Žene su lojalne i privržene, zato su najčešće druge; zamjenice, pomoćnice – vrlo rijetko ili gotovo nikad prve – jer ne preskaču i ne ugrožavaju muškarca šefa, od kojeg su vrlo često i obrazovanije. To pokazuju i egzaktni podaci, a najgori su izgleda u pravnoj struci; u Hrvatskoj sutkinje, pravnice i odvjetnice čine 70% pravne struke, ali do sada nijedna žena nije bila predsjednica Vrhovnog suda ni Hrvatske odvjetničke komore (!), izneseno je jučer na konferenciji o položaju žena.
U Hrvatskoj je, čini se, posebno poguban spoj i dalje konzervativnog i patrijarhalnog društva te uloge žena koje i dalje podnose najveći teret obiteljskih i roditeljskih obveza zbog kojih je napredovanje u karijeri u drugom planu. Kada se i one rijetke žene drznu uspeti na visoke pozicije, najčešće su suočene s pitanjima: a tko joj čuva djecu?, kakva je to majka? A one koje su i dalje slobodne: koji joj je muškarac omogućio uspjeh?
Mentalne barijere, predrasude i način razmišljanja najteže je mijenjati, a tu Hrvatska ima još puno posla. Statistike o broju žena na upravljačkim pozicijama za Hrvatsku su poražavajuće, ali i u mnogim zemljama Europe one nisu nimalo ohrabrujuće. I nakon što su se žene u razvijenim zemljama izborile za svoja prava; od prava glasa, do prava školovanja, rada... borba još nije gotova. Ohrabruje pak što je na posljednjim izborima u SAD-u izabrano nikad više žena u Kongres.
Izabrana je prvi put nativna Amerikanka, prvi put izbjeglica, prvi put Somalka (njezinu fotografiju na društvenim mrežama dijeli čak i slavna Iman) i nikad mlađa kongresnica – 29-godišnja Alexandria Ocasio-Cortez, koja čeka prvu plaću jer nema novca da si iznajmi stan u Washingtonu, političkom središtu SAD-a. Posebno ohrabruje jer su sve te žene izabrane za mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa, poznatog po mizoginiji i ponižavajućem odnosu spram žena. Amerika je najčešće izvorište svih trendova, od ekonomskih do političkih, a ova erupcija poticanja žena svakako zaslužuje da postane svjetski trend. I Michelle Obama, koja upravo izdaje svoje memoare, govori o predrasudi s kojom se suočavala; crnu i snažnu ženu koja otvoreno iznosi svoje stavove mnogi su doživljavali samo kao – ljutitu.
Žene u Hrvatskoj tek čeka svijetla budućnost usvajanjem Istanbulske i Marakeške, odnosno dekonstrukcijom patrijarhalnog i konstrukcijom multikulturalnog društva. Koja ima pameti nabavit će pištolj, nož, suzavac...