Subota 18. ožujka
Kolinda Grabar-Kitarović na meti ljevičarskih zvijeri
Nitko u povijesti samostalne Hrvatske nije ni izdaleka toliko kao Ivo Josipović zlorabio svoju moć da se neprestance pojavljuje u javnosti (pa je i upadao na pozornice), nitko u anketama nije cijeli svoj mandat imao “80-postotnu potporu birača” kao on, ali to gotovo nikome nije smetalo, pogotovo ne lijevim medijima. Trebalo je čekati jedne pa druge izbore i poraze te ankete poslije nezapamćenog pada “smrznute lignje” u kojima se kreće oko nule pa da se vidi koliko se obmanjivalo. Na poziv iz HNK, ponavljam – na poziv ravnatelja Baleta koji ju je uhvatio za ruku i poveo na pozornicu! – Kolinda Grabar-Kitarović izišla je nakon predstave pred ansambl “Labuđeg jezera”, i krene prava lavina optužaba, s ubojitim sintagmama – “opet šokirala”, “neviđen gaf”, “i to se događa”, “opet se osramotila”, “prekršila pravila protokola”, “ni Franjo Tuđman se nije tako ponašao”, “predsjednica se izblamirala”, “predsjednica ukrala slavlje”... Po jednom vjerovanju, treba dobro odglumiti mrtvaca kad te napadne medvjed pa se tako spasiti, baš kao što se jedino tako mogu izbjeći ljevičarske zvijeri koje stalno za tobom njuškaju, a njuškaju kad god se Kolinda Grabar-Kitarović pojavi u javnosti.
Nedjelja 19. ožujka
Lažna pravednost i hajdučka nabusitost
Miro Bulj, saborski zastupnik Mosta iz Sinja, nastoji se na Markovu trgu i drugdje prikazati kao poštenjačina, glumi nedužnost i svetost Gospe Sinjske, upire prstom u nepodopštine i proziva na sve strane (ali ne baš imenom i prezimenom). No pokazalo se da je isti kao manje-više svi drugi političari, da mu je iznad svega najvažnije – imati vlast i povlastice, kao što je i cijelom Mostu. Pa i kad je riječ o lokalnoj vlasti i lokalnim izborima. Dominik Strize, koji vodi HRT-ov centar u Splitu, tvrdi da ga je Bulj nazvao i zaprijetio mu da će, “ako ne pošalje kameru na svako predstavljanje u Dicmu, Trilju, zvati glavnog urednika i inicirati raspravu u Saboru o javnom servisu”. Bulj priznaje da je zvao Strizu, ali poriče da mu je prijetio, samo je pitao za kriterije u izvještavanju o izborima, jer se “njegovi kolege zanimaju kako će ih HRT pratiti”. Ako i govori istinu, i to je pritisak na novinare, i to pokazuje kako se ponaša kao politički gazda koji je sam po sebi prijetnja. Mjesta poput Dicma i Trilja ima u Hrvatskoj na stotine, i zamislite kad bi se za svako selo zvalo HRT!!! Možda bi svi političari to i htjeli, ali znaju da je to neprilično. No što je neprilično za vlastohlepnika s kamenjara u kojem se lažna pravednost smjenjuje s hajdučkom nabusitosti!?
Ponedjeljak 20. ožujka
Posrbljeno ‘oslobodilačko’ preuzimanje Zagreba
Uplećući u priču o Ozninu sumnjičenju, brutalnom mučenju i prisliljavanju na priznanje poznatog novinara Ive Mihovilovića na samom kraju Drugoga svjetskog rata (unatoč tome što je bio njihov), jedan dnevni list još jednom podsjeća kako u oslobođeni Zagreb 8. svibnja 1945. nije ušao 10.zagrebački korpus sastavljen od Hrvata, nego, po naredbi Ozne iz Beograda, srpske postrojbe iz BiH. Ušao je tek dan poslije, a član zapovjedništva korpusa Ivan Šibl (u njemu su bili i Ivan Rukavina, Šime Balen, Franjo Tuđman...) napisao je kako su se on i ostali borci “osjećali krajnje poniženo i postiđeno”. Što o tome misle današnji antifašisti? Ništa loše, jer oni su nasljednici tog ponižavanja i postiđivanja hrvatskih partizana i komunista, nasljednici onih koji su smaknuli tisuće Zagrepčana nakon ulaska srpskih postrojba u grad. Bila je to po mnogočemu najava agresije na Hrvatsku nakon što je JNA bila posrbljena kao što je bilo posrbljeno “oslobodilačko” preuzimanje Zagreba. Najava agresije koju su izveli antifašisti, isti 1945. i u ratu devedesetih.
Utorak 21. ožujka
Traže kandidata kao svinjar izgubljeno prase
Takoreći jedan uz drugi objavljena su tri teksta o kandidaturi Drage Prgometa za gradonačelnika Zagreba. U jednom su rezultati ankete po kojoj trostranački Prgomet (pobjegao iz HDZ-a u Most, iz Mosta u Hrid, novu stranku koju je sam osnovao, pa se iz Hridi vratio u HDZ) u Zagrebu dobiva manje od pet posto glasova. U drugom je njegova izjava da se ne bi kandidirao kad ne bi mislio da će pobijediti (s pet posto!). A u trećem piše kako je kandidiran pošto “su svi drugi s kojima se razgovaralo odbili Plenkoviću ponudu” pa i on sam, ali je pristao pošto su potom s njim “vođeni intenzivni razgovori”. Nepojmljivo je da jedna tako velika stranka za gradonačelnika metropole traži kandidata kao svinjar izgubljeno prase te imenuje tako promiskuitetnog političara umjesto da se već davno nametnuo neki njezin član koji je po mjeri Zagreba. Nepojmljivo je također da se taj prebjeg i smutljivac koji zna navući masku časne sestre i koji je prvo uz pomoć lijevih medija podrivao Karamarka pa ga potom pljunuo, onda uz pomoć Milanovića podrivao Božu Petrova pa ga potom pljunuo, nada pobjedi u Zagrebu. Prgomet na Facebooku Jandrokovićevo ime piše Goran umjesto Gordan, a i u svojim ambicijama napravio je zbrku: namijenio im je Zagreb umjesto pogreba.
Srijeda 22. ožujka
U društvu s četnicima o ‘fašistoidnoj Hrvatskoj’!?
“Draža je učinio jednu grešku – poražen je u građanskom ratu u kome su bile suprotstavljene dve jugoslovenske strane i dve ideologije. Da je pobedio bio bi heroj, pobeđen, postao je izdajnik”. Pišući tako i u tom stilu beogradske “Večernje novosti” sudjeluju u euforičnoj rehabilitaciji četničkog vođe. Redovito slave i svakogodišnje četničko okupljanje, koje su lani popratili dirljivom izjavom četnika iz Australije: “Kada sam na Ravnoj gori video toliko četnika iz čitavog sveta, obučenih u uniforme i majice s Dražinim likom, te šajkačama i šubarama sa kokardama, zaplakao sam od sreće”. Što bi Hrvati trebali nego zaplakati od sreće kad čitaju kako u intervjuu za taj isti list bivši ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar govori o tome kako je Hrvatska “zaražena fašistoidnom gripom”. U društvu s četnicima, Hribar rabi nihov jezik kakav je bio i uvod u agresiju na Hrvatsku, a jednako je živ i danas. Može li biti veće izdaje? Pomislio bi čovjek da ne može kad ne bi bilo Hribarova scenarista Ante Tomića, miljenika beogradskih medija. Andrej i Nina, sprem’te im sprem’te nove milijune, inače – silna će dreka da bude.
Četvrtak 23. ožujka
Bernardić je dokaz da je SDP trebao nestati 1990.
Koji padovi! Na početku uvođenja višestranačja u Hrvatsku, Ivica Račan i SDP još su se osjećali nedodirljivima i moćnima, a i prijetili su “stranci opasnih namjera”, HDZ-u, kao u vrijeme komunizma. Zapravo, nikad ih nije ni napustio mentalitet jedinih, no morali su se pomiriti s višegodišnjom prevlasti Tuđmana, sve dok ih nije pridignuo i do trona doveo Dražen Budiša. Ponovno će uslijediti pad, a s Milanovićem obnovit će se umišljenost i bogomdanost za vođenje zemlje. No uslijedio je i treći pad u samostalnoj Hrvatskoj, iz kojega brzog povratka neće biti. S Bernardićem, SDP je sve niže i sve poniženiji, i u vlastitoj stranci koješta mu prigovaraju – šef nekad “neprikosnovene” partije u pismima moljaka Plenkovića i Petrova da ga prime, sklapa savez s minornim strankama, a posljednja glupost koju je napravio, drže u SDP-u ali i u svekolikom političkom miljeu; jest prijedlog da predsjednica države bira tri ministra i koordinira rad triju ministarstava. Čak se misli da bi SDP mogao nestati. Izgubljenost njezina predsjednika nije samo njegova nesposobnost nego i dokaz da je propust učinjen 1990. godine kad se to trebalo dogoditi, kad su iz politike trebali nestati nasljednici titoizma i lažnog antifašizma, nasuprot kojima je i uvedena demokracija.
Petak 24. ožujka
Jamstvima varaju kupce kao političari birače
Vijest kaže: hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan zatražila je da se u EU zabrani programirano kvarenje i nepopravljivost uređaja – perilica, hladnjaka, štednjaka, mobitela... Jer, proizvođači ih programiraju tako da se pokvare čim im istekne jamstvo a sklapaju ih tako da ih je nemoguće održavati. Varaju kupce točno kao političari birače. Čim je Sanaderovoj jamstvenoj kartici istekao rok, to jest čim je izabran, pokvario se i ne možeš ga popraviti. Koalicija šest stranaka s perilicom Budišom i Račanom na čelu jamčila je stotine tisuća novih radnih mjesta, poslije perilica zvanih Sanader i Kosor, koješta je jamčila i perilica Milanović, no čim je jamstvo isteklo, perilice su se pokvarile. Perilice Plenković i Stier rušili su Karamarka s jamstvom zvanim “nova hrvatska paradigma”, no to je bila stara paradigma za osvajanje vlasti a sve je ostalo isto: sve veće zaduživanje u inozemstvu, sve manja zaposlenost, sve veće siromaštvo, sve više gladne djece, sve krcatije pučke kuhinje, sve zauzetiji kontejneri, sve veće iseljavanje... i sve više samohvala vlasti. Kad vam u kupaonici zastruže pa stane perilica, otvorite je i iz nje će ispasti Plenković.
>> Zoran Pusić, Dejan Jović, Ivan Kovačić, Milan Kujundžić, Damir Boras – koja reprezentacija!
>> Nepodnošljive osobine u svijetu muške i ljevičarske politike: (zgodna) žena "desničarka"