Aktualni premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković i predsjednik SDP-a Davor Bernardić sudjelovali su u prvom sučeljavanju na RTL-u uoči parlamentarnih izbora koji se održavaju ove nedjelje. Analitičari Božo Skoko, Ankica Mamić, Krešimir Macan i Dragan Bagić analizirali su sučeljavanje i osvrnuli se na komunikaciju i poruke Plenkovića i Bernardića.
Božo Skoko:
Na sučeljavanjima je uvijek u boljoj poziciji izazivač od onoga koji brani poziciju. Izazivač može napadati, kritizirati, pa čak i obećavati preko svake mjere. Onaj koji brani poziciju u težoj je situaciji jer mora naći razumno opravdanje za svaki potez i paziti što obećava jer s pozicije vlasti zna sve okolnosti i posljedice provedbe takvih obećanja. Birači pak očekuju vidjeti – po čemu bi izazivač i njegova opcija bili bolji, odnosno imaju li liderskog potencijala. Bernardić je ostavio prilično dobar dojam, s obzirom na očekivanja, ali nije u potpunosti iskoristio priliku. Bio je dobro pripremljen za raspravu i naoružan argumentima, međutim pretjerao je s mnoštvom papira. Kao potencijalni budući premijer morao bi pokazati malo više spontanosti, a ne samo naučenih poruka. Vidjelo se neiskustvo, pa čak i trema, na početku emisije. Bernardić je relativno dobro baratao informacijama i činjenicama, ali mu je nedostajalo uvjerljivosti, pa prosječan birač nije baš mogao doživjeti njegove liderske sposobnosti i potencijale za vođenje Hrvatske.
Plenković je bio siguran u sebe i neverbalno dominantan, vidjelo se iskustvo i širina znanja. Međutim u nekim trenucima se prema sugovorniku odnosio mentorski, pa čak i podcjenjivački. Bernardić je previše „municije“ ispucao u prvih petnaestak minuta, pa je u drugom dijelu Plenković prešao u svojevrsnu ofenzivu. Bernardić je relativno uspješno otvorio sve sporne teme koje se vezuju uz HDZ. Plenković je bio prilično dobar u argumentaciji i vidjelo se koliko je dublje prisutan u većini tema. Bernardić je u nekim napadima pretjerivao, primjerice da Hrvatska nije dovoljno iskoristila predsjedanje Europskom unijom, kao da nismo svjedočili jednoj od najvećih globalnih kriza, u kojem je svijet doslovce stao. S druge strane, Plenković bi bio uvjerljiviji da se za poneki propust i grijeh HDZ-a posuo pepelom i obećao napredak u sljedećem mandatu.
Bernardić je pokazao žestinu i energičnost, ali je unatoč tome ponekad djelovao poput preplašenog dječarca, koji ima autoritet ispred sebe. Nedostajalo mu je osmijeha i televizičnosti. Na Plenkovićevoj strani je bila staloženost, ali u nekim momentima malo viška arogancije.
Odabirom Tita Bernardić je izgubio dio birača centra. Čak su i njegovi prethodnici pragmatično znali reći i Tito, i Tuđman. Kao sin branitelja i praktični vjernik mogao je mudrije poentirati na tom pitanju, a ne dodvoravati se tek dijelu ljevice kojima je Tito idol. Prema istraživanjima broj takvih se znatno smanjio od 2000. godine. A da je Plenković pohvalio barem nešto kod suparnika mogao je sjajno poentirati i pokazati ljudsku dimenziju.
Ankica Mamić:
Bernardić je očito bio dobro pripremljen. Na početku je imao malu tremu, a Plenković je bio prema očekivanjima. Plenković je u svom stilu naširoko odgovarao, smireno i polagano, kao što smo i navikli od njega u javnim nastupima. Na trenutke Plenković nije mogao pobjeći od sebe, pretjerana samouvjerenost i samodopadnost pa ide oštro s podcjenjivanjem na Bernardića i SDP-ovce. Morao je paziti, jer to može biti i kontraproduktivno. Bilo je jako je teško pratiti jer su upadali jedan drugome u riječ.
Vezano uz potres u Zagrebu, dobar kontranapad Plenkovića, tu je efektno ''poklopio'' Bernardića. Bernardić je pretjerao s prebiranjem po papirima i nabacivanjem naučenih brojki i podataka sa šalabahtera. Premalo konstruktivne i korisne rasprave i poruka biračima što će i kako napraviti. Uglavnom se sve svelo na svađu i ad hominem napade, što iritira.
Krešimir Macan:
Otvaranje je bilo odlično – pripremljen napad Bernardića i još bolji odgovor Plenkovića s negativnim testom. I jedan i drugi pripremljeni za uvodno otvaranje – oba stožera mogu biti zadovoljna s otvaranjem. Bilo je očito da ćemo na početku gledati dobro pripremljene napade i odgovore s obje strane, sve stara pitanja i odgovori. Plenković zna sve o koroni, a to je bio klizak teren za Bernardića – lukavo ga je puštao da iznese sve što ima, pa da mu uzvrati na vlastitom terenu.
Plenković je bio vrhunski neverbalno kad nije govorio i vidjelo se neiskustvo Bernardića u javnom nastupu, iako je pokazao odličnu pripremu. Bernardić kao da nije shvaćao da je cijelo vrijeme u kadru, neki su kadrovi malo upućivali na nesigurnost. Bilo je puno nervoze, govorenja jedan preko drugoga, tu je Bernardić malo previše inzistirao i pokazivao papire i brojke, što potvrđuje da se dobro pripremio, ali je malo ubijao sučeljavanje.
Plenković mora naučiti da kad kaže da nešto nije istina, da većina misli da je upravo suprotno. Ako Bernardić želi biti premijer ne može obećati moratorij na sve kredite i za građane i poduzetnike jer to znači totalni kolaps svega, jer te iste banke trebaju osigurati likvidnost svima drugima. Malo populistički, no svi znamo da je kriza koja nas čeka ozbiljna i da treba ozbiljna rješenja. Plenković je s EU došao na svoj teren – i zato ističe kako on dobro pliva u tim vodama. Samo znate što je problem, ovdje je dosad najmanje poruka bilo gledateljima i biračima.
Oko smanjenja PDV-a je Bernadić išao na prvu loptu, ali mu je Plenković dobro odgovorio – i za to je imao konsenzus s privatnim sektorom. Izazov je za Plenkovića da ne ode u docirajući mod na koji ga je pokušava natjerati Bernardić, na momente uspješno. Stalna nabrajanja niza podataka od Plenkovića nisu gledljiva na televiziji, kao ni stalno insistiranje na pokazivanju papira koji se ne mogu vidjeti na televiziji od Bernadića.
Plenkoviću nije trebalo ovo sa spominjanje Maje Sever i Nedjeljom u 2. Dobro je skužio obrazac po kojem su pripremali Bernadića, ali to gledateljima nije bitno, nego ono što im on ima reći. Oko velike koalicije dobro su se posvađali i jasno postavili.
Linija napada Bernadića – Pale sam na svijetu je bila dobra... ali Plenković je dobro uzvratio o Škori kao dobrom savezniku SDP-a, čime utvrđuje svoje biračko tijelo. Ovo s Jadrankom i vi sve znate, dobro je od Bernadića – pokušavao je prebaciti Plenkovića u docirajući mod.
Barem su se složili oko ZDS da mu nema mjesta u javnom prostoru. Plenković očekivano odgovorio s Račanom i legalizacijom grba HOS-a. Plenkoviću je to s materijalima s HRT-a bilo nepotrebno.
Šteta da je tema hrvatskog predsjedanja prošla u prepucavanju, Bernardić se jednostavno pripremio napadati, pa onda svaka tema ostane nedorečena, jer Plenković krene na široko objašnjavati – to je njegova standardna retorika koja je trebala biti dorađena za ovo sučeljavanje.
Dragan Bagić
Ukupno gledajući Bernardić je bio puno bolji od očekivanog. Rekao bih da je dominirao. Bio je u "napadu" i prisilio Plenkovića na defenzivnu poziciju. Uspio je natjerati Plenkovića da se brani na temi koja mu je trebala biti ključni adut – borba protiv epidemije. Jedina taktika koju je Plenković imao bio je napad na Bernardićevo neiskustvo, ali Bernardić se dobro nosio s tim napadima i uspijevao ih vraćati kao bumerang u smislu Plenkovićeve nadmenosti. Pred kraj emisije situacija je bila izjednačenija, a mislim da se na samom kraju Bernardić loše snašao. Pogotovo mislim da je pogriješio s odabirom Tita u (inače besmislenom) izboru između Tita i Tuđmana. Bernardić je ukupno bolje pripremljen, Plenković ležerniji i prirodniji. Obojica su u nekim trenutcima pokazivali nisku razinu komunikacijske kulture (pričanje u glas i sl.). Ukupno bih rekao da će više koristi od debate imati Bernardić jer je javnost od njega imala niža očekivanja, tako da će on dobiti neke simpatije. No, mislim da Plenković neće ništa izgubiti.
Sučeljavanje – Raspudić: 'Vi ste Gospodin Transparentni', Hrebak: 'Sprdate li se vi to sa mnom?'
Restart, novi početak, s Titom? Svašta!