Znanosti općenito, a društvene znanosti posebice, naprosto nisu metodologijski osposobljene za “proricanje“ budućnosti. Iznimka su donedavno bile meteorologija i demografija, ali s globalnim zatopljenjem i najezdom migranata u Europu i Ameriku i to se naglo mijenja. No, od ljudskog prapočela pa sve do američkog “superutorka“ postoji silna žudnja i potreba ljudi da proniknu u sjeme vremena i dokuče što ih čeka sutra, za nekoliko mjeseci, godina i desetljeća: u ljubavi, poslu, zdravlju, obiteljskom životu, na burzi, u ekonomiji, politici...
Tu silnu ljudsku potrebu u Americi pokušava zadovoljiti, nazovimo je tako, prognostička industrija u kojoj je zaposleno 500.000 ljudi, a godišnje se u njoj vrti oko 300 milijardi dolara. Manji dio te velike “proročke industrije” bavi se isključivo političkim prognozama, a i oni koji se njima bave u pravilu su hibridni prognostičari, istodobno se bave političkim prognozama sve do prognoza o dobitnicima Oscara. Prije samo nekoliko mjeseci nijedan od tih najuglednijih hibridnih prognozera nije predviđao mogućnost da bi Donald Trump mogao postati republikanski kandidat za američkog predsjednika, a manje-više svi su predviđali da će to za demokrate biti Hillary Clinton.
Pregazilo je vrijeme
Izbori na tzv. superutorak 1. ožujka upravo su njih dvoje potvrdili kao glavne kandidate za stranačke predsjedničke nominacije u srpnju ove godine. Republikanska nacionalna konvencija održat će se od 18. do 21. srpnja u Clevelandu u državi Ohio. Ona ima ukupno 2472 delegata, a za imenovanje za predsjedničkog kandidata treba dobiti 1237 delegatskih glasova. Demokratska nacionalna konvencija održava se u Philadelphiji tjedan dana kasnije. Demokrati na konvenciji imaju gotovo dvaput više delegata, 4764, pa za imenovanje za predsjedničkog kandidata treba osvojiti 2383 delegatska glasa.
Kod izbora predsjedničkog kandidata Demokratske stranke postoji neosporni demokratski deficit: jer na nacionalnoj konvenciji ima 370 takozvanih “superdelegata“, istaknutih stranačkih birokrata-aktivista, koji imaju punu slobodu svoj glas dati bilo kojem od kandidata, ne vodeći računa o rezultatima unutarstranačkih izbora u saveznoj državi iz koje dolaze. Praktični Amerikanci izmislili su i osmislili “superutorak“ 1988. godine kako bi se u jednom jedinom danu, izborom velikog broja stranačkih delegata u velikom broju država, vidjelo tko ima, a tko ne, stvarne šanse da nominacijsku utrku trči do kraja.
Je li Hillary Clinton “izaberiva“ (electable) u izravnom dvoboju s – kako se čini – vrlo vjerojatnim kandidatom Republikanske stranke Donaldom Trumpom? Rezultati javnog mnijenja o hipotetskom srazu Trump – Clinton provedeni u drugoj polovici veljače daju Hillary još uvijek prosječnu prednost od oko tri postotna poena. Politički kibici i proroci također zastupaju stajalište da “Amerika jednostavno ne može izabrati Trumpa“. Smatraju da će se nakon nacionalnih konvencija u srpnju stvoriti spontani i organizirani pokret otpora “normalnih Amerikanaca“ protiv predsjedničkog kandidata koji bi zemlju “učinio ponovno velikom“ ograđujući je zidovima i stvarajući simbolični savez s Vladimirom Putinom i Ku-Klux-Klanom. Osobno, stojim na stajalištu da je današnja Amerika za nijansu spremnija za Donalda Trumpa nego za Hillary Clinton. Zašto tako mislim? Narodskom uzrečicom kazano: zato što ju je u posljednjih nekoliko godina malo pomalo pregazilo vrijeme!
Kad sam potkraj 2014. godine nekoliko mjeseci bio u Americi, sva istraživanja javnoga mišljenja pokazivala su da su i Demokratska stranka i Amerika nakon prvog crnog ili afroameričkog predsjednika spremni za prvu predsjednicu.
Po općem uvjerenju ta je prva predsjednica trebala biti Hillary Clinton. Upravo zbog toga tijekom 2014. osnovan je takozvani Super PAC (kratica dolazi od Political Action Commity) “Ready for Hillary“ (Spremni za Hillary) čije je poslanje bilo skupljanje i trošenje novca za promociju Hillary Clinton kao potencijalne demokratske predsjedničke kandidatkinje. Djelovanje Super PAC-ova omogućeno je tek 2010. kontroverznom odlukom Vrhovnog suda o protuustavnosti svih zakonskih i srodnih odredbi kojima su se pokušavale ograničiti korporacijske donacije za političke kampanje. Nakon toga Super PAC-ovi mogu prikupiti i potrošiti novca koliko znaju, žele i umiju skupiti i potrošiti. Prema podacima starim tjedan dana, u Americi djeluje 2208 Super PAC-ova, a sve ekonomsko-političke procjene govore da će svaki od dva predsjednička kandidata za izbornu utrku do kraja trebati prikupiti i potrošiti najmanje (svaki od njih!) milijardu dolara.
Potkraj 2014. i u prvoj polovici 2015. istraživanja javnog mišljenja i analize potvrđivala su nekoliko nepobitnih činjenica: da Hillary uživa neupitnu potporu vodstva Demokratske stranke; da unutar stranke nema ozbiljnog protukandidata; da njezin potencijal za privlačenje novca “donatorske kaste“ (velikih donatora s Wall Streeta) i desetaka milijuna sitnih i srednjih donatora premašuje dvije milijarde dolara; da uživa neupitnu potporu više od 60% manjinskih glasača; da joj neupitnu potporu pruža najveća nacionalna feministička organizacija te da je opća miljenica liberalnog i naprednjačkog (progresivističkoga) establišmenta Holywooda i tzv. celebrity scene.
Na žalost Hillary, obitelji Clinton i njihovih bezbrojnih moćnih, bezobrazno bogatih i nacionalno i planetarno slavnih mecena, aktivista, simpatizera i volontera, u drugoj polovici 2016. došlo je do šokantnih, revolucionarnih političkih i socijalnih potresa na nacionalnoj i globalnoj razini. Tri su za nju i njezine strasne predsjedničke ambicije najvažnija. Prvo: pojava imperijalno, osvajački i genocidno usmjerene terorističke Islamske države (ISIL-a) koja je objavila rat Americi, Europi, zapadnoj civilizaciji, kršćanskom i inom “nevjernom“ svijetu. Drugo: pojava globalnog migracijskog vala koji je posljedica kaosa na Bliskom istoku, čije je konačne razmjere i posljedice gotovo nemoguće predvidjeti. Treće: jačanje populističkog radikalizma – lijevog i desnog – koji je posebice usmjeren protiv političkog, financijskog i korporativnog establišmenta, pa i dinastijskih tendencija u američkom predsjedništvu: već ostvarenog (obitelj ili klan Bush) i onog u nastajanju (Clinton).
Moglo bi se reći da je Hillary Clinton iznevjerio bog sretnog trenutka Kairos koji joj je bio tako blizu, ali nije imala sreće da ga zgrabi za čuperak koji bi joj osigurao barem četiri godine predsjedništva. Iako je Hillary trijumfalno “projahala“ južnim državama na superutorak, loša je vijest za nju da se neupitna lojalnost oko 75% crnih birača prema obitelji Clinton koja traje oko 25 godina (Bill ih je zaveo socijalno osjetljivom politikom, ali i time što je s crnim blues genijima svirao saksofon) posljednjih tjedana u kolumnističkim napisima uglednih afroameričkih opinion makera također dovodi u pitanje.
Ozbiljne pukotine javljaju se i u donedavno neupitnoj feminističkoj potpori, posebice nakon što je bivša američka državna tajnica Madeleine Albright u New Hampshireu poručila mladim ženama da “moraju podržati Hillary Clinton... jer postoji posebno mjesto u paklu za žene koje ne pomažu jedna drugoj.”
Javna prijetnja ili “kletva” Madeleine Albright da će sve žene koje ne pomažu Hillary završiti u paklu sljedećih je dana naišla na žestoke reakcije ljudi kojima negdašnja prva dama, senatorica i državna tajnica nije prirasla srcu.
Najveći su odjek imale dvije reakcije. Javna izjava i cvrkut (twitt) poznate glumice Susan Sarandon koja je, nakon što je javno iskazala potporu Bernieju Sandersu, cvrkutnula “ne želim glasovati svojom vaginom“, a zatim pojasnila i zašto: “tako je uvredljivo za žene mišljenje da trebaju slijediti neku kandidatkinju samo zato što je žena.“
Osporavanje “paklenske” logike, nazovimo ga tako, vaginalnog glasovanja, u javnoj potpori koju je reper Killer Mike također dao Sandersu dobila je vulgarni seksistički izraz. Izražavajući potporu njezinu protukandidatu reper je izjavio da je Hillary sve u životu zapravo postigla zahvaljujući svom spolu: “maternica te ne čini osposobljenom da budeš predsjednica SAD-a”.
Seksističke uvrede na račun Hillary Clinton, kandidatkinje kojoj se štošta može prigovoriti, ali joj se teško može osporiti osposobljenost za ured za koji se bori, a najmanje joj se može kazati da je to što je postigla – a bila je senatorica, državna tajnica, prva dama i predsjednička kandidatkinja koja je tijesno poražena od današnjeg predsjednika Baracka Obame – preko “one stvari”, bez obzira misli li se pod “onom stvari” na vaginu ili maternicu.
Da je igranje na kartu spolnosti mač s dvije oštrice imao je priliku uvjeriti se i naš bivši predsjednik dr. Ivo Josipović čiji je strmoglavi pad popularnosti započet u jesen 2014. godine, nakon što se dao nagovoriti od Rade Borić da se u Puli 28. kolovoza 2014. druži i producira sa spisateljicom i feministicom Evom Ensler, autoricom knjige “Vaginini monolozi”.
Ujedinjavanje nije od koristi
Dakle, iako je već sada bjelodano kako šanse Bernieja Sandersa da Hillary Clinton ugrozi status predsjedničke kandidatkinje kopne iz tjedna u tjedan, njezina stvarna iskušenja, ali i iskušenja negdašnje “Obamine (multi-kulti) koalicije”, tek počinju. Naime, kad iz utrke ispadne Bernie Sanders, socijalistički populistički antiestablišmentski kandidat (u krajnjem slučaju to će se dogoditi na Nacionalnoj konvenciji DS-a u srpnju), na nju će i dalje jurišati drugi, desni republikanski evangelistički antiestablišmentski kandidat kojem doista ništa nije teško, zabranjeno ni sveto.
Kandidat koji je u svom političkom životu u “fušu” bio više puta član Demokratske i Republikanske, ali i Reformističke stranke i koji savršeno dobro zna kako zavoditi i osvajati žene i birače: novcem, televizijskom slavom, blagim i opakim riječima, stvaranjem moralne panike i igrom na nostalgiju o veličini i slavi Amerike koju su uništili “oni u Washingtonu“.
Uz takvog Trumpa, Hillary će sebe biračima ponuditi kao onu koja spaja i ujedinjuje, a ne rastavlja i ne dijeli i kao “progresivku koja voli obaviti posao”. Nekako mi se čini, iako nisam ni prorok, ni djed-vračar, da joj to neće biti dovoljno da bude izabrana za prvu američku predsjednicu.
>>Donald Trump nominiran za Nobelovu nagradu za mir
>>Multimilijarder i drski provokator postaje 45. američki predsjednik?!