“Znate li da je Ana Hrvatica?”, upitala nas je Simone Dilaura, direktorica newyorške galerije Ane Tzarev, na otvaranju izložbe umjetnice hrvatskog podrijetla koja se održava u sklopu popratnih programa 55. venecijanskog bijenala. Naravno da znamo, zato smo se i odazvali pozivu i posjetili izložbu još jedne Hrvatice na bijenalu, pored Kate Mijatović koja službeno predstavlja našu zemlju u nacionalom paviljonu.
Dozvola venecijanskog klera
Izložba Ane Tzarev, 75-godišnje samouke slikarice rođene u Trogiru, danas milijunašice koja živi na relaciji Azurna obala – Tajland i posjeduje vlastitu galeriju na najprestižnijoj adresi u New Yorku, održava se nedaleko od trga svetoga Marka i Duždeve palače, u dijecezanskome muzeju Sant’Apollonia, a kako pišu talijanske novine, Tzarev je jedna od rijetkih kojima je venecijanski kler ustupio prostor za izložbu. Umjetnica (pravim imenom Marija Chandler rođena Guina, pseudonim dolazi od majke koja se zvala Anka Carev) nije mogla doći na otvaranje jer nije u stanju putovati. – Vratila se nedavno iz Tajlanda, gdje živi dio godine, i trenutačno je u svojoj kući na francuskoj rivijeri – kaže Dilaura.
– Ova izložba dio je Anine kampanje “Love and Peace”, a pored slika s motivima cvijeća postav čini i skulptura predimenzioniranog cvijeta od fiberstakla naslovljena “Love” i jedna je od njih dvanaest koje čine jedinstvenu instalaciju – ističe te dodaje da su cvjetovi dosad pojedinačno postavljani diljem svijeta, u Londonu, Rimu, Pragu, New Yorku, Shenzhenu...
– Skulpture cvjetova nose Aninu globalnu poruku mira i ljubavi, a kada bi se svi cvjetovi spojili, bila bi to najveća skulptura ikad – naglašava Simone Dilaura.
A tko je zapravo Ana Tzarev, bogatašica koja živi na nekoliko kontinenata, umjetnica za koju je u Hrvatskoj malo tko čuo iako se 2008., kada je otvorila svoju galeriju, i u hrvatskim medijima pisalo o njoj. Rođena je u Trogiru 1937., a život joj se iz korijena mijenja kada s devetnaest godina upoznaje Novozelanđanina Roberta Chandlera, bivšeg vojnika koji je s prijateljem putovao svijetom. Nakon vjenčanja u Splitu, mladi par odlazi u Novi Zeland gdje Tzarev pohađa večernju školu za dizajn odjeće. Teško je, kaže, zaradila prvih tisuću dolara, no poslovni uspjeh uslijedio je nakon što je sa suprugom otvorila deset robnih kuća Chandler House diljem Novog Zelanda. Uspješan biznis bračni par prodaje 1986. za deset milijuna dolara i seli se u Monako, a silni novac prepuštaju sinovima koji osnivaju zajedničku investicijsku tvrtku i dolaze na Forbesovu listu najbogatijih na svijetu.
Od Tajlanda do Azurne obale
Sama je u središte pozornosti došla prije pet godina kada je objavljeno da milijarder Richard Chandler pomaže svojoj majci Ani Tzarev da postane dio newyorške umjetničke scene investiranjem četiri milijuna dolara u raskošni galerijski prostor u samom srcu Manhattana, na križanju Pete avenije i 57. ulice. Otvaranje galerije bilo je popraćeno mnogim kritikama – “bogatašica bez umjetničke biografije otvara galeriju u najskupljem dijelu New Yorka”. Tzarev, koja je počela slikati u svojoj 56. godini, nije se, međutim, obazirala na njih izjavivši u jednome intervjuu da je uopće nije briga što netko misli o njezinoj umjetnosti. Dok neki imaju stav da je to čisti kič, a drugi pak u njoj vide novog Van Gogha, Moneta ili Matissea, ona svakodnevno slika, kako kaže, od jutra do mraka, u ateljeima u svoja dva doma
– u Phuketu u Tajlandu i u jednoj od najljepših vila na Azurnoj obali. – Ne komuniciram ni s kim, ne prihvaćam pozive za izlaske – rekla je britanskom novinaru kada ju je došao intervjuirati, a američke novine pisale su o njoj kao o “misterioznoj hrvatskoj umjetnici koja se ne pojavljuje na otvaranjima vlastitih izložbi”. Posljednjih godina izlagala je po cijelome svijetu, Americi, Europi, Aziji. Povremeno svrati i u rodni Trogir gdje, kaže, obavezno posjeti grob roditelja i ostavi buket bijelih ruža, omiljenog cvijeća svoje majke.