Hrvatski premijer Ivo Sanader doživio je u Washingtonu od ponedjeljka do srijede ono čemu se nada svaki političar kada dolazi u glavni grad svjetske sile – priznanje za svoj rad te podršku vladi koju predvodi. Hrvatska, koja se kroz povijest, ali i proteklih petnaest godina svoje samostalnosti, naučila i doživjela da je veliki i moćni gaze ili pokušavaju usmjeriti putevima koji njima odgovaraju, napokon je upravo od Amerike dobila pohvale i potporu za izgradnju bolje države.
Uspjeh je to veći jer dolazi s druge strane Atlantika, gdje nisu uvijek razumjeli hrvatsku politiku ili su je pokušavali onemogućiti. Ako se analiziraju Sanaderove izjave proteklih dana, može se zaključiti da je premijerova retorika tekla u nacionalno besprijekornom i energičnom tonu, pa bi se mogle koristiti i za domaće prilike. Općenito je za promjenu bilo ugodno biti Hrvatom u washingtonskoj političkoj areni i sceni jer smo tri dana slušali samo superlative o našoj zemlji kao da su je neki Kolumbovi nasljednici tek jučer otkrili kao novu obećanu zemlju. I najveći kritičari Sanaderove politike i stila nakon svega što su vidjeli i čuli u Washingtonu trebali bi reći – bravo, premijeru.
Sanader se iz Washingtona vraća kući s punom košarom obećanja i podrške koju će sigurno moći koristiti kao joker u Bruxellesu, unatoč komentarima onih koji pogrešno tvrde da Ameriku nakon Iraka nitko ozbiljno ne prihvaća ili ne sluša. I premijerima puno većih i snažnijih država od Hrvatske godilo bi da su čuli u Bijeloj kući ono što je Bush rekao Sanaderu i hrvatskom narodu, poručivši da smo prijateljske zemlje i da imamo njihovu potporu u svemu što planiramo na međunarodnoj sceni. Trumanova jaja ne trebamo, ali pokretanje gospodarstva, otvaranje novih radnih mjesta, zbrinjavanje hrvatskih veterana, američki standard... samo su neke od pozitivnih refleksija onoga što bi se moglo podvući pod američku prijateljsku podrške.