Amerikanci šokirani pogubljenjem Troya Davisa

Nisam osobno ubio vašeg sina, brata, oca. Samo vam želim poručiti da se dublje zagledate u ovaj slučaj kako biste napokon shvatili istinu. Nisam imao pištolj. Neka se Bog smiluje nad onima koji će me ubiti! – govorio je Troy Davis (42) ravno u oči gledajući članove obitelji ubijenog policajca dok su mu u srijedu navečer ubrizgavali smrtonosnu injekciju u zatvoru u Jacksonu u saveznoj državi Georgiji.

Troy Davis je čovjek koji je u posljednjih 20 godina postao globalni simbol borbe protiv smrtne kazne, a pogubljen je iako nije bilo čvrstih materijalnih dokaza da je kriv i unatoč pritisku javnosti da se izvršenje smrtne kazne odgodi. Međutim, Vrhovni sud bio je nemilosrdan i samo nekoliko sati prije ubrizgavanja smrtonosne tekućine proglasio je Davisa definitivno krivim.

Glas više za smrt

Prema neslužbenim izvorima, Davis se skoro spasio, ali je odbor Vrhovnog suda na kraju glasovao 3:2 u korist smrti. Pogubljenje je odgađano, 2007. i 2008.

Tuga, očaj, suze, nevjerica – riječi su kojima se najbolje može opisati stanje ljudi koji su se okupili u parkovima mnogih američkih gradova, nadajući se do posljednjeg trenutka da će netko “odozgo” povući odluku o pogubljenju. Ljudi su nosili transparente “Život je svetinja”, “Nema dovoljno dokaza”... Međutim, Davisu nije pomogla ni potpora pape Benedikta XVI., nekadašnjeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, kao ni apeli predstavnika Konzervativne stranke i bivšeg šefa FBI-ja. Čak je i Vijeće Europe zatražilo da se smrtna presuda Davisu poništi. Nisu mu pomogle ni stotine ljudi koji su se okupili pred zatvorom prosvjedujući protiv izvršenja smrtne kazne. Uzaludan je bio i apel Bijeloj kući iz koje su kazali da ne bi bilo u redu da se predsjednik Obama miješa u pojedinačne slučajeve i zadire u sferu sudstva.

A sve je počelo u srpnju 1989. kada je u gradu Savanni ubijen policajac Mark MacPhail. Policajac je ubijen dok je pokušavao pomoći beskućniku koji je bio napadnut na parkiralištu ispred zalogajnice. Tužiteljstvo je za napad optužilo Davisa, kazujući da je napao beskućnika pištoljem i nastavio ga udarati i zahtijevati da mu plati pivo. Tada je netko pucao u glavu i srce nesretnog policajca MacPhaila. Na temelju vrlo “tankog” forenzičnog izvješća i iskaza svjedoka, krivnja je svaljena na leđa Troya Davisa. MacPhail nije bio na dužnosti, a Davis je sve vrijeme ostao pri tvrdnji da nije kriv. Obranu je nastavio iznositi i u posljednjim trenucima života i dok su mu ubrizgavali smrtonosni otrov od kojega je umro nakon 15 minuta.

Slučaj je izazvao žestoke polemike o tome je li okršaj bio rasno motiviran, jer je policajac kojega je Davis navodno ubio bio bijelac, a Davis, kojemu je u to vrijeme bilo 20 godina, crnac.

U prilog Davisovim tvrdnjama da nije kriv ide činjenica da sporni pištolj nikada nije pronađen, kao ni DNK koji bi povezao optuženika s mjestom događaja. Sedam od devet svjedoka kasnije su povukli svoje iskaze da je ubojica Davis, ali on je i dalje ostao u zatvoru, 22 godine čekajući dan izvršenja smrtne presude. Svi su sudovi odbili brojne žalbe i zahtjeve za reviziju slučaja, a tužitelji su ostali sigurni da su ulovili pravoga čovjeka.

800 smaknuća

– Smrtna kazna ne bi se trebala provesti kada nije potpuno sigurno da je optuženi kriv. Odbor za pomilovanje ovaj put to pravilo nije poštovao – rekao je odvjetnik pogubljenog Davisa.

Davis je stekao pristaše širom Amerike, ne samo u saveznoj državi Georgiji, koji su danima prosvjedovali protiv smrtne kazne. Iako su ostali razočarani negativnom odlukom Vrhovnog suda, to posljednje poglavlje prije njegove smrti postalo je međunarodni simbol borbe protiv smrtne kazne i rasne nejednakosti koja vlada u američkom pravnom sustavu. Smrtna kazna postoji u 37 od 50 američkih saveznih država i izriče se najčešće za ubojstva, otmice i slična teška kaznena djela gdje je usmrćena jedna ili više osoba. Do sada je u SAD-u smrtna kazna izvršena nad više od 800 osuđenika, a od toga je u Teksasu izvršeno gotovo 300 pogubljenja.