Danas se održavaju najbitniji europski izbori – bira se njemački parlament. Gotovo 62 milijuna državljana najmoćnije zemlje Europe s pravom glasa pozvano je da izaberu više od 600 zastupnika, koji će iduće četiri godine sjediti u Bundestagu. Izbori dolaze baš u vrijeme kada Njemačka doživljava svoj ekonomski uzlet, dok istovremeno ostatak Europske unije, ponajviše eurozone, tavori na dnu i nikako ne uspijeva pokrenuti svoje gospodarstvo
Steinbrück vrhunski ekonomist
Stoga će sve oči, ne samo u Europi, danas biti uperene u Njemačku, a kulminacija se očekuje u 18 sati kada će televizijske postaje objaviti prve rezultate izlaznih anketa. Hoće li Njemačka nastaviti putem kojim je čvrstom rukom vodi demokršćanska kancelarka Angela Dorothea Merkel (59) ili će Nijemci pak povjerenje dati njezinom izazivaču, socijaldemokratskom kandidatu Peeru Steinbrücku (66), koji obećava još jaču Njemačku. Dan prije izbora bilo je sigurno samo jedno – novog/starog premijera/premijerku dat će grad Hamburg. Naime, i Steinbrück i Merkel rođeni su u ovome gradu na sjeveru Njemačke. I ta je činjenica jedino što povezuje ovo dvoje kandidata za njemačkoga kancelara. Politički i ekonomski koncepti ovih predstavnika njemačke socijaldemokratske i demokršćanske misli razlikuju se poprilično. Još više od njihovih ekonomsko-političkih koncepata razlikuju se osobnosti ovo dvoje kancelarskih kandidata. I dok se doktorica fizike Angela Merkel u prethodna dva kancelarska mandata pokazala kao smirena i pragmatična osoba koja ne priča puno i ne donosi ishitrene odluke već svako rješenje izvaže tri puta – zbog čega je u njemački jezik i službeno ušao glagol “merkeln” (merklati), koji označava nešto između oklijevanja i odugovlačenja, njezin izazivač, diplomirani ekonomist Peer Steinbrück, sušta je suprotnost. Poznat je kao jedan od najboljih govornika među njemačkim političarima, ali je i prilično brz na jeziku. “Što na umu to na drumu”, izreka je koja najbolje opisuje Peera Steinbrücka. Gotovo svi u njemačkoj javnosti priznaju da kandidat Socijaldemokratske partije SPD neusporedivo bolje pozna ekonomiju od Merkel.
– To je jedini čovjek u Njemačkoj koji u tri rečenice i meni, koji nemam pojma o ekonomiji, može objasniti i najsloženije ekonomske pojmove – kazao je o Steinbrücku kultni njemački glumac Dieter „Didi“ Hallervorden. Ekonomsku potkovanost Steinbrücku ističu kao glavni adut, a brbljavost i netaktičnost kao najveći nedostatak i potencijalnu opasnost.
– Njegova slabost je što previše i prebrzo priča. Kada bi pričao manje i sporije imao bi bolju prođu kod građana – istakao je u predizbornoj kampanji bivši njemački kancelar, socijaldemokrat Helmut Schmidt (94).
I dok Angela Merkel najavljuje da će voditi istu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno da neće mijenjati poreze kako ne bi narušila rekordno nisku nezaposlenost (oko šest posto) i da će nastaviti s politikom nametanja stroge štednje svim zemljama koje bi trošile više nego što zarade, Peer Steinbrück najavljuje drastično dizanje poreza za najbogatije Nijemce i ukidanje “diktata štednje” za Grčku, Portugal, Španjolsku, Cipar... U prvih 100 dana Steinbrück je najavio da će mu prva tri poteza ako preuzme vlast biti: zakonom propisana najniža satnica od 8,5 eura, povećanje najvišeg poreza na dohodak sa 42 na 49 posto kako bi se tim porezima rasteretili srednji i niži sloj i vraćanje dvojnog državljanstva, koje je ukinuto upravo za vladavine demokršćana. S druge pak strane Kršćansko-demokratska unija CDU Angele Merkel nije dala nijedno bombastično predizborno obećanje. Mnogi stranci CDU spočitavaju da ni nema svoj program te se samo oslanja na ličnost najmoćnije žene svijeta, Angelu Merkel.
– Program CDU-a je Angela Merkel – sažeo je Nikolaus Blome, zamjenik glavnog urednika Bilda.
Merkel neće euroobveznice
Angela Merkel izbjegavala je u kampanji pričati o budućnosti Europe – gotovo ju je proglasila tabu-temom. Naime, njezin je stav da zemlje samo konsolidacijom svojih proračuna, odnosno štednjom, mogu izići iz krize. S druge pak strane Steinbrück upozorava da štednja te zemlje vodi u novu “spiralu krize” te da je rješenje da se u tim državama potaknu velike javne investicije koje jedine mogu pokrenuti ta poklekla gospodarstva. Steinbrück se zalaže za uvođenje zajedničkih euroobveznica, odnosno da dug 17 zemalja eurozone postane zajednički te da u budućnosti Njemačka ne plaća dva posto kamata za svoje zaduživanje, a Grčka ih je na vrhuncu krize morala plaćati više od 30 posto. Prevedeno, onda bi se i Grci i Nijemci zaduživali po otprilike četiri posto. Tako je u Americi pa zašto ne bi bilo i u Njemačkoj, argumentiraju socijaldemokrati koji budućnost Europe vide po američkom modelu – fiskalna, bankarska, monetarna unija – odnosno Sjedinjene Europske Države.
Angela Merkel ne želi ni čuti o zajedničkim euroobveznicama, jer ne želi obvezati Nijemce da zauvijek moraju plaćati tuđe dugove.
– Dok sam je živa, neće biti zajedničkih euroobveznica – izjavila je samouvjereno Merkel. No analitičari ističu da Njemačka već ionako plaća spašavanje drugih država iz džepa svojih poreznih obveznika i da bi rješenje s euroobveznicama bilo daleko elegantnije i bezbolnije za njemačkog građanina. Analitičari su sigurni da će Merkel, dobije li treći mandat, ublažiti svoju europsku politiku jer se više neće bojati gubitka izbora, pogotovo ako se zna da je obećala kako će joj treći mandat biti i posljednji.
A kolika je uopće vjerojatnost da Merkel ostane na vlasti, ili da je sruši izazivač Steinbrück? Anketa objavljena u četvrtak, tri dana prije izbora, koaliciji CDU/CSU daje 38 posto, a SPD-u 28 posto. Nedovoljno da vladu sastave Merkel i Steinbrück. Sa svojim dugogodišnjim partnerima, liberalnim FDP-om, CSU ima 44 posto, a SPD sa zelenima 36 posto. Opet nedovoljno za većinu u Bundestagu. Neki smatraju da će Steinbrück na kraju ipak pristati koalirati sa strankom “Ljevica”, većinom poskomunistima iz bivše Istočne Njemačke, kojima ankete daju devet posto glasova. U tom bi scenariju, SPD-zeleni-komunisti, imali 45 posto, jedan posto više od CDU-a i liberala.
Neki analitičari pak smatraju da će Angela Merkel na kraju pokušati privoljeti zelene, jer bi s njima imala apsolutnu većinu od 52 posto glasova. Kao argument za ovaj scenarij navode činjenicu da je Angela Merkel od zelenih preuzela ideju o zatvaranju nuklearki. Na tom konceptu mogli bi tražiti zajedničke točke, iako se svjetonazorski ove dvije političke opcije jako razlikuju.
Spajanje nespojivog?
No posljednja anketa donijela je i veliku novost. Stranka Alternativa za Njemačku AfD prvi put prelazi izborni prag od pet posto i ulazi u parlament. Ako se to i obistini, Bundestag će dobiti nekoliko zastupnika koji se otvoreno zalažu za rušenje eurozone. Njihov politički program je obustava svake pomoći drugim zemljama u monetarnoj uniji, odbacivanje eura i povratak njemačkoj marki. I CDU i SPD odbacivali su svaku moguću suradnju s alternativcima, no postizborni inženjering puno je puta spojio nespojivo.
U njemačkoj javnosti sve se više priča o velikoj koaliciji. Iako su je na početku kampanje rezolutno odbacivali i Merkel i Steinbrück, kako su se izbori približavali i u CDU i u SPD-u sve su se više čuli glasovi onih koji smatraju da bi koalicijom demokršćana i socijaldemokrata najviše dobila Europa. I Njemačka i Europa doživjet će velike promjene i ako pobijedi Merkel i ako novi kancelar postane Steinbrück. Njemačka je motor europskog gospodarstva, a nakon izbora očekuje se da postane i politički motor Starog kontinenta. Bez aktivnije njemačke politike Europa će se teško pokrenuti. Njemačka se pod teretom II. svjetskog rata do sada politički držala po strani, i okrenula se sebi i svojoj ekonomiji, a političku dominaciju u Europi prepustila je Francuskoj. No i Francuska je pogođena krizom i ne može nositi Europu.
– Manje se plašim njemačke moći nego što se počinjem plašiti njemačke neaktivnosti u Europi – kazao je Radek Šikorski, ministar vanjskih poslova Poljske, zemlje u kojoj su nacisti počinili genocid, a koja sada priziva aktivniju njemačku politiku.
>>Angela Merkel - kako je postala to što je
>>Steinbrück smanjio prednost Merkelice sa 26 na samo 3 posto