Oni su s odlukom o ostavci otezali i otezali, no kada se to više nije moglo, odlučili su se za taj potez. A u kriznoj komunikaciji treba reagirati što prije jer je onda šteta manja i nema straha od širenja krize – analizirajući istupe premijera Plenkovića i sad već bivše ministrice M. Dalić, kazala je komunikologinja Smiljana Leinert Novosel. Smatra da je premijer dobro komunicirao pokušavajući isticati svoje zasluge, kao i ono pozitivno što su učinili Vlada i M. Dalić.
– Za razliku od toga, ministrica je bila svjesna da će sve završiti ostavkom, ali je to pokušala objasniti kao da ljudi reagiraju temeljem dojma, a ne dokaza. Nije iskazala žaljenje, nije se ispričala. I kao da je racionalno odlučila odstupiti a da iskreno ne smatra da je to trebala učiniti. Ni premijer ni ministrica nisu reagirali na sadržaj tih mailova i što on otkriva, već su u prvi plan nametali pitanje postoji li nečija kaznena odgovornost što su mailovi došli u javnost. Za njih je veći problem tko je mailove objavio, nego sadržaj mailova. Oni su mailove ignorirali sve dok se situacija nije pokazala gorućom. Premijerova je ideja da se ostavkom otklone sve moguće komplikacije vezane uz nastavak priče, no ova je priča predugo trajala da bi se mogla riješiti samo tim jednim potezom – kaže Leinert Novosel. Jezgrovita je bila i psihologinja Mirjana Nazor:
– Nastup M. Dalić kao da je poručivao: “Evo vam ostavka, ali ja sam i dalje bezgrešna. Radila sam za vaše dobro, ali vi to ne razumijete. Pritišćete mene, pa neka vam bude, ali ćete tek naknadno shvatiti koliko sam ja bila dobra i pametna i koliko sam radila u vašu korist”. Ministrica je ponovo rekla da je sve radila prema uputama, a kako znamo tko joj je upute mogao davati, očito je to isticala s nekom namjerom. Premijeru je jasno da su ljudi prozreli o čemu se radi, no on je prilično dobar glumac pa je odlučio žrtvovati M. Dalić da bi spasio sebe.
Krizna komunikacija ili laganje par excellence