Amerikanci tek 'napola' siti rata

Nakon pobjede oporbenih demokrata u Kongresu i Senatu slijede promjene u američkoj vanjskoj politici, prije svega u ratovima u Iraku i Afganistanu. "Vijetnamskog šoka", kao 1968. godine nakon Tet-ofenzive  kad su čak i marinci bacali oružje i bježali u prekrcanim helikopterima, a ljudi kod kuće svakodnevno demonstrirali  nema. U Iraku ipak najviše ginu Iračani, a ne Amerikanci. Prema ispitivanjima, 47 posto građana SAD-a želi povlačenje iz Iraka, dok je drugih 47 posto protiv prebrza izvlačenja postrojba. Birači su Bushu zadali snažan udarac, ali on nije nokautiran.

Međutim, novi predstavnički dom s demokratskom većinom sastat će se tek u siječnju 2007. godine, a to je predizborna godina za predsjedničke izbore 2008. godine, koje demokrati pod svaku cijenu žele dobiti jer Bijela kuća određuje vanjskopolitičku orijentaciju vodeće svjetske sile. Hrvatska je doduše baš od Georgea Busha dobila jamstva za ulazak u zapadni obrambeni savez, ali tu ne treba očekivati promjene. Sve su istočnoeuropske zemlje prešle taj put. NATO je dionica na političkoj cesti, međupostaja na putu u Europsku uniju.

S druge strane, prisjetimo se da je u vrijeme dok je Bush stariji bio u Bijeloj kući vodeća svjetska sila stajala po strani i pravila se da ne vidi velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Tek su američki demokrati donijeli promjenu, potisnuvši pasivne Europljane, koji nisu mogli zaustaviti Miloševića, u drugi plan.

Valja podsjetiti da je predsjednik Bill Clinton, demokrat, američkim "zelenim svjetlom" zapravo omogućio Oluju i oslobađanje okupiranih područja. Također se treba prisjetiti da je Clinton na Miloševićeve krvave pohode odgovorio bombardiranjem Srbije. Američki demokrati su tradicionalno okrenuti suradnji s Europom i znakovito je da im je na pobjedi prvi čestitao Javier Solana. Vanjskopolitički glasnogovornik demokrata John Biden, upitan hoće li pokrenuti istragu o Iraku, odgovorio je da su tamošnji propusti prošlost i da se treba okrenuti budućnosti.

Jedan od pokazatelja da bi budućnost mogla donijeti promjene jest i to da će ipak još ove godine biti objavljena odluka o Kosovu. Uzaludni su bili manevri Beograda s prijevremenim izborima u cilju odgađanja te odluke, baš kao i Koštuničine najave da će "Rusi spriječiti neovisnost Kosova". Poznato je da je svaka najava povratka Rusa u balkansku političku igru za američke diplomatske uši kakofonija.

Hoće li se Bijela kuća u demokratskoj postavi 2008. godine vratiti na Balkan? To je sada teško reći. Sada će Amerika započeti s postupnom, izlaznom strategijom iz nepopularnih ratnih područja u svijetu. Ali naravno da Balkan ne može ostati izvan euroatlantskih integracija!