Analiziramo: Još jedan premijerov dobar afirmacijski govor

Iza nas je dug put, puno posla je napravljeno i jedna engleska novija poslovica prevedena na hrvatski kaže da je konstantna borba i napor za čovjeka vidjeti ono što mu je ispred nosa, odnosno ispred očiju. Ono što je vrlo često najočitije ljudi katkad ne vide, a pred nama je najočitija činjenica da je EU dobra za Hrvatsku i da je hrvatsko članstvo u EU nešto što generaciji koja danas živi i koja tek dolazi može donijeti samo dobro. EU nije recept i dosad nije bila recept za sve probleme suverenih naroda, nacija i političkih zajednica. Najbolji dokaz je ono što se događa u posljednjih nekoliko godina u EU. Situacija nije sjajna, ali EU je i dalje najuređenija i najzahtjevnija zajednica – sociološki, ekološki, ekonomski, regulacijski – koju je ljudski rod ikada igdje osnovao. S najvećim standardima zaštite ljudskih prava, tolerancije različitosti, ulaganja, poticaja, harmonizacije i izbjegavanja nejednakosti.

U uvodu Milanović nije propustio spomenuti HDZ, odnosno "predsjednicu HDZ-a" i pohvalio njezinu inicijativu za raspravu o EU. Time sugerira zajedništvo na putu u EU. Dalje, uz zgodnu poslovicu o tome da se obično ne vide stvari ispred nosa, pojednostavnjuje eventualne dvojbe i daje jasnu poruku – u EU trebamo ući jer, kakva bila da bila, nema bolje i uspješnije državne zajednice za Republiku Hrvatsku.

Pametni uzmu najbolje

Vidimo u ovoj krizi da postoje dobri i manje dobri, i nije im kriva EU, krivi su si sami, zaslužni su si sami... Mi ulazimo u nešto za što znamo da je dobro, što nam je tu pred očima, ali što se mijenja, a što nam stalno treba ostati u fokusu. Postoje uspješni i manje uspješni, na nama je da izvučemo ono najbolje iz sebe, iz EU, da uđemo u Uniju i Unija u Hrvatsku i Hrvatsku učinimo stabilnijom, snažnijom, i neovisnijom... Važno je reći hrvatskoj javnosti – EU se mijenja, mijenjaju je okolnosti i politička volja njenih naroda i lidera. Dok sada razgovaramo mijenja se možda dalje i više nego ikada do sada u kratkom vremenskom razdoblju, a na nama je da uzmemo najbolje za sebe, da ne ulazimo s figom u džepu, svjesni što ta kvaliteta znači za nas.

Premijer priznaje očito – EU je u krizi i nekima ondje sada nije dobro, no poručuje – krivi su si sami, jer stvar je u tome da EU onima koji se drže pravila omogućava da podignu svoju kvalitetu i standard, te da pametne zemlje znaju uzeti najbolje za sebe.

Komparacija s poviješću

Malom narodu, maloj političkoj zajednici, maloj naciji kakva je naša, preostaju dvije mogućnosti uvijek i bit će ubuduće tako – da ostanemo samostalni na tradicionalan, konzervativan način, da se ne integriramo, ili da se priključimo jednom savezu. Taj savez smo dobro proučavali posljednjih 20 godina, nikada u našoj povijesti naroda i nacije, a nacija nismo od stoljeća sedmog, nego kraće, nismo ulazili u neku integraciju, neku veću silu na ovako dobar način. Kažu kritičari: gdje god je Hrvatska ušla, to je propalo. Sve civilizacije na kraju su propale, sva kompleksna društva u povijesti su propala, sva kompleksna društva su dosegnula svoje zrenje, kulminaciju i svoj lagani pad, ali u ovom trenutku vjerujem da je EU još uvijek u usponu. Nikada nismo bili svjesniji i nikad nismo mogli imati manje izgovora da ne znamo kamo idemo, mi znamo kamo i kuda idemo i gdje ćemo doći.

Milanović time poručuje da Hrvati ovaj put ne trebaju strahovati da će u EU uletjeti "kao guske u magli". Kako nam se to u povijesti događalo. Smatra da ovo s EU sada dobro radimo i da nikada u povijesti nije bilo boljeg "prisajedinjenja" nekoj državnoj zajednici u kojoj smo bili. Naravno, dopušta da postoji alternativa, onda ostajemo samostalni, ali i sami. Stoga ovdje sugestivno ponavlja – "mi smo mali narod, mala nacija".

Može se promijeniti stav

Hrvatski narod, odnosno hrvatska politička nacija, svi koji ovdje žive, nisu fanatici, nisu slabi, nisu bezvoljni, imaju jasnu viziju što žele. Na nama kao hrvatskim političarima, ali i onima koji ne sjede ovdje, na svima onima koji danas još uvijek sudjeluju u ovoj debati također je velika odgovornost. Kada uđemo u EU, mi uvijek možemo sutra, za godinu, dvije, pet, promijeniti mišljenje. To, doduše, nitko nikada nije napravio... Ta je činjenica nekakav argument jer te se odluke ne donose pred cijevima, one se donose suvereno. Nitko nikada nije promijenio svoje mišljenje.

U ovom dijelu govora najjača je promotivna poruka, premijer poziva glasače da daju bezbrižno glas, jer nitko nas ne sili, a nacija može promijeniti i mišljenje, za koju godinu. Teoretski, što priznaje i Milanović, jer, kaže, nitko nije poslije odlučio izaći iz Europske unije. Poručuje – očito je svima bolje, nisu se pokajali.