Hrvatska bi tek s eurom stekla monetarni suverenitet

Vlada premijera Andreja Plenkovića i hrvatska središnja banka HNB pokrenule su postupak ulaska Hrvatske u eurozonu, čime bi zajednička europska valuta euro postala i hrvatski službeni novac, odnosno Hrvati bi preuzeli euro kao svoju valutu. Puno se raspravlja o prednostima i manama slanja kune u ropotarnicu monetarne povijesti, a glavni prigovor jest da bi Hrvatska s eurom odustala od monetarnog suvereniteta, da bi se odrekla mogućnosti da samostalno emitira “novac ni iz čega” i da njime upravlja slobodnom voljom.
Strah da bi Hrvatska s eurom odbacila monetarni suverenitet, da bi ostala bez mogućnosti vođenja samostalne monetarne i kreditne politike, očito je jedan od glavnih razloga da, sudeći po anketama, većina Hrvata ne podržava ulazak Hrvatske u eurozonu i uzimanje eura za vlastitu valutu, premda su se za zajednički europski novac automatski opredijelili čim su prihvatili pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji.

Posrijedi je, međutim, zabluda, neznanje o tome što je uopće suvremeni novac u punom smislu te riječi, kako on nastaje i tko zapravo njime upravlja. U slučaju Hrvatske i eura sve je upravo suprotno onome što narod misli: ma kako to na prvi pogled izgledalo apsurdno, s eurom bi Hrvatska tek stekla monetarni suverenitet.
Kako suvremena “čvrsta” valuta uopće nastaje? Većina ljudi rekla bi da novac emitiraju središnje banke i države, no to nije točno. Novac u velikim i jakim gospodarstvima, pa tako i u eurozoni, kreiraju poslovne banke odobravajući poduzetnicima kredite “ni iz čega”. Tek potom država preko svojih zadužnica uzme dio tog novca za javne potrebe, a središnja banka održava potrebnu količinu novca u optjecaju kupujući i prodajući državne i privatne zadužnice.
U Hrvatskoj, u malenom i slabašnom gospodarstvu, tako što nije moguće. Hrvatske banke mogu kreirati novih kuna, odnosno dati novih kunskih kredita, samo koliko prikupe nove eurske štednje i pozajmica, kako bi emitirane kune mogle biti konvertibilne u euro. Inače bi te kune začas postale bezvrijedne, a u zemlji bi buknula hiperinflacija.
S ulaskom u eurozonu i pod kapu Europske centralne banke, hrvatske bi poslovne banke mogle hrvatskim (i drugim) poduzećima i građanima davati eurske kredite i u većem iznosu no što imaju eurske štednje. Mogle bi, dakle, kao što to čine banke u velikim i jakim ekonomijama, “ni iz čega” emitirati hrvatske eure, vlastitu “jaku valutu”, novac stabilne trajne vrijednosti, u neograničenoj količini, prema ekonomski utemeljenim potrebama gospodarstva. A Hrvatska narodna banka mogla bi, po dogovoru s ECB-om i prema vlastitoj kreditnoj politici, kupovati i prodavati eurske obveznice hrvatske države i privatnih izdavatelja. Tako bi se i hrvatska država u sastavu EU i eurozone našla u položaju da može emitirati vlastitu “čvrstu valutu” ili “valutu deviznih pričuva”. Odnosno, Hrvatska bi tek tada stekla monetarni suverenitet, dakako, u mjeri koja ne bi ugrožavala stabilnost i vrijednost zajedničke europske valute. Naravno, ako ona uspije opstati.  

Pogledajte galeriju: Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti