Splićanka Ana Bučević mogla je biti razočarana samohrana majka, s povremenim poslovima, viškom kilograma i kroničnim nedostatkom novca. Mogla je upoznati i novu, pravu ljubav, ali i gubitak kad se voljeni muškarac razbolio od karcinoma. Sve je te izazove život uistinu stavio pred nju.
Ona je sama sebi ipak namijenila nešto više, bolje. Karizmatična Dalmatinka, s diplomom profesorice kineziologije, moćni je alat otkrila u zakonu privlačenja. Prvo je promijenila život sebi, a otprije tri godine, kao motivacijska govornica, dotiče i živote drugih ljudi.
Internetski komentari, puni lijepih riječi i zahvalnosti, svjedoče kolike je nadahnula mudrošću i pozitivom. Iskustva i spoznaje dijeli na svom YouTube kanalu Safari duha, drži seminare i radionice od Ljubljane do Niša, iza sebe ima dva bestselera “Safari duha – knjiga o mudrosti odgoja” i “U Vortexu ostvarenih želja”, a na Faceu je prati gotovo 60.000 ljudi, dok njezini videoblogovi imaju više od 22 milijuna pregleda.
Moglo bi se reći da vaš rad prati cijela negdašnja država, odakle je najviše vaših "sljedbenika"?
Ne volim usporedbe, ali, kad već pitate, na ovim prostorima Srbi se pokazuju kao najspremniji za rad na sebi. Za moje se radionice uvijek traži mjesto više upravo u Srbiji. Mi smo možda malo zatvoreniji od njih, ali duhovni razvoj i putovanje zanima i sve više naših ljudi, Slovenaca, Bosanaca, Crnogoraca... Javljaju mi se i iz Kanade, SAD-a, Dubaija, Australije.
Ima li razlike u tome što muči nas, Slovence, Srbe, Bosance?
U biti ne. Ljudima koji mi se obraćaju zajednička je želja da uzmu život u svoje ruke. A izazovi su slični, najčešće vezani uz financije, zdravlje, odnose i ljubav. Novac je, pri tom, za većinu ponajveći izazov, sve više ljudi shvaća da on ulazi u svaku poru života, može narušiti brak, prijateljstvo, zdravlje. A “lijek” je uvijek isti. Prvo valja osvijestiti da je naš život odraz naših uvjerenja. Ako vjerujemo da je kriza i da nema novca, da nema pravih ljubavi i dobrih ljudi, tako će nam i biti. Drugi je korak mijenjati ta negativna i nepotrebna uvjerenja.
Koja je nacija na ovim prostorima najoptimističnija?
To su više razlike u mentalitetu nego u optimizmu. Recimo, Bosanci su šampioni humora. Nigdje se ne nasmijem kao na seminarima u Sarajevu. Srbi su druželjubivi, odatle se uvijek vratim s gomilom darova. I naši su ljudi sjajni, samo im treba malo vremena da se otvore, kao i Slovencima. Iako ljude do mene dovede najčešće nešto čime nisu zadovoljni, upravo spremnost na promjene svjedoči da su pozitivni, da ih optimizam nije napustio.
Žene su ipak sklonije duhovnosti?
Istina, više se žena nego muškaraca okreće duhovnosti, ali i to se mijenja. U početku je među ljudima koji mi se obraćaju bilo 90 posto žena, a danas one čine 70 posto. No, ne mislim da žene imaju neku posebnu ulogu. Rekla bih da je riječ samo o razlikama koje proistječu iz odgoja. Dječake se uči da moraju biti snažni, da ne plaču i oni u nekom trenutku zaključe da nije poželjno pokazivati emocije. Žene su, pak, intuitivnije i puno otvorenije u izražavanju osjećaja, a onda i spremnije otisnuti se na duhovno putovanje.
Često govorite o djeci. Uspijevaju li se roditelji nositi s izazovima odgoja u vremenima kad je često važnije imati nego biti?
Uistinu živimo u izazovnim vremenima i možda je teže odgajati djecu nego ranije. Pogotovo za roditelje koji ne pristaju vrtjeti obrasce iz svog djetinjstva i prenositi ih novoj generaciji. Svi mi sa sobom vučemo neke komplekse, patnje, zamjerke roditeljima. Da bi čovjek bio dobar roditelj, mora se toga riješiti, mora poraditi na sebi, educirati se. Gotovo za sve idemo u školu, jedino, na žalost, ne učimo kako podići i odgojiti samopouzdanu i sretnu djecu.
Optimizam kao da nije u modi, pažnju pridajemo lošim vijesti, bojimo se oskudice, gubitka posla, jadikujemo zbog nerazumnih šefova, loših muževa... Je li nas takvima učinila kriza?
Ekonomska kriza je velika zabluda, čak bih rekla i izmišljotina, na koju je većina nasjela. U svijetu ima dovoljno novca i drugih dobara da bismo svi dobro živjeli. Većina je, međutim, prihvatila ovakav model funkcioniranja društva.
Ljudi nisu zahvalni na onom što imaju, frustrirani su i usredotočeni na ono što nemaju. I da, ako vjerujemo da je kriza, bit će kriza. A kad već svjedočimo krizi, onda se pasivnost i pesimizam samo lijepe. To se ne može promijeniti preko noći, ali kriza prestaje onaj tren kad svatko preuzme odgovornost za svoj život. Tužno mi je kad vidim da ljudi idu na posao za koji ne dobivaju plaću. I sama sam bila u takvoj situaciji, ali nisam pristala na to i dala sam otkaz. Slušala sam da je kriza i da nema posla, ali nisam htjela biti zatočenik te priče i brzo sam našla drugi posao.
Zakon privlačenja vama funkcionira, pretvorili ste ga u posao od kojeg lijepo živite, no nisu svima pozitivne misli dovoljne da promijene stvarnost, zašto?
Nije dovoljno promijeniti samo misli, valja posegnuti dublje, disciplinirati se i raditi na promjeni uvjerenja. Ja sam bila potpuno otvorena i spremna mijenjati se. Gutala sam knjige iz psihologije i duhovnosti. Ništa nisam slijepo prihvaćala, sve sam stavljala na vlastiti test; 'ajde baš da vidim da li taj zakon privlačenja funkcionira. Počela sam s malim, prva stvar je bio upaljač s logom Hajduka. Nakon dva, tri dana, e dočekao kod kuće na stolu, netko ga je zaboravio...
A, vjerujte, slučajnosti ne postoje. Oduvijek sam mislila da život mora biti nešto više od jednolične, predodređene svakodnevice, a nakon što sam vidjela da zakon privlačenja funkcionira na malim stvarima, okušala sam se u privlačenju onih koje nazivamo većima i sada svjedočim manifestacijama o kojima ljudi maštaju. Radim na sebi dulje od desetljeća i pol, promijenila sam mnoga uvjerenja i na svim se životnim poljima osvjedočila da zakon privlačenja radi. Ja sam dokaz da svemir ispunjava želje, ali sve više ljudi mi piše i svjedoči da i u njihovu slučaju funkcionira, iscjeljuju se, nalaze životne partnere, posao, stiže im novac..
Što je sa siromašnima, bolesnima, žrtvama rata, zar su si uistinu zlo privukli crnim mislima?
Kada istinski razumijete život i tko smo zaista, shvatite da je sa svijetom sve u redu. Smrt nije kraj i na Zemlju dolazimo proživjeti određena iskustva. Povrh toga, imamo izbor kako ćemo se nositi sa životnim situacijama, hoćemo li zbog njih biti ogorčeni ili bolji ljudi. Dokaz su oni koji pobijede najteže bolesti, prežive rat, najgore torture i sretno žive.
Zakon privlačenja nema veze s dobrotom?
Prvo, tko je dobar čovjek? Je li dobar prema sebi? Mnogi, recimo, misle da su dobri zato što su trpeljivi, darežljivi, nemaju zahtjeva i ne ulaze u sukobe. A možda samo udovoljavaju ljudima oko sebe, jer žele biti prihvaćeni, svidjeti se. Osjećaju li se pri toma kao žrtva? Je li im fokus na drugima, koji žive bolje, ispunjenije? Takva ‘dobrota’ privlači samo još više sličnih situacija, trpljenja i žrtvovanja. Zakon privlačenja uistinu ne funkcionira na principima pravednosti, već na tome što i kako zračimo. Pogledajte bogate ljudi, oni zrače time da imaju novca i onda im ga pristiže još više.
Milijuni vjeruju da mislima mogu kreirati realnost, još toliko ih traga za duhovnim učiteljima, kome pokloniti povjerenje?
Jedino mjerilo kojeg sam se ja držala je rezultat. Vrijedi poslušati svakog čiji život pokazuje da njegove metode funkcioniraju.
Prošli ste razvod, ostali samohrana majka s desetomjesečnom bebom, okusili neimaštinu, bili bez posla, u obitelji se suočili i s karcinomom. Danas ste u sretnom braku, s dvoje djece, svi zdravi, situirani i s uspješnom karijerom. Imate li neispunjenih želja?
Moj se život potpuno promijenio u posljednje tri godine, sve se posložilo kako želim, ali, naravno, imam još želja koje se tek trebaju ispuniti. No, nije mi fokus na njima, nego na onome što imam; zdravlju, djeci, ljubavi, roditeljima, uspješnoj karijeri... Naučila sam da se želje ispunjavaju kad treba i pod uvjetom da to nešto snažno želimo ali, istovremeno, ne trebamo. Možda zvuči nelogično, ali ako nešto očajnički želimo, onda umjesto zadovoljstva zapravo odašiljemo poruku da to nemamo, a tada nam stiže samo još više “nemanja”.
Imate li poruku za one koji kažu da je zakon privlačenja obična budalaština?
Od srca im želim da im uvjerenja koja imaju dobro služe u životu.
>> Ima 74 i volontirat će na Igrama: Pa uz studente ću se pomladiti!
ko je slušao, čitao odmah mu je jasno da je o još jednoj osobi koja misli da je obrazovana, talentirana i upućena u sve tajne ovozemaljskog života. žena je naprosto melem za neobrazovane, pomalo primitivne i one koji su medij za sve šarlatane svijeta, a nalaze se trenutno u negativnom životnom ciklusu, gdje im se čini da ih ova podiže, a nisu svjesni da je razlika između pomoći i zavaravanja samog sebe. ova i slične su zlo kojima smo svjesni svakodnevno. žena, slušao sam, primjenjuje čak i metode meditacije. avi koji znaju šta je meditacija, neka pogledaju kako to ona radi,pa će umrijet od smjeha. još jedna koja iskorištava neuke i jadne.