Amerika se sprema za egzodus Kubanaca

Kubanski predsjednik Fidel Castro nije ovogodišnji Praznik rada proslavio s milijunima svojih građana kao što je to radio tijekom posljednjih 40 godina. Njegov brat Raul, koji na dužnosti zamjenjuje bolesnog predsjednika, pažljivo je tjedan dana prije najavio mogući Fidelov dolazak na prvosvibanjsku tradicionalnu paradu na Trgu revolucije u Havani, ali brojni strani novinari i televizijske ekipe koji su iščekivali 81-godišnjeg komunističkog vođu nisu imali sreću da ga možda posljednji put uživo slušaju i snime. Poslao je pismo, ne previše dugačko.

Vodeće američke televizijske postaje, poput ABC-a i NBC-a te CNN-a, poslale su reportere na Kubu koji svakodnevno izvještavaju kako na Castrovu otoku zapažaju promjene. Tvrde da su one neizbježne nakon smrti posljednjeg komunističkog Mohikanca staroga kova na svijetu.

Uočavaju li doista američki novinari promjene na gospodarskim područjima i u demokraciji te izvještavaju na temelju onoga što čuju i vide u Havani ili su u službi washingtonskih političkih krugova bliskih Bijeloj kući i CIA-i koji sebe i građane uvjeravaju kako će uskoro pasti i posljednji komunistički bastion u svijetu, teško je objektivno procijeniti. Riječ je, naime, o suprotstavljanju dviju ideologija i manipuliranju javnošću.

Onoj marketinški i zapadnjački psihološki usavršenoj i s druge strane komunističkoj, koju nipošto ne treba podcijeniti. Kuba je, naime, trn u oku svakom američkom predsjedniku otkad je Fidel Castro 1959. godine “revolucijom” preuzeo vlast, pa tako i aktualni stanar Bijele kuće vjeruje da su sankcije nametnute toj državi opravdane i valjda bi jedino svrgavanje starog i bolesnog kumunističkog lidera Bushu moglo donijeti koji postotak popularnosti u vlastitoj javnosti.

Obavještajci pojačani
Kakvo je zdravstveno stanje Fidela Castra vjerojatno znaju samo njegovi osobni liječnici i vjerni prijatelj venezuelski predsjednik Hugo Chavez, ali od srpnja prošle godine, kad je kubanski lider operiran te se procjenjuje da će bolest brzo uzeti svoj danak, američke su obavještajne službe pojačale aktivnosti prema Hemingwayevoj omiljenoj destinaciji. Gospodarstvenici tvrde da će nakon pada komunističkog sustava Kuba biti pravi eldorado za investicije i strana ulaganja jer nije samo zanimljiva kao otok smješten na geografski strateškoj poziciji nego ima i potencijale za koje su zainteresirani poslovni ljudi.

Turizam je najprofitabilnija kubanska djelatnost i nakon što je Rusija prekidom hladnog rata i gubitkom statusa komunističke velesile uglavnom zatvorila slavine iz kojih je neprestano curio novac prema Havani, strogi komunistički režim popustio je najviše na tom području. Stoga u Washingtonu vjeruju ili se nadaju da će dolaskom velikog broja stranaca na Kubu, a nije zanemariv i broj Amerikanaca koji se u tajnosti odmaraju u Havani, utjecati na svijest izoliranog naroda.

Nedavno je državna tajnica Condoleezza Rice izjavila da “Sjedinjene Države ohrabruju kubanski narod da poduzme korake kako bi došlo do pozitivnih promjena u zemlji”. Naglasila je kako je Amerika spremna pomoći Kubancima ako su odlučili promijeniti državnu politiku. I dok bolesni Fidel Castro preko kontroliranih medija i brata Raula šalje narodu poruku da je imperijalistička Bushova politika opasnost i sotonsko razmišljanje, Kubanci zasad slušaju obje strane i ne pokazuju, barem ne javno, motiviranost za radikalne promjene.

Neki politički analitičari procjenjuju da tranzicija komunističke vlasti na Kubi nakon smrti Fidela Castra može s podjednakom vjerojatnošću završiti mirno kao i građanskim ratom. “Bilo bi bolje da se Amerika što manje miješa u taj proces jer njihova je politika demokratskog prosvjetljavanja po svijetu poput slona u staklarnici pala na ispitu u Iraku.”

Koga slušaju
No, koga to, pitamo se iskreno, Amerikanci slušaju? Oni sve znaju najbolje, a posebno su uvjereni da baš Kubu mogu spasiti i njezin “izmučeni” narod izvući iz komunističkih pandži. U Ministarstvu domovinske sigurnosti pripremljeni su posebni programi pomaganja egzodusa Kubanaca koji se predviđa nakon smrti “omiljenog vođe”.

Strateška mjesta su na Floridi, gdje će biti organizirana prihvatilišta pa su u tu svrhu nedavno organizirane i vježbe američke obalne straže, carinskih službi i policije.
Jasno je da takvim vježbama Amerika šalje jasnu poruku Fidelu Castru kojega su, prema procjenama Havane, djelatnici CIA-e pokušali dosad ubiti nevjerojatnih 600 puta. Poruke su to i kubanskom narodu kojega upravo preko njihove iseljeničke zajednice na Floridi potiču da hrabro krene u promjene.

Zaboravljaju da je Fidel izgradio komunistički sustav u kojem će za promjenu mišljenja naroda trebati malo više vremena, što površnim Amerikancima – koji iste metode primjenjuju na Balkanu, Bliskom istoku i u Rusiji, pa su uvjereni da su mogu i na Kubi – nikako nije jasno. Ako su vježbe egzodusa na Floridi sastavni dio specijalnog rata, vjerojatno će trebati mijenjati taktiku.

Ili, za promjenu, kad već nisu pitali Iračane, ovaj put saslušati razmišljanja, želje i procjene Kubanaca. Prije nego što u barovima po Havani u kaubojskim čizmama naruče mohito i zapale cigare najavljujući demokratsko doba na Kubi! Na američki način!