“Anđeoska” imovinska kartica novog ministra Ivana Malenice

Vijest kaže: “Objavljena je imovinska kartica novog ministra uprave Ivana Malenice koja je bitno drugačija od one njegova prethodnika Lovre Kuščevića. Naime, dok je Kuščević bio jedan od najbogatijih ministara u Vladi, koji u vlasništvu ima brojne nekretnine koje nije umio ni pobrojiti pred novinarima, njegov nasljednik Malenica nema nijednu.

Prema podacima iz imovinske kartice, ministar uprave prima mjesečnu plaću u neto iznosu od 17.565 kuna, a ostalih prihoda nema.” Supruga mu ima malu plaću, nešto veću od pet tisuća kuna, imaju jedan novi i jedan stari auto i čamac. Eto bar jednoga čijim se imetkom neće baviti tužiteljstva i mediji.

Gotovo nije bilo ministra u nerekonstruiranoj Vladi koji nije bio bogat i čiji ljetnikovci, velebne obiteljske kuće i druge nekretnine nisu zainteresirali novinare. A jednome, Kuščeviću, upravo je po nalogu suda i USKOK-a došla u kuću policija i obavila pretrage zbog afera s nekretninama i prenamjenom zemljišta. Pretpostavljam da je Malenica običan čovjek iz obične obitelji koji se poput mnoštva drugih ljudi nakon školovanja zaposlio i jedino od toga živi. Reklo bi se – tipičan Hrvat iz naroda.

Ne sviđaju mi se mišljenja kako bi političari trebali biti bogati jer bi bili neovisniji u radu i odlukama. Nisam siguran da su imućni ljudi manje potkupljivi i hrabriji od drugih. I ne znam je li se itko u ovoj zemlji mogao obogatiti na pošten način. Uostalom, u odnosu sam prema svim bogatašima jako radikalan jer sumnjam da je bilo koje bogatstvo stečeno na moralan način premda znam da bez bogatih ljudi nema ni bogata društva.

Otkad je formirana vlast u samostalnoj Hrvatskoj do danas nepodopštine političara i gospodarstvenika u stjecanju materijalnih dobara jedna su od najčešćih tema u medijima. Teško se sjetiti svih, od pretvorbe i privatizacije, od Kutle do Sanadera i Vidoševića, koji su, ili zahvaljujući vlasti ili zahvaljujući svojoj grabežljivosti, iskoristili političke moćnike, nesređenu zemlju i posvudašnju korupciju i podebljavali svoje imovinske kartice.

Više sam puta napisao kako se politikom i u komunizmu i u demokraciji bave manje-više isti ljudi, a jedno im je od općih obilježja – iskoristiti vlast za svoje materijalne probitke. Na žalost, i mnogi građani drže da se uspjeh političara mjeri po tome koliko je uspio namaknuti, koliko je pomogao svojoj rodbini i prijateljima. Za rijetke se poštenjačine u takvom svijetu kaže – ma ništa od njega!

Imovinska kartica ministra Malenice upućuje na osobu posve suprotnu tom mentalitetu. Nije on ništa posebno i ne bi zasluživao osobitu pozornost da nismo svjedoci gotovo beziznimne raskoši i pokvarenosti dužnosnika. Stjecaj okolnosti htio je da nasljeđuje upravo Lovru Kuščevića koji ima vrlo sumnjivo bogatstvo i koje su pratile afere zbog kojih je morao otići.

Zacijelo ima i drugih političara sa sličnom imovinskom karticom, no njegova se pojavila u okolnostima koje su je učinile izrazito uočljivom. I to se pojavila gotovo točno kad je policija počela pretraživati “imovinsku karticu” njegova prethodnika. Uvjeren sam da zemlji najbolje služe oni koji su slični većini njezinih ljudi.

Malenici neće biti potrebno svuda pozdravljati s “Hvaljen Isus” kao što je činio Kuščević kako bi vjerom prikrio svoju grabežljivost. Kuščevićeva silna servilnost Plenkoviću, upadljivo opravdanje i isticanje svega što bi premijer činio i odrađivanje prljavih poslova za račun Vlade imali su istu svrhu kao i “Hvaljen Isus”, namjeru da njega i njegovu grešnost zaštiti autoritet, Bog ili predsjednik Vlade. Plenković ga je i štitio sve dok poplava napisa o Kuščeviću nije i njemu zaprijetila – utopljenika spašavamo dok se ne pobojimo da ćemo se i sami utopiti.

Kakav će Malenica biti kao ministar, to još ne znamo, ali znamo da će raditi bez toga Kuščevićeva tereta i bez javnih istraga svojih nekretnina kojih – nema. Mnogi ministri poput Kuščevića kao i mnogi političari i ne hlepe za vlašću doli samo zbog osobnih probitaka, koji su im bili najvažniji od početka karijere, što se također može vidjeti po imovinskim karticama.

I uspinju se po stubama te pohlepe kao što se Kuščević uspinjao od Nerežišća do Zagreba. Malenica dolazi iz “nevinog” sveučilišnog miljea s nevelikim političkim iskustvom pa mu je “nevina” i imovinska kartica, što nije posve pouzdano jamstvo da se ona neće mijenjati. Nadajmo se da će, ako i nastavi političku karijeru, ostati manje-više ista. Ako je sada iznimka, neka iznimka i ostane.