Tek će 27. prosinca napuniti 17 godina, a već je 92. na WTA listi (bila je i 84., u studenome), najmlađa je članica Top-100 ženskog tenisa, četvrta je među igračicama do 18 godina (ispred nje su samo godinu ili dvije starije Benčič, Vekić i Siniakova). Dubrovčanka Ana Konjuh jedna je od nadolazećih zvijezda od kojih svi puno očekuju. A najviše ona sama.
Razgovarali smo ovih dana na Zagrebačkom velesajmu, nakon što je Ana sa svojim trenerom Kristijanom Schneiderom odradila jedan od onih paklenih treninga. Temperatura je u negrijanoj dvorani bila samo 13 stupnjeva, ali Ani to nije smetalo.
– Što se radi? Pa, evo, na petotjednim sam pripremama u Zagrebu, do 23. prosinca. Prije toga sam imala tjedan dana odmora koji sam provela sa svojima u Dubrovniku. Prva dva tjedna bile su kondicijske pripreme, sada se sve više okrećemo tenisu. Na Badnjak idem svojima u Dubrovnik, za Božić sam na ručku s obitelji, a potom rođendan u zrakoplovu i Nova godina na Novom Zelandu. Kao i prošle godine – kazala je Ana nakon što je profesionalno odradila snimanje.
Znači, još jedna Nova godina bez snijega i daleko od kuće?
– Imamo naše Hrvate tamo pa ćemo napraviti neki banket. Umjetni je snijeg, ali štimung je dobar – napomenula je "mala s Lapada" ili "s Vrbana" – kako vam je draže.
– Doista treba istaknuti tu veliku podršku koju imamo od hrvatske zajednice u Aucklandu. Pomognu nam gdje god treba, drže nas kao malo vode na dlanu – prisnažio je trener Schneider.
Potvrđuje nam da Ana sjajno napreduje, da je jaka u glavi, ali da još ima prostora za napredak, na servisu, reternu, u kretanju... Ove ih godine očekuje još više putovanja, a to i za popularnog Kikija, supruga i oca troje djece, znači još više izbivanja od kuće.
– Srećom imam veliku podršku od obitelji, posebno od supruge Ane – ističe.
Eto, Kiki je okružen Anama. Konjuh je ove godine napravila puno sjajnih stvari, pitali smo je na što je posebno ponosna.
– Na to da sam bila na operaciji, da četiri mjeseca nisam igrala, a da je povratak bio uspješan, gotovo idealan. Cilj mi je bio ući u Top-100 i ostvarila sam ga doslovce u pola sezone. Imala sam "rupu" od mjesec dana nakon US Opena, no sve drugo je bilo u redu. A najvažnije je da sam zdrava.
Kakvi su planovi za sljedeću godinu?
– Pravila mi dopuštaju (zbog godina – op. a.) da odigram 18 turnira. Počet ću s Aucklandom, potom tjedan dana stanke uoči Australian Opena, trenirat ću u Melbourneu, nakon toga je Fed kup, pa Dubai, Doha i dalje ne znam. Nastupi na Grand Slam turnirima se podrazumijevaju.
Početkom godine operirali ste lakat, kako je sad?
– Dobro je, Bogu hvala, ništa ne boli. Najvažnije je da više ne moram razmišljati o tome. Prije sam znala popiti tabletu uoči meča, istezati, lediti... Da kucnem o drvo (kucnula je o stol), sve je u redu već pola godine, nadam se da će tako i ostati.
Kad već spominjete Fed kup, hoćemo li se mi konačno izvući iz te euro-afričke zone? Sljedeća prilika je u veljači u Budimpešti.
– To se i mi pitamo. Mlada smo ekipa i imamo potencijal, to je sigurno. Pa, ako nam se Mirjana Lučić pridruži, mogle bismo nešto napraviti.
Kakvi su izgledi da i Mikica nastupi?
– Iskreno, ne znam. Ali, čula sam da želi nastupiti na OI pa bi onda trebala igrati i Fed kup. Mogle bismo ona i ja baciti parove. Prilika je tu, valjda ćemo je iskoristiti.
Doduše, sad nam je otišla Ajla Tomljanović?
– Da, iako sam čula da se malo zeznula i da će joj teško dopustiti da nastupi za Australiju. Njezin odlazak je njezina odluka. Ona je ionako živjela u SAD-u, nije bila u Hrvatskoj, iako su joj korijeni ovdje i tako će i ostati. Želim joj sve najbolje. Ne zamjeram joj, ali ja nikada ne bih otišla iz Hrvatske. Ne mogu ja bez svoga Alplana.
Kako je u školi?
– Imam još jedan ispit iz drugog razreda, hrvatski, i onda ću upisati treći. Pokušat ću prije odlaska položiti još dva do tri ispita. Spomenite da je riječ o dopisnoj četverogodišnjoj Birotehničkoj školi u Gundulićevoj. Hvala odgovornima što mi izlaze u susret za ispite.
Kanite li poslije nešto studirati?
– Zasad ne razmišljam o tome, želim samo srednju završiti što prije. A poslije, možda s 27 ili 28 godina nešto upišem. Danas je ionako u modi cjeloživotno učenje.
Već ste jedna od najpopularnijih sportašica u Hrvatskoj, kako se nosite s tim?
– Bilo mi je malo čudno, posebno na početku. Kad sam 2013. osvojila Australian Open, u zagrebačkoj zračnoj luci dočekalo me skoro sto ljudi. Bila sam mrtva umorna, nisam znala gdje sam, a trebala sam se slikavati. Ali brzo se naviknete. Ponekad me obrazi zabole od smijanja, ali dobro je.
Pratite li inovacije u pravilima na Azijskoj ligi?
– Nisam stigla mnogo toga vidjeti, znam samo da je Čila tamo. I da svi u ekipi pričaju hrvatski ili srpski. Čini se da format zanimljiv, to su ovi napravili da imaju što gledati dok jedu, ha, ha... No, vidim po fotografijama na Twitteru da se bodre međusobno, da vlada ekipni duh. To je lijepo.
Kakvi su vam ciljevi za sljedeću sezonu?
– Glavni mi je cilj ući u Top-50. Gotovo ništa ne branim do Roland Garrosa, a veliki su turniri, tako da to ne bi trebalo biti preteško ostvariti. Vidjet ćemo...
Od kojega od Grand Slam turnira najviše očekujete?
– Volim travu i Wimbledon mi je najdraži turnir. To ste ove godine mogli i vidjeti. Imam mali pritisak što trebam obraniti to treće kolo, ali neću morati igrati kvalifikacije pa ću biti svježija. Nadam se da ću u Wimbledonu napraviti nešto više, još jače ću ga napasti.
Koji vam se od tih Grand Slam gradova posebno sviđa?
– New York mi je svakako najdraži. Taj grad ima tu neku posebnu energiju o kojoj mnogi pričaju, a ona se može zamijetiti i u filmovima. Manhattan, primjerice, tu se okreće svijet.
Hobiji?
– Volim gledati filmove, odem u kino skoro svaki drugi dan. Gotovo da i nemam više što pogledati. I volim se družiti s prijateljicama iz osnovne škole, tu iz Zagreba. Živimo u istom naselju i često ih zvrcnem, pa se družimo. Lijepo je imati normalne prijatelje sa strane.
Ima li što novoga u obitelji, hoćete li još jednom biti teta?
– Nadam se da hoću. Moja nećakinja ima godinu i tri mjeseca, prohodala je, počela pričati, preslatka je. Obožavam male bebe, jedva čekam da ju vidim ponovno.
Petodnevne pripreme, od 14.12. (?) do 23.12.