Analiza odluke Ustavnog suda: Štitili vlast i od nereda

Odluka Ustavnog suda još je jedna od kontroverznih odluka četvrtog stupa vlasti u nas. Već i time što je bilo kakva odluka o biti stvari uopće donesena. Sindikati, šefovi SDP-a i HNS-a, Zoran Milanović i Vesna Pusić, pa i ustavni stručnjaci osporavali su Ustavnom sudu ovlast da odlučuje tvrdeći kako je održavanje referenduma imperativ. Ali, referendumsko pitanje može biti i jeste li za to da se ubije sve pse, ili da se pripadnike neke manjine izbaci iz Hrvatske...

"Demokratski" linč
Netko mora utvrditi kako je takvo pitanje besmisleno ili protuustavno. U protivnom referendum se može pretvoriti u “demokratski” linč. Nije li ipak Ustavni sud najpozvaniji da to utvrdi. To izvire i iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, doduše, za koju je odredbu Zoran Milanović, a i sindikati, tvrdio da je protuustavna. Bilo je dvojbi ima li referendum smisla nakon povlačenja izmjena Zakona o radu. Treba li inzistirati na volji naroda i kad se zapravo sadržajno ne nudi nešto novo? Ili, zovu demokracije ne može na put stati ni činjenica da bi to moglo koštati makar i pedesetak milijuna kuna. Iščitavajući 19 stranica odluke Ustavnog suda, potražili smo odgovore na ključna pitanja sindikata, oporbe, javnosti i vladajućih.

Je li protuustavna odredba iz koje proizlazi ovlast ocjene referendumskog pitanja?
Ustavni zakon donesen je prema postupku za promjenu Ustava, a Ustavni sud je već u nekim svojim ranijim odlukama isticao da nije nadležan ocjenjivati odredbe Ustava ili propisa koji se donosi kao i Ustav te ima snagu Ustava.

Što je Sabor tražio od Ustavnog suda?
Sabor je tražio samo jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma. Ovo je prvi takav zahtjev te stoga “Ustavni sud smatra svojom ustavnom obvezom da ovom odlukom doprinese (i) postavljanju temeljnih demokratskih standarda u provedbi referenduma”.

O čemu se može raspisati referendum?
Prema Ustavu, Sabor “može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu zakona ili o drugom pitanju iz svoga djelokruga”

Na što se odnosi referendumsko pitanje?
Ustavni sud polazi od sadržaja formalnog zahtjeva za raspisivanje referenduma koji je Organizacijski odbor uputio Saboru, a u kojem se obrazlaže kako je zahtjev upućen “nakon što su birači ocijenili da postoji potreba za raspisivanjem referenduma vezano uz izmjenu određenih odredbi Zakona o radu...”. Ali, kad je Ustavni sud zatražio Organizacijski odbor da se očituje, odstupili su od tvrdnji iz svoga zahtjeva tvrdeći kako Vladino povlačenje prijedloga zakona ne utječe na proceduru vezanu uz referendum.

Je li prijedlog zakona uvjet za referendum?
Ustavni sud takva stajališta “ne smatra ustavnopravno relevantnim. Štoviše, naknadno drugačije tumačenje razloga zbog kojeg su birači ocijenili da postoji potreba za raspisivanje referenduma nije prihvatljivo u demokratskom društvu”.

Referendumsko pitanje je bilo “jeste li za zadržavanje zakonskih odredbi...”. Kakve veze ima povlačenje zakona s tim pitanjem?
Ustavni sud polazi od činjenice da se to pitanje odnosi na prijedlog izmjena ZOR-a, koje je Vlada 3. rujna povukla iz procedure. “Ostvarenje volje naroda u postupku donošenja političkih odluka, u demokratskom se društvu može djelotvorno izraziti i samom “prijetnjom” održavanja referenduma. Ustav zabranjuje ostvarenje političkih ciljeva po cijenu nereda i sukoba. Ustav propisuje procedure za mirno i kompromisno razrješavanje političkih problema (Smerdel). (...) Razvidno je da je Vlada povlačenjem prijedloga izmjena ZOR-a uvažila volju birača (...) Provedbi referenduma u takvoj situaciji nedostaje svaki pravni smisao te objektivno i razumno opravdanje.

Moguće zloporabe
S druge strane, njegovom bi se provedbom u takvim okolnostima otvorio prostor mogućim zloporabama jer bi se izjašnjavanje birača o referendumskom pitanju – već riješenom u skladu s voljom birača – lako pretvorilo u izjašnjavanje o drugim pitanjima koja nisu ni u kakvoj vezi sa sadržajem referendumskog pitanja. Takva je mogućnost apsolutno protivna temeljima demokratskog ustavnog poretka i koncepta ustavne vladavine prema kojem svi nositelji vlasti, uključujući i samog suverena (politički narod i njegovo predstavništvo) ograničeni odredbama Ustava (Smerdel)”.