Još od tragedije Ane Rukavine, novinarke oboljele od leukemije, i njezina potresnog apela “Želim život”, koji će kasnije prerasti u udrugu pa i pokret, nitko nije tako snažno ujedinio, potom i mobilizirao hrvatsku javnost kao što je to Antonia Bilić. Dok se 17-godišnja Drnišanka odnekud ne javi, što svi sa strepnjom iščekuju, u njezino ime to čini njezina obitelj, roditelji Milka i Mile, njihove kćeri Katarina i ponajprije gorljiva Ana Bilić, Antonijina starija sestra.
Život im se pretvorio u agoniju još 7. lipnja kada je Antonia netragom nestala, a dani im prolaze od tračka nade do tračka nade. Ta nada nije se ugasila ni u trenutku kad je, dvadeset dana kasnije, vozač Dragan Paravinja priznao da je djevojku zadavio i njezino tijelo bacio u rijeku Krku. Istinitost njegova iskaza pokazat će istraga, no jedno je posve sigurno: da bi Paravinja, po svemu sudeći serijski silovatelj, bez upornosti obitelji Bilić i dalje sijao zlo.
Snažno branite opciju da je Antonia živa. Koji je, prema vašem i mišljenju članova vaše obitelji, mogući scenarij?
– Tako je, gorljivo branimo opciju prema kojoj je naša Antonia živa s obzirom na to da nemamo ništa što bi upućivalo na suprotno. Postoji bezbroj scenarija koji su vrlo vjerojatni, a za koje se iskreno nadamo da ih policija uzima u obzir.
Kako se osjećate dok pratite pravne zavrzlame oko slučaja Paravinja? Mogao je i trebao biti iza rešetaka davno prije, a vaša sestra sada bi bila s vama.
Nadamo se da će oni koji su napravili pogreške i propuste snositi posljedice i odgovarati za neprofesionalnost koja je zločincu omogućila da slobodno nekažnjeno čini kaznena djela.
>>Cijeli intervju s Anom Bilić čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka
Samo nije ona ništa odgovorna što nije naučila mlađu sestru da ne stopira ni riječi o svojoj odgovornosti starije sestre