Hrvatska je od danas u Bruxellesu percipirana kao država članica Europske unije koja ima kapacitet ponuditi ne jednu, nego čak dvije osobe kao potencijalne kandidate za čelno mjesto Europske komisije. Barem sudeći prema pisanju belgijskog dnevnog lista Le Soir, čiji je novinar doznao od neimenovanih visokih izvora da se imena i premijera Andreja Plenkovića, ali i predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, spominju kao ozbiljne rezervne opcije za slučaj da Manfred Weber, vodeći kandidat Europske pučke stranke (EPP) za novog šefa Komisije, ne prođe zbog protivljenja europskih socijalista, liberala i zelenih.
Raspodjela najviših dužnosti u EU institucijama nikad nije bila ovako neizvjesna, a pregovori o svim mogućim opcijama tako intenzivni, kao jučer, kad je u Bruxellesu započeo dvodnevni summit lidera EU na kojemu se pokušava pronaći rješenje za tu veliku kadrovsku križaljku.
- Ponekad je lakše izabrati novog Papu nego popuniti ove pozicije u EU - komentirao je irski premijer Leo Varadkar. I on i svi drugi lideri država koji pripadaju EPP-u stigli su na summit još uvijek odlučni u obrani principa prema kojemu njihov “spitzenkandidat” Manfred Weber ima pravo postati predsjednik Komisije jer su pučani najsnažnija stranka u novom sazivu EP-a. No, isto tako su svi svjesni da Weber nema podršku predstavnika drugih političkih obitelji, kako u Europskom vijeću, gdje mu se najžešće protivi francuski predsjednik Emmanuel Macron, tako i u Parlamentu, gdje se Weberovu izboru protive i liberali i socijalisti.
Ako se pokaže da su pučani prihvatili da, u novim okolnostima, Weber ne može proći, ali da inzistiraju na tome da im kao relativnim pobjednicima pripada čelno mjesto u Europskoj komisiji, moguće je da će biti prisiljeni tražiti novog kandidata. A u tom scenariju, prema pisanju Le Soirea, spominju se, među ostalim imenima, Plenković i Grabar-Kitarović.
- Čitat ćemo Večernji, pustite Le Soir - rekao je premijer Plenković kad smo ga pitali da komentira pisanje belgijskih novina.
Što, dakle, pokazuje analiza Večernjeg, također utemeljena na neslužbenim razgovorima u briselskim kuloarima?
Prvo, već je spominjanje hrvatskih imena svojevrsno priznanje za Hrvatsku u EU, jer nije uobičajeno da se država koja nije ni dio euro zone ni Schengena percipira kao kadra posuditi Europi svoj politički kadar. Drugo, iako je vijest to da netko uopće spominje Plenkovića i Grabar-Kitarović, puno je više onih koji ih ne spominju i koji teško vjeruju da je moguć takav scenarij gdje Europsku komisiju preuzima netko iz Hrvatske. Ipak, spekulacija Le Soira sinoć je nastavila živjeti zasebnim životom: Der Spiegel je pisao da je Plenković, uz Michela Barniera, opcija pučana za scenarij ako propadne obrana Webera, portal Politico citirao je neimenovane izvore iz Elizejske palače koji o Kolindi Grabar-Kitarović govore kao o “kredibilnoj” opciji, dok je tabloid Bild to protumačio kao Macronovu podršku Grabar-Kitarović.
Ipak, izvor blizak vrhu EPP-a, s kojim smo sinoć razgovarali u Bruxellesu, uvjeren je da je čitavo to nabacivanje s imenima dio “koordiniranog napada Pariza i Madrida na Webera”, te da u tome nema nikakve istine jer pučani zdušno brane Webera od svih dosadašnjih napada.
Weberu i europskim pučanima najviše za vratom diše Dankinja Margrethe Vestager, koju na čelu Komisije žele vidjeti Macron i liberali, a njezina je prednost to što je kompetentna žena. I zbog toga bi pučani, ako zaista odustanu od Webera i ostanu u obrani prava da oni popune čelno mjesto Komisije, mogli blokirati Vestager tako što će sami pronaći ženu, svoju novu kandidatkinju. To bi, hipotetski, moglo ići u prilog Kolindi Grabar-Kitarović. Osim toga, Macronova najveća primjedba Weberu je to što Nijemac nikad nije radio u izvršnoj vlasti, i što za Webera navodno nitko ne zna. Kolinda Grabar-Kitarović ima iskustva u vladi, u uredu predsjednika RH, u NATO-u, gdje je bila prva žena među pomoćnicima glavnog tajnika, a nakon finala Svjetskog nogometnog prvenstva lani u Moskvi teško da itko može tvrditi da Macron, kad čuje riječ Kolinda, ne zna o kome se radi.
Sve su to, naravno, spekulacije, no element spekuliranja nisu donijeli novinari, nego politički lideri: oni su stvorili potpuno nove okolnosti u načinu izbora šefa ili šefice Komisije, Europskog vijeća i drugih institucija. I spekulacije su danas sastavni dio tih novih okolnosti.
- Mislim da imate malo krive premise, ali dobro je da se spekulira, simpatično je to - rekao nam je premijer Plenković na ulasku na summit, koji je još trajao u trenucima zaključenja ovog izdanja.
Hm, stvarno ne znam tko može misliti da bi za Hrvatsku bilo loše ako bi na čelu EK bio netko iz Hrvatske. Ili da je loše ako Pejčinović Burić postane glavna tajnica Vijeća Europe... A što se tiče dotičnih osoba i njihovih poteza, sigurno je da gledaju svoj interes i svoj cilj. Samim time brane interese i Hrvatske i EU-a, odnosno, NATO-a... Ponekad se to manifestira skroz za Hrvatsku kao npr. kod spora sa Slovenijom, a ponekad za EU kao kod IK (da Hrvatska ne ispadne zaostala u očima EK i da sebi osigura EU političke bodove)... Isto kod Kitarović - jednom se izgladi stvar s Rusijom, drugi puta se mora preko noći u Tursku na sastanak ili se pozove Vučića... Sve je to vaganje između osobnih interesa, interesa zemlje i međunarodne situacije. Ponekad to ispadne dobro, ponekad loše, a uglavnom se većina toga u datom trenutku niti ne može ocijeniti... Svi ti ljudi su karijerni diplomati i dobro se snalaze u međunarodnim strukturama. Samo je pitanje koliko su interesa svoje zemlje spremni žrtvovati za vlastitu karijeru, a koliko se toga žrtvuje u nekom trenutku za neki viši krupniji cilj... U svakom slučaju, ovo sad je bolje nego Mesić ili Josipović, te Milanović ili Kosor.