Hrvatska odvjetnička komora (HOK) žestoko se pobunila protiv namjere radne skupine da iz Kaznenog zakona izbaci djelo nadripisarstva.
Osuđujuće presude
Odvjetnici su, osim toga, prozvali i Državno odvjetništvo da zbog lijenosti ne želi ništa poduzimati protiv ljudi koji građanima za novac pružaju pravne usluge za koje nisu kompetentni. Predsjednik HOK-a Leo Andreis kaže da je nadripisarstvo masovna pojava, a tu tvrdnju ilustrira podatkom da je samo u tri godine, od 2000. do 2003., zbog toga HOK podnio čak 120 kaznenih prijava. Navodi, međutim, da općinska državna odvjetništva, u čijoj su nadležnosti takvi slučajevi, nisu ništa željela poduzeti po tim prijavama. Osuđujuće presude za nadripisarstvo donesene su, navodi Andreis, u svega dva ili tri slučaja, i to onda kada je HOK preuzeo kazneni progon od Državnog odvjetništva.
– Sada je, pak, nadripisarstvo izbačeno iz zakona. Navodno je obrazloženje radne skupine za taj potez da ni jedna zemlja ne donosi zakon kako bi se njime štitio privatni interes, već se štiti javni interes – kaže Andreis i pita se kako je uopće moguće postaviti takvu tezu, budući da se nadripisarstvo na prvome mjestu sprečava radi zaštite građana. – Ako interes građana da imaju adekvatnu pravnu zaštitu nije javni interes, onda ne znam što jest – ogorčen je predsjednik HOK-a.
O neslaganju s idejom da se nadripisarstvo izbaci iz Kaznenog zakona Odvjetnička komora obavijestila je i Ministarstvo pravosuđa, kojemu su o tome uputili dopis.
– Ukine li se djelo nadripisarstva, to znači da će se golemoj skupini ljudi, redom nestručnjaka, omogućiti da rade i naplaćuju honorare a da za to ne plaćaju porez i da pritom za svoj rad nemaju nikakve obveze ni odgovornosti. Takav je pogled na stvari nedopustiv – kaže Andreis.
Traže ekskluzivitet
Predsjednik HOK-a navodi da u drugim zemljama koje ne predviđaju kazneno djelo nadripisarstva postoji sustav koji na druge načine onemogućava nestručnjacima da se bave pružanjem pravnih usluga. Sustavi su, kaže, takvi da pristup sudu imaju samo odvjetnici ili pak korporativni pravnici. Odvjetnici su, nastavlja, davno tražili da se Zakonom o parničnom postupku uredi ekskluzivitet u zastupanju, ali to ne prolazi.
– Nadripisarstvo, međutim, nije samo zastupanje na sudovima. To uključuje i davanje pravnih savjeta, pisanje podnesaka, žalbi i pružanje drugih pravnih radnji. Problem je što nadripisar ništa ne potpisuje, nego sve potpisuje stranka. Time odgovornost za štetu ne snosi nadripisar, već stranka – zaključuje Andreis.
Hrvatski odvjetnici su među najskupljima u Europi, 2,5 do 3 puta skuplji od, recimo - njemačkih. I kako će si onda većina Hrvata priuštiti njihovu pomoć? Ako jedan njegov izlazak na sud košta 600, 700 kuna, jedna molba 350, žalba 400, 500 kuna, kako će si građanin priuštiti ovlašrenog odvjetnika i to još u Hrvatskoj gdje prosječni postupak traje 10-ak godina? Oni su ionako po cijenama dostupni isključivo najbogatijima i samo zbog njih i postoje. Zato ću ja uvijek angažirati \"nadripisare\" pravnike: jeftiniji su, jednako kvalitetni, angažiraniji (moj bivši odvjetnik koji me je zastupao 2,5 godine nije zapamtio kako se zovem, ali mi je zato naplaćivao honorare koji su bili na kraju skuplji od parnice), i kao takvi dostupniji običnom hrvatskom čovjeku. Hrvatice i Hrvati! Zanemarite ovo što blebeću pripadnici odvjetničkog ceha i potražite si nadripisare. Bolje ćete proći!