinu dana nego danas. Nitko ne može točno procijeniti snagu umjerenog, građanskog krila u odnosu na ekstremiste i fundamentaliste. O tome ovisi sudbina Sirije, ali i mnogo više od toga. Ruski predstavnik nije na sastanku. No, od početka je bilo jasno da će se problem teško riješiti bez Rusije i danas je konačno pet stalnih članica Vijeća sigurnosti dogovorilo rezoluciju o Siriji. Ona se odnosi na zabranu upotrebe i stavljanje pod kontrolu sirijskog kemijskog oružja. Važan korak, ali daleko još od kraja rata. Ali ključno je – tko će doći nakon što se krvoproliće zaustavi? Dan završavamo transatlantskom večerom – Europljani i Amerikanci. U velikom moru UN-a ovo djeluje gotovo kao obiteljska večera.
Petak, 27. 9. 2013.
Posljednji dan počinjem doručkom s ministrima vanjskih poslova zemalja SEECP-a. Sastanak s turkmenistanskim mvp koristim da bih saznala što više o njihovoj energetskoj politici, ali i na kojim područjima možemo gospodarski surađivati. Tjedan završava i jednom globalno važnom viješću, postignut je dogovor stalnih članica Vijeća sigurnosti o rezoluciji o Siriji. Nakon dugo vremena, čini se da su se stvari u međunarodnoj politici pokrenule s mrtve točke. Prije odlaska kući idemo u Metropolitan muzej pogledati izložbu Američke likovne umjetnosti 18. i 19. st. Na ulicama je rana, sunčana jesen. Najbolje doba godine u New Yorku.