Ana Tuškan iz Sindikata hrvatskih učitelja: 'Nadam se da će Vlada biti ta koja će spriječiti da do štrajka dođe'

Uoči novog kruga razgovora između Vlade i sindikata oko osnovice plaća, u studiju Večernjeg lista gostovala je Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja. Budući su obrazovni sindikati zapravo najbrojniji, s njom smo razgovarali hoće li učitelji, nastavnici i profesori upravo biti glavni adut u pregovorima jer su već istaknuli da su spremni na štrajk. Kako bi mogla izgledati nastava nakon štrajka 2019, pandemije i sada ponovne prijetnje za ne kontinuitetom nastave, ako Vlada ne usvoji prijedlog štrajkaša? 

Vladina ponuda sindikatima nije prihvatljiva. Danas su novi razgovori - što sindikati očekuju i na što će pristati?

Mi svakako očekujemo novu ponudu. Jedanaest sindikata je jasno reklo ne dosadašnjoj ponudi Vlade, danas u popodnevnim satima je novi sastanak. Jučer smo mogli čuti u medijima da Vlada priprema novu ponudu, a kakva će to ponuda biti to ćemo vidjeti. Svakako nakon nove ponude, ide se na izjašnjavanje članstva i nakon toga 11 sindikata zajedno, ukoliko se ponuda odbije, idu u organizaciju prosvjeda i daljnjih akcija. Dođe li do takvog scenarija predviđa se i procedura mirenja koja mora završiti u roku od pet dana i, tek onda bi mogao uslijediti štrajk.

Jeste li sigurni u jedinstvo 11 sindikata - što ako dio sindikata prihvati ponudu Vlade, a drugi odbije?

Naravno da se to može dogoditi, mi ne možemo znati kako će se članstvo pojedinih sindikata izjasniti, no iz dosadašnjih rezultata vidljivo je da su svi rekli ne tako da, ukoliko ta nova ponuda bude manja, vjerujem da će takav stav ostati kod svih 11 sindikata.

Proveli ste sindikalni referendum u Sindikatu Hrvatskih učitelja i učitelji su spremni  na štrajk. Budući da su svi obrazovni sindikati najbrojniji jeste li vi zapravo najjači adut u potencijalnom štrajku?

To nije adut, to je najveći teret. nitko doista ne želi učenicima nakon štrajka u 2019. i  dvije pandemijske godine ponavljati štrajk ponovo.Ovdje moram naglasiti da će biti riječ o koordiniranim akcijama 11 sindikata javnih službi tako da će zapravo, ako dođe do toga, jednak teret pasti na sve sindikate javnih službi. Naravno da su učenici, roditelji i zaposlenici škola svašta propatili u ovih nekoliko prethodnih godina i naravno da je to zadnja opcija i doista se nadamo da do te zadnje opcije neće doći.

Ukoliko ipak do štrajka dođe, što mogu očekivati učitelji i roditelji - hoće li u tom scenariju nastava biti organizirana kao 2019. godine kada smo se suočili s najdužim štrajkom nastavnika, profesora i učitelja?

Pošto je to zajednička akcija 11 sindikata, sindikati će se skupa dogovoriti kako će se to provoditi. Mi smo doista, 2019. godine napravili cirkularni štrajka kako bi se ipak što manje izostajalo sa nastave, kako bi nastava ipak imala nekakav kontinuitet i učitelji su to doista pokazali veliku kreativnost i nadamo se da, ako do akcija i dođe, da će to biti raspoređeno na način da se ni roditelji ni učenici ne trebaju bojati izostanka kontinuiteta jer svima je jasno da se zapravo u Hrvatskoj ne može ništa postići bez borbe. S druge strane jasno je da su i zaposlenici škola, i roditelji i učenici u zadnjih nekoliko godina mnogo propatili. Nadam se da će Vlada biti ta koja će spriječiti da do štrajka dođe.

Spominjete roditelje - očekujete li doista njihovu potporu, naime nakon štrajka i pandemije najviše su stradala djeca u svakom smislu - mentalnom zdravlju, znanju...

Naravno da razumijem da podrške nekih roditelja neće biti, da su prošli svašta. Mi imamo različite informacije - i kritiku i podršku, mi to sve uvažavamo, osobito ako je kritika konstruktivna pokušavamo utjecati na to da obrazovni sustav bude bolji nego što je, samo što nažalost u Hrvatskoj jako dugo treba da se do nekih rezultata dođe. Postoje obitelji gdje jedan roditelj radi u privatnom, drugi roditelj radi u javnom sektoru i jedan zna kako je ovom drugom teško tako da podrška roditelja postoji. Razumijem i da od strane nekih roditelja podrške neće biti. To ćemo vidjeti u narednom periodu kako će to izgledati. Ovo što ste spomenuli  o zdravstvenom stanju učenika izrazito je važna tema jer svjedočimo porastu vršnjačkog nasilja i nedostatku koncentracije, anksioznosti, depresiji. Moram napomenuti da smo mi, još kada je Radovan Fuchs imenovan ministrom, poslali ministru 20 ključnih točaka koje treba pod hitno riješiti u sustavu obrazovanja. Jedna od njih je da smo tražili da se uvedu posebni programi - prevencija nasilja, jačanje kognitivnih sposobnosti i motivacije kod učenika. Sva istraživanja pokazuju da se učenici povlače u sebe, da raste nasilje i doista mi je nevjerojatno da nakon svih tih silnih ukazivanja, resorno ministarstvo ne reagira. Pritom dobivamo novi predmet kritičko mišljenje - ukoliko uzmete u obzir da je kritičko razmišljanje dio svih obrazovnih programa, inkorporirano u svaki predmet, moglo se umjesto toga uvesti nešto što učenicima pod hitno uistinu treba. Takve dopise upućivali smo desetak puta i reakcije nije bilo nikakve. Sada imamo situaciju da nam nedostaje stručnih suradnika - imamo mobilne timove koji gase požar - nedostaje psihologa i ministarstvo ne nalazi, niti želi vidjeti problem. Imamo i nedostatak pomoćnog tehničkog osoblja.

U samom obrazovnom sustavu mnogo je paradoksa - imamo sve manje učenika, a sve više zaposlenih nastavnika, profesora i učitelja...

Po analizi rađenoj 1996. godine bilo je u prosjeku 20 učenika na jednog učitelja, da bi zapravo 2016. godine to iznosilo 13 učenika na jednog učitelja. Upravo zbog toga to je argument ministarstvu - oni kažu smanjio se broj, a kvaliteta se nije poboljšala. To je jedna toliko polovična analiza - jer i dalje u većim gradovima imamo pretrpane učionice, a u manjim se smanjuje broj učenika. Ako vi uzmete u obzir da se u tim manjim mjestima nedostaje stručnog kadra, dakle nije razlog u tome što se smanjio broj, a nije se poboljšala kvaliteta,nego je stvar u tome da mi tamo gdje se smanjio broj imamo drastičan  nedostatak stručnog kadra.Posebno je veliki problem, recimo u Dalmaciji, Slavoniji i na otocima jer se nitko ne javlja na natječaje, a ako se netko javi na natječaj, taj nastavnik nema gdje boraviti.Ništa se nije napravilo po pitanju subvencioniranja stanovanja i da se potakne  s većim primanjima, rad stručnog kadra. ono što ministarstvo radi i što je do sad napravilo je da se duže radi u školi,a s time se ne potiče da se mlađi kadar uopće zainteresira, postoji rješenje stipendiranja, a imamo i paradoks kod učitelja razredne nastave dakle oni sada kad postaju zbog manjka djece organizacijski višak,oni se mogu upućivati na rad u vrtiće.

Zašto je to zaposlenim sporno?

To je sporno zato kad se donosio taj zakon struka se nije pitala za mišljenje. To su dva različita zanimanja. Oba su nedovoljno cijenjena, no različita su.Ti  su se ljudi educirali za različiti uzrast. Ako vi puštate da netko ide u drugi sustav bez stručne kvalifikacije, dakle da radi kao nestručan, on gubi kontinuitet radni staž, gubi mnoga materijalna radna prava, s druge strane dijete dobiva ponovno osobu koja je nestručna. On ima dvije godine za prekvalifikaciju i opet su tu isti problemi u vrtićima, koji je zajednički i u školama, to su nesigurna radna mjesta i ugovori na neodređeno. S druge strane ogroman je problem i to što postoji u Zakonu odgoja i obrazovanja odredba da ukoliko se osoba koja ima propisane kvalifikacije ne javi na natječaj ,onda se može zaposliti osoba koja uopće nema kvalifikacije i natječaj se ponavlja nakon pet mjeseci. I događa se to da se nitko godinama ne javlja, da mi gomilamo ugovore o radu na određeno, nitko se ne javlja a mi ne potičemo stručan kadar da dođe raditi u škole. Dakle sva rješenja su parcijalna.

Unatoč tome što imamo više nastavnika nego učenika, istovremeno nedostaje nastavnika STEM područja, jedno od rješenja je angažiranje nastavnika koji su u mirovini? Što kažu vaši nastavnici?

Prema našim članovima, imamo onih koji su zainteresirani za takav rad, imamo onih kojih nikako ne žele. Ja ne mogu to procijeniti jer bi trebalo napraviti točno anketu koliko njih želi ili ne želi. Rekla bih da je broj čak podjednak. Mi smo ipak imali inicijativu 67 je previše gdje smo skupili najveći broj potpisa da se ne radi obvezno nakon 65. godine. Mnogi Imaju stav da je doista već i sad toliko stresno, znači govore nam najljepše je raditi s učenicima, no sve ovo ostalo što nas guši je problem. Problem je komunikacija s jedinicama lokalne samouprave, komunikacija s ministarstvom, nejasne upute, kršenje zakona, napadi od strane roditelja, sustav koji nije dobro riješen...

Kazali ste da vam se na neki način predbacuje nedostatak kvalitete u školama. Činjenica jest da nakon nacionalnih ispita bilo je jasno da škole djecu dovode tek do osnovne razine znanja, bez obzira u kakvu školu idu djeca - malu veliku, područnu, u velikom gradu, selu. Istovremeno imamo jako velik broj odlikaša, odnosno učenika čije zaključene ocjene ne prate stvarno znanje....

Javne službe definitivno trebaju biti pod povećalom javnosti pogotovo jer građani te usluge plaćaju i to se mora pratiti. No ono što je ključni problem ovdje je što sustav nije uređen na način da se zapravo nagrađuju najbolji. Mi imamo pravilnik o nagrađivanju koji je nakaradan, najmanje se zapravo cijeni rad s učenicima, drugo sada je u pripremi donošenje novog zakona o plaćama u javnim i državnim službama gdje bi se trebao sustav nagrađivanja također urediti. Iskreno sumnjam da će se to uspjeti napraviti do ljeta 2023. godine kada je planirano. naime to će se sigurno napraviti, ali neće kvalitetno. Da bi vi nagradili one najbolje vi morate skenirati cijeli sustav - svaki predmet pojedinačno. Poanta je da se učenika dovede na razinu iznad one koje je bio, no sumnjam da će se išta po tom pitanju kvalitetno napraviti jer se radi za cijeli sustav javnih službi. Drugi problem koji tu se nameće je klijentelizam, zapošljavanje preko veza, i želimo da se taj problem riješi. Za to ne postoji volja vladajućih da se to riješi.