Američki izaslanik vodi ustavne promjene u BiH

Američki Kongres pretočio je u rezoluciju (H. Res. 171) zahtjeve za snažnijim američkim angažmanom na području Balkana, posebice u Bosni i Hercegovini gdje bi posebni predstavnik trebao posredovati u ustavnim promjenama u zemlji. Ovu najavu pozdravili su politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka, dok su pak srpski dužnosnici izrazili rezervu prema mogućem uključivanju stranaca u proces ustavnih promjena.

Suradnja s EU-om
Iako SAD nagovještava imenovanje posebnog izaslanika za Balkan kakav je postojao do 2000. godine, što se tumačilo pokazivanjem snage američke administracije i prevlasti nad ovim područjem, američki Kongres je širom otvorio vrata suradnji s Europskom unijom koja je pozvana otvoriti vrata ovoj regiji, posebice Bosni i Hercegovini.

Donošenje ove rezolucije ima posebno značenje i dodatno će osnažiti skori posjet američkoga potpredsjednika Joea Bidena Sarajevu, Beogradu i Prištini. Očekuje se da će Biden predstaviti novu američku strategiju u regiji koja je sada dobila i institucionalni okvir. Posebno je značajno što se rezolucijom ističe kako je “uključivanje BiH u euroatlantsku zajednicu nacionalni interes Sjedinjenih Američkih Država” što je politički kopernikanski obrat u odnosu na dosadašnju retoričku potporu ovome dijelu svijeta.

Promjene i izaslanik
Posebno značajan dio rezolucije je o imenovanju posebnog izaslanika za Balkan, a u igri je nekoliko kandidata, što se tumači odlučnijim pristupom za rješavanje višegodišnjeg neriješenog pitanja, prije svega u BiH. Ta bi osoba bila posrednik u procesu ustavnih promjena u BiH što je već ozbiljno iritiralo Banju Luku. Pri tome se prvi put u jednome službenome dokumentu izravno kritizira Daytonski mirovni sporazum za kojega se priznaju pozitivni učinci nakon rata, no ne smatra se ohrabrujućom konstrukcijom za budućnost.

- Daytonski sporazum je uključivao mnoge kompromise koji su bili nametnuti potrebom da se sačuvaju ljudski životi, ali koji su otežali napore da se razviju učinkovite i djelotvorne političke institucije, navodi se u rezoluciji. Dijagnosticira se da “trenutačno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine nije ni učinkovito ni racionalno te da državne institucije trebaju pojačati učinkovitost i demokratičnost kako bi zemlja mogla krenuti k članstvu u Europskoj uniji.”

Iako se potenciraju promjene na temelju preporuka Venecijanske komisije, rezolucija Kongresa nije ograničila dosege ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini. Dapače! Iz navoda da je Bosna i Hercegovina država triju konstitutivnih naroda i ostalih koji bi trebali biti jednaki očitava se interes SAD-a i prihvaća se realnost složene zemlje i ustavnih promjena koje bi trebale zadovoljiti potrebe za ustrojavanjem države na zasadama zapadnog demokratskog kruga, ali i uvažavajući činjenicu da se moraju poštovati kolektivna prava.