Ne treba dvojiti, kritičari s lijeva i desna, zagovornici ideoloških isključivosti i suvereni tumači povijesti i prava već su naoštrili “antifašistička” i “domoljubna” pera kako bi se obrušili na jednogodišnji rad 18-eročlanog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima pod dirigentskom palicom predsjednika HAZU-a Zvonka Kusića.
I prije nego što se znao sastav tog vijeća, njegov je rad u dijelu medija osuđen na propast i uzaludnost, nazivani su “komisijom za povijesnu istinu” te je već sama ideja u začetku ismijavana premda je bila jedina razumna u izrazito galvaniziranoj atmosferi u kojoj se većina držala ideoloških rovova u kojima su čuvali svoje i kudili tuđe simbole, ideologije, povijesne istine...
Okupiti stručnjake različitih profila i svjetonazora, čelnike institucija, pravnike, povjesničare, politologe, znanstvenike... kako bi izradili sveobuhvatne preporuke za suočavanje s prošlošću te pravno reguliranje uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima, te prijedloge za očuvanje sjećanja, znanstveno istraživanje, dokumentiranje, politiku imenovanja ulica i trgova, obrazovanja djece i mladih... bio je Plenkovićev dobar politički potez. Iako su se tada tražila rješenja “preko koljena” u kontekstu ploče HOS-a u Jasenovcu, tom je odlukom uspio primiriti povijesne strasti.
To je bio izrazito pozitivan primjer odugovlačenja s donošenjem odluke. I lukav, jer je Plenković sva nezadovoljstva i kritike u pogledu rješenja za obračun s prošlošću prebacio na Vijeće. Stoga je pristanak na sudjelovanje u radu Vijeća bio i hrabar čin jer je značio i pristanak na sve ono što će se ovih dana, može se pretpostaviti, sručiti na Vijeće. Jer, možda nisu, kakvog li hrvatskog čuda, postigli konsenzus ili jer možda nisu decidirano odgovorili na neka pitanja, ili su odgovorili, ali ne na način kako su to očekivali mrzitelji ili ljubitelji simbola totalitarnih režima. Ili što su odgovore prepustili zakonodavcu i sudovima ovisno o kontekstu i europskim standardima. Nije li im bilo lagodnije zauzeti poziciju zanovijetala!
Plenković je političar koji uvijek radi na načelu kompromisa i odugovlačenja. Istina je da se s odmakom, kada se strasti malo smire, može objektivnije sagledati situacija, ali ponekad treba donijeti odluku i presjeći nešto, bez obzira kako teško bilo. I to ne tako kasno kao s npr. Agrokorom, već prije nego je satjeran pred zid... Ovo vijeće je rezultat takve kenjkavosti i ne rješava ništa. Ako se već željelo ići na zabrane ili je trebalo zabraniti sve ili dozvoliti sve.... Ovakvo rješenje će si svatko tumačiti kako želi, kao pobjedu ili poraz, a nismo se niti malo približili objektivnoj ocjeni povijesti... Npr. zašto je Za Dom Spremni stavljen u kontekst, pa je dozvoljen ili nije, a zvijezda nije stavljena u kontekst? To znači da su zločini počinjeni pod crvenom zvijezdom petokrakom opravdani?