Uvijek postoji prvi put, pa smo tako u Hrvatskoj doživjeli i žestoku prepisku između predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke. Možda je takvih trvenja između tih dviju institucija i bilo, no nisu se odvijale javno, kao što je sad bio slučaj.
Izostanak takta
Bolje bi bilo da su svoju komunikaciju predsjednica RH i predsjednik Sabora obavili u tišini, jer je prepucavanje objavljeno uoči povijesne sjednice Hrvatskog sabora o kojoj će se govoriti kao o rijetkom primjeru političkog jednoglasja i konsenzusa u Hrvatskoj. Zbog tog tajminga prepiska je "krivo sjela". Kritičari su podijeljeni, pa jedni drže da je predsjednica opet tražila "kruha preko pogače", jer što će ona raditi u Saboru? Drugi je brane, smatrajući da se u tom jedinstvenom događaju svakako trebalo naći mjesta i za nju, jer bi to još dodalo legitimiteta odluci o izlasku iz kvarne arbitraže.
Za sociologa Slavena Leticu ovakva komunikacija nije baš uobičajena. – Prepisku karakterizira izostanak takta, prvenstveno na strani Josipa Leke, jer je zaboravio da se obraća dami i predsjednici države. A onda je i odgovor predsjednice mogao biti drukčiji, nije mu trebala onako "zbrajati" one funkcije u samoupravnom socijalizmu – kaže Letica.
Za njega je cijeli incident nepotreban, a ne treba mu pridavati ni posebnu pozornost. Za njega je važnija javna rasprava i analiza dvije aktualne ključne stvari od interesa za Hrvatsku – odluke Ustavnog suda o Sanaderu, gdje se Sud, po Letičinu mišljenju, "pretvorio u važnijeg od Ustava", te pozicije Hrvatske nakon odluke o prekidu arbitraže sa Slovenijom. Za njega prepiska ima folklornih elemenata, a svakako je u funkciji predizborne kampanje, jer se predsjednica potrudila pokazati da nisu u pravu mediji i analitičari koju uporno pišu o njezinu "približavanju SDP-u", što je ona ovim pismom jasno demantirala, drži Letica. Leki, pak, predbacuje što je krenuo predsjednicu podučavati poslovniku Sabora, a na neprimjeren način.
Birokratske poruke
Politički analitičar Davor Gjenero kaže da se Leko uopće nije mogao pozivati na neki svoj "senioritet" jer predsjednicu RH jedinu narod izravno bira i svi se moraju sukladno tomu i ponašati i ne mogu joj se obraćati svisoka. – Možda u Poslovniku Sabora nema te mogućnosti, no mogla se iznaći kako bi se i predsjednica u parlamentu obratila. Predsjednici ni Leko ne smije birokratski poručiti da može na galeriju, primjerice s nevladinim udrugama, kaže Gjenero. Drži da je možda bilo bolje da mu predsjednica nije odgovorila u cijelom "tonalitetu", no da je takav odgovor nastao u trenutku kada je objavljena povjerljiva komunikacija, očito iz saborskih izvora, pa je reakcija predsjednice meni razumljiva, kaže Gjenero i dodaje da Leko, "ima grotesknu retoriku, i danas govori kao u vrijeme samoupravnog socijalizma".
Politolog Berto Šalaj komentirao je cijeli slučaj riječima: – Očito je to bila reakcija na Lekino pismo koje je jako naljutilo našu predsjednicu. No, predsjednica je u svojoj želji da sudjeluje na sjednici Sabora izašla iz ustavnih okvira, i to nije put da predsjednica pokazuje želju da bude relevantan politički akter, iako je njena ustavna pozicija vrlo ograničena i limitirana. Ako se ona želi aktivnije uključiti u politiku, trebala bi se uključiti u neku stranku jer pozicija predsjednice ima drugačiji ustavni tretman od ovoga što ona želi. Ona je pismo pisala u afektu i zato njeni odgovori nisu dobro promišljeni. Jer, što znači "smjena generacija"?! Znači li to da se i ona mora povući s funkcije jer znamo da je i ona već jako dugo aktivna na hrvatskoj politici ili bi to značilo da se ljudi starijih godina trebaju udaljiti iz politike? Nadamo se da predsjednica nije htjela to poručiti. Njena poruka da je Leko bio "društveni pravobranitelj samoupravljanja" klasična je optužba iz repertoara HDZ-a koja je, naravno, komična, smiješna, jer znamo da su i brojni današnji HDZ-ovci nekada bili društveni samoupravljači, dio nekadašnje komunističke garniture. A njena opaska da joj ne drži lekcije stvar je političkog stila i potvrđuje tezu da je reagirala u afektu.
>>Leko: Ponašajmo se odgovorno i državnički. Grabar-Kitarović: Ne dopuštam da mi čitate lekcije!
>>Kolinda Grabar-Kitarović: Moramo zajedno sjesti i dogovoriti se kako dalje
Da je Leko imalo pametan i da mu je stalo do hrvatskih interesa sam bi pozvao Predsjednicu u Sabor i to u prvi red. Time bi hrvatsko jedinstvo u ovom presudnom času za očuvanje teritorijalne cjelovitosti imalo još jaču težinu. Ali teško može mozak koji je ispunjen tekovinama samoupravljanja i bratstva i jedinstva misliti na hrvatske interese.