'Iskočila bih iz kože kad vidim kakvu sliku o Tomi daju mediji'

Prvi put na državničkom događaju, inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, s Tomislavom Karamarkom pojavila se i njegova partnerica Ana Šarić, 39-godišnja marketinška stručnjakinja. Šesnaest godina mlađa Ana u ekskluzivnom intervjuu kao partnerica šefa HDZ-a govori o njihovu odnosu, o Karamarku privatno, ali i o tome kako je pokrenula dvije tvrtke...

:: Na inauguraciji je svakako zvijezda bila novoizabrana predsjednica, no mnogi su među uzvanicima primijetili baš vas, atraktivnu crvenokosu mladu ženu uz Tomislava Karamarka. Marketinška ste stručnjakinja i (su)osnivačica dviju firmi – Drimije i Love Opijuma – krenuli ste od nule u taj biznis, a sad zapošljavate 11 – 12 ljudi?

Predsjednica Grabar-Kitarović bit će zvijezda dulje od tog jednog dana inauguracije. Osim osobnih i profesionalnih kvaliteta, ona sa sobom donosi vedrinu. I da, jako je lijepa.

Bavim se marketingom i komunikacijama, od 2011. vodim svoje dvije firme, a do tada sam provela više od deset profesionalno sjajnih godina u EPH. Stoga je teško reći da sam krenula od nule. Krenula sam u privatan biznis s ozbiljnim iskustvom medijskog diva kakav je EPH, poznavanjem tržišta, ne samo Hrvatske već i regije i kapitalom vještina koje razvijete u tako kreativnoj i poticajnoj kompaniji. EPH je bio spreman riskirati s mladim, novim ljudima i dati im priliku da ili uspiju ili uprskaju. Za njegov račun. Takvu priliku je dao i meni. Sa samo tridesetak godina vodila sam cijelu operaciju EPH u Beogradu, bez ikakvog prethodnog iskustva tog tržišta. Nakon povratka sam radila kao direktorica marketinga grupe. I evo, posljedica toga danas su moje male tvrtke. Svaku od njih osnovala sam s prijateljicama i partnericama – Drimiju, koja je marketinška agencija, s Anjom Lutilsky, a Love Opium, koji vodi frizerski posao, s Teom Matičević.

:: Klijenti su vam uglavnom stranci i isključivo radite s privatnim sektorom? 

Klijenti su nam i stranci, što je super. U prilici smo raditi profesionalno zahtjevnije stvari, a istodobno nastojati biti dobri predstavnici svoje zemlje. Zanimljivo je da su svi naši strani klijenti zavoljeli Hrvatsku. Radim isključivo s privatnim tvrtkama. Za sve drugo imam najstrožu kućnu zabranu.

Tržište mi je suženo

:: Kažete da imate kućnu zabranu, dakle na neki se način klonite javnog sektora, zato što je vaš partner šef HDZ-a, pa da ne bude prigovora o sukobu interesa jer možda zastupate nekoga tko je, primjerice, u vlasništvu grada gdje je HDZ na vlasti?

Ne na neki način, već najdirektnije. Odluka da ne radim s javnim sektorom najizravnije je povezana s činjenicom da se Tomislav bavi politikom. Tomislava su do sada već dovoljno etiketirali neistinama i podmetali mu medijske bombe o navodnom sukobu interesa tvrtki koje je osnovao dok je bio izvan politike, o nepostojećem osobnom bogatstvu i zemlji pokojnog dida od koje samo koze imaju koristi. Da ne bih bilo kojim svojim angažmanom dala mogućnost da se slične laži ponove, za mene javni sektor i državne tvrtke ne postoje kao klijenti ni na koji način. Ponekad mi se čini da radim u paralelnom konstruktu u kojem ne postoje ni državne firme ni javni natječaji, jer ni s čime od toga ne dolazim u doticaj. Ne znam više je li to prisilna ili dobrovoljna izolacija, vjerojatno oboje.

Moje tržište je time u ovako maloj zemlji jako suženo. Osobito u godinama duboke krize kada je privatnom sektoru svaka investicija u oglašavanje, u komunikaciju, u odnose s javnostima trošak kojeg se među prvima odriču.

:: Nekako se politika bavi vama, htjeli vi to ili ne, ali kažete mi da ste vi potpuno apolitični?

Da, nemam ni znanja ni interesa za politiku, iako je zbog Tomislava politika u našoj butigi. Ona je njegov posao, a i platforma za ostvarenje njegovih ideala o lijepoj zemlji u kojoj svi njezini ljudi lijepo i sigurno žive.

Ne miješam se u ono što nije moje područje djelovanja ni razumijevanja. Dio politike koji me zanima je njena krajnja izvedenica – kako apstraktna politička forma utječe na svakodnevicu svih nas, a osobito na najranjivije među nama. Što politika može učiniti za djecu s poteškoćama u Dubravi koja sa 18 godina moraju napustiti svoje mjesto u domu i školi i otići nigdje, kako se politika reflektira na Dnevni centar Firule u Splitu gdje se s politikom mijenja i voditeljica bez ikakva obzira prema tako osjetljivoj populaciji kakva su osobe s poteškoćama u razvoju, zašto su skinute oznake i upozorenja na pažljiviju vožnju u Nazorovoj ulici gdje su tri dječja doma, kako politika "oživi" u azilu za životinje, na nekoj farmi na otoku do koje ne mogu stići veterinari...

Nije medijski trubadur

:: Kakav je Tomislav Karamarko privatno? On u javnosti djeluje kao mračan i mrgudan tip, a s druge strane za njega, oni koji ga osobno poznaju, kažu da je vrlo duhovit čovjek?

Tomo je bitno drukčiji od onog kako ga javnost percipira putem medija, ili kako ga mediji isporučuju javnosti. Prvi razlog zašto se u javnosti doima kao zatvoren, nekomunikativan tip jest taj, osim toga što je on vrlo često namjerno ili nenamjerno pogrešno medijski citiran i loše kontekstualiziran, što Tomislav iznimno ozbiljno shvaća svoj posao. Za njega javno djelovanje i javni nastupi nisu igrokazi i predstave. Iz te ozbiljnosti proizlaze takvi dojmovi. Onog trenutka kada Tomu upoznate privatno, shvatite da je dobronamjeran, opušten i vrlo duhovit čovjek koji poznaje finu ironiju i autoironiju. Onda shvatite da je taj Karamarko osoba koju se puno lakše čuje i čiji se stavovi puno lakše prihvaćaju. Između njega i medija nema neke velike ljubavi niti je on medijski trubadur koji želi zavoditi. Autentičan je, neobično iskren za arhetip političara, ozbiljno shvaća svoj posao i nije spreman na javne igrokaze i dramolete radi postizanja praznih efekata.

:: Kako se osjećate kao njegova partnerica, ali i komunikacijska stručnjakinja, kada čujete i vidite u medijima kakvu ljudi imaju sliku o njemu?

Ponekad bih iz kože iskočila jer znam da stvari nisu onakve kakvima ih se uporno želi prikazati! Za razliku od njega koji je odmjereniji, ja sam temperamentna i po mom se karakteru zaista vidi da sam Dalmatinka. Jako bih rado ispravljala te tzv. krive Drine, ali to tako ne ide.

:: Karamarko ne prihvaća baš vaše komunikacijske savjete, kao ni PR savjete općenito?

Na žalost, ne prihvaća. Ili na sreću. Pitanje je koji je odgovor ispravan. Jer ako kažem da ne prihvaća, znači da čini nešto krivo. Ako kažem na sreću, ispada da ne znam dati dobar savjet. Ipak, činjenice najjasnije govore pa su ove tri godine otkako je postao predsjednik HDZ-a dokazale da Tomislav ima ozbiljno znanje i iskustvo, sjajne instinkte i puno ljubavi za našu zemlju. Nije nametao svoje stavove i metodologiju drugima, ali ih je učinkovito provodio i njima proizvodio rezultate koji se ne mogu osporiti. Utrošio je dane i sate da bi odslušao i promislio sve disonantne tonove i različita mišljenja. Pokazao je pritom poštovanje i uvažavanje drukčijeg razmišljanja, ali je naposljetku učinio ono što je on smatrao dobrim i korisnim. Svjedok sam raznih savjeta, i dobronamjernih i onih drugih, ali Tomislav je gradio svoju autentičnu priču koja daje dobre i korisne rezultate. I to ne samo rezultate koje mediji žele pokazati. Činjenice koje ostaju manje vidljive su da je bio jedan od najuspješnijih ministara uopće, da je u tom mandatu prvi pokrenuo borbu protiv korupcije, on osobno, da ima izvrsne političke odnose s drugim zemljama, da on kao "grozan konzervativac" prvi podržava žene u svojem okruženju, i prije uvođenja kvota, da je usprkos nezavidnom medijskom tretmanu otklonio svaku sumnju u sukob interesa na tri razine (DORH, Saborsko povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, sudska presuda protiv kleveta Domagoja Margetića). I potpuno osobni komentar na kraju ovog niza jest da je uza sve ostao dobra i plemenita osoba.

:: Da, iako u javnosti nema dobru percepciju, pogotovo sudeći po anketama, HDZ ipak pobjeđuje na izborima.

Slažem se s onim što Tomislav uporno ponavlja – jedina točna anketa sami su izbori. A u manje od tri godine niz od četiri pobjede demantirao je najveći dio tih anketa. I pokazao da su one ipak tendenciozne i nedobronamjerne.

Za daljnje pobjede tako ranjene stranke mislim da su važne njegove osobine kao osobe, da je važno što je osoba velikog strpljenja i dostojanstva, ali diskretan i nesklon korištenju ikakvih artificijelnih alata kako bi svoj javni lik učinio simpatičnijim. Smatra da je važno samo ono što čini i kakve je rezultate to dalo. I uglavnom je užasno naporan u odbijanju da prihvati neke makar jednostavne metode i detalje iz PR sfere...

:: Koliko on svoj posao donosi kući i koliko vi možda imate utjecaj na donošenje nekih političkih odluka? Razgovarate li o tome, pita li vas mišljenje o nekim političkim temama?

To nije dijalog u kojem ja aktivno sudjelujem u smislu preporuka ili intervencija ili u kojem on doista traži moj savjet jer za politiku nisam zainteresirana, ali sam uvijek siguran, dobar i strpljiv slušač. On preispituje sebe i na neki se način rasterećuje glasno razmišljajući i razgovarajući. Politika doista nije područje mog interesa, zanimaju me neke druge stvari.

:: Velika ste ljubiteljica životinja, na fotografijama ste uglavnom sa svojom ljubimicom Gitom. No imate dvije kujice, dakle Gitu i Tonku, no čujem da je druga kujica – Tonka – Karamarkova mezimica? Je li on uz vas postao ljubitelj životinja ili...?

Sigurno nije zavolio životinje zbog mene, ljubav prema životinjama je nešto što osjećaš ili ne osjećaš. Nije nešto što ideš kupiti u samoposluživanje. Tomo je imao svog psa – Nera. On je upravo bio pas kakav se i očekuje uz čovjeka od gotovo dva metra. Bio je to jedan krasan vučjak. Imao je i mačka Borka. Brinuo se o njima s puno ljubavi i puno pažnje. Male, čupave kavalirke nisu na prvu spojiva pasmina s čovjekom poput Tome, i još k tome rasnim Dalmatincem. Njegov otpor prema bilo kakvom šetanju Gite i Tonke do sada mi nije uspjelo slomiti, i bojim se da se nikada ta šetnja neće dogoditi (smijeh). Ali kad smo kod kuće, Tonka se ne miče od njega, mene uopće ne doživljava. Ali, one obje najviše na svijetu vole našu Lanu, odnosno Tominu kćer.

Prekrasni mladi ljudi

:: S emocijama govorite o Lani, Karamarkovoj kćeri...

Lana je djevojka od 19 godina, na prvoj je godini fakulteta. Martin, Tomin sin, dvije je godine mlađi od nje i još je u srednjoj školi, u jezičnoj gimnaziji. To dvoje djece je dvoje prekrasnih mladih ljudi. Odnos s njima pravi je blagoslov, s puno emocija, ljubavi i smijeha. I s njima i s njihovom majkom, doista smo vesela zajednica. Ali Lana i Martin ne dopuštaju da ih spominjemo u medijima.

:: Dakle, svi odnosi, bez obzira na relacije bivša – sadašnja, dobro funkcioniraju?

Besprijekorno. Govorim o svakodnevnim, stvarnim odnosima, ne o nekoj kurtoaznoj formi.

:: Kakav je Karamarko otac?

Odličan. On je nježan, zainteresiran i pouzdan otac, a najbolji dokaz tome jest taj što su on i njegova djeca svakodnevno zajedno i u cjelodnevnom su kontaktu.

:: Bez obzira na njegov stranački tempo koji zaista jede vrijeme?

Njegova djecu nisu nimalo na gubitku niti oštećena zbog njegova posla, druga je stvar javnost tog posla. Ta djeca su doista izmaltretirana medijima i, primjerice, kada su bili Facebook prosvjedi – nisu iz stana mogli izaći jer se prosvjedovalo ispod prozora. Lana i Martin ne trpe zbog očeva posla iz njegove pozicije, dakle nema riječi o nedostatku pažnje ili vremena. Otežavajuća okolnost je javnost njegove pozicije koja nosi svoj teret.

Impulzivna Dalmatinka

:: Kažete mi da život bez empatije prema životinjama i djeci nije potpun? 

Bez empatije odnosi nisu mogući. Nemam što posebno objasniti, nastojim se angažirati tamo gdje mogu kada je riječ o brizi o životinjama, ali to ne želim eksponirati. To je stvar mojih poriva i osobnog izbora.

:: Već ste rekli da ste temperamentna Dalmatinka, rodom ste iz Splita. Koliko vas je Split obilježio?

Dalmatinski mentalitet i Dalmacija obilježe zauvijek svakog Dalmatinca. Nisam baš srela Dalmatinca koji želi pobjeći od Dalmacije. Ta mediteranska obilježja i taj dalmatinski duh su krasne stvari. I naša Hrvatska ima posebnu ljepotu baš u mediteranskom dijelu.

:: I Karamarko je Dalmatinac?

Da, on je iz Zadra. Ali, ja sam naporniji dio para kada je riječ o dalmatinskom genotipu. On je strpljiv, odmjeren, uvijek gleda tri koraka unaprijed, zna kuda i kako se kreće, ja sam impulzivnija i zato se i bavim kreativnim poslom.

:: Njemu se ni po govoru ne čuje da je Dalmatinac?

Ne, jer on se još kao dijete doselio u Zagreb. Njegovi roditelji, teta Kata i barba Martin, zbog političkih pritisaka morali su napustiti Zadar, zbog domoljublja su stradali i materijalno i došli u Zagreb gdje su ispočetka sve gradili.

:: Idete li često u Dalmaciju?

Non-stop, obožavamo je.

:: Diplomirali ste komparativnu književnost i polonistiku. Zašto baš poljski jezik?

Riječ je o izboru slučajnosti. Komparativna je bila moja želja, a kako je to dvopredmetni studij, onda se dogodio i lijepi poljski jezik.

:: U struci niste nikada radili?

Teško je reći što je tu struka u smislu preciznog radnog mjesta. S komparativnom često radite u izdavačkim kućama, tko ima sreće u Leksikografskom zavodu, na fakultetu i slično. Teško je precizirati što bi bilo idealno radno mjesto za diplomirane komparatiste. Fakultet je odličan osobni izbor, daje divno obrazovanje, imala sam priliku upoznati izvanredne ljude poput profesora Zorana Kravara koji nas je napustio, profesora Milivoja Solara... Evo i ministrica kulture Andrea Zlatar bila je moja profesorica i domentorica na mom diplomskom radu.