Diplomacija kao tur-operacija

Prošlog tjedna imali smo prilike prisustvovati pravoj golijadi moralnih pobjeda u izvedbi politike. Šteta što su Stari Grci Olimpijadu zamislili kao svetkovinu tjelesnih podviga, a ne kao natjecanje u moralnosti, jer bismo u Pjongčang mogli poslati šampionsku ekipu naših moralnih podvižnika.

U moralnom klizanju ostavili bismo daleko iza sebe Kanađane, u moralnom spustu Austrijance, u moralnom triatlonu Skandinavce, a s moralne skakaonice skakali bismo dalje od Švicaraca.
 Zato nas ne treba čuditi što nam je politika postala rasadnik morala, pa smo tako, umjesto u Južnu Koreju, jednog od naših moralnih akrobata poslali na natjecanje za konzula u New York. Kada je mali Ivica donio tati loše ocjene iz škole, a tata glasno zavapio čime se misli baviti u životu, mali Ivica je spremno odgovorio – bit ću konzul. 
Kada se, pak, diplo-maciji oduzme korijen riječi, odnosno diploma, ona postaje tur-operacija.

Tako je premijer Plenković postao turoperator, koji vozača-manekena koji je izvrijeđao predsjednika SAD-a turistički šalje za konzula u kuću onoga koga je izvrijeđao. Kada je to javnost doznala, naš je turist iznio apologiju dostojnu jednoga Sokrata – branio se neznanjem. Rekao je, naime, da je mislio kako je priča o malom Ivici samo vic, te da nije znao kako će jednoga dana zaista i postati konzul. Promoviranje političke moralnosti kao olimpijske discipline, poznato još i kao uHNSivanje, polako probija granice Hrvatske i već stječe svoje pristalice i u velikim demokracijama.

Tako je njemački političar, Martin Schulz, prvo pola godine uvjeravao ni po koju cijenu neće ići u koaliciju s Angelom Merkel, da bi onda ušao u koaliciju s objašnjenjem kako to radi za dobrobit države i same stranke, kako bi na kraju dao ostavku kako se stranka ne bi rascijepila i propala. Zvuči poznato? Sasvim izvjesno, Ivan Vrdoljak bi ga mogao tužiti za povredu autorskih prava.
Ali, temeljna disciplina u ovom sportu je, ipak, angelizacija – smišljanje moralnih izgovora kako bi se probleme guralo pod tepih i ne činilo ništa. To je ona vrsta političke odlučnosti kada odlučiš kako ćeš jednoga dana donijeti odluku.

Odlaganje rješavanja problema od izuzetnog je značaja za moralno uzdignuće nacije. U disciplini angelizacije premijer Plenković je šampion bez konkurencije, koji je u velikoj mjeri nadišao i svoju učiteljicu, po kojoj je disciplina i dobila ime. Svi se sjećamo njegove badnjačke bravure kada je izašao s prijedlogom rješenja problema oko Ine njezinom nacionalizacijom, koje je rješenje rezultiralo vlastitim odlaganjem do današnjeg dana, a i pitanje je kada će, i hoće li uopće, taj rekord ikada biti dostignut? 
Ili, uzmimo za primjer kupovinu aviona, koje je i po završenom natječaju riješeno tako što je rješenje – odloženo do daljnjega. Slično je bilo i s najavom novoga ovršnog zakona, koji bi iz dužničkog ropstva izbavio četvrtinu hrvatskih građana – izvedena je vrhunska politička pirueta koja je čitavu stvar prepustila odlaganju. Ili, pogledajmo ekshibicije koje se izvode oko Agrokora i izbora novog izvanrednog povjerenika. Ramljakova je neopoziva ostavka došla kao naručena, jer neopozivost ne zahtijeva dodatno objašnjenje, niti pravi probleme oko roll up-a. Tako smo dobili izvanrednog povjerenika u “neopozivoj ostavci” koji ostaje još malo, dok se do kraja ne odvrti realty “Hrvatska traži povjerenika”. Ni ostatak tima na hrvatskoj političkoj sceni nije za baciti. Već dugo vremena zlatnu medalju moralnog pobjednika, doduše u amaterskoj ligi, nose Božo Petrov i Most, ali im je ovoga tjedna ozbiljno ugrozila tron bivša povjerenica za sukob interesa, Dalija Orešković, koja nakon što je vidjela kako neće biti reizabrana odustaje od kandidature, što je proglašeno moralnom pobjedom, pa se u jednom trenutku učinilo da će postati predsjednički kandidat Mosta – ali je i ona odluku o tome odložila za budućnost.


No, u finišu je titulu moralnog pobjednika pokupio državni tajnik Marin Strmota, koji je pred kamerama “hrabro ustuknuo” i javno podnio ostavku – što ga je odmah ubacilo u uži izbor za novog ministra u ministarstvu za pravljenje djece – ali je najavljena odluka o rekonstrukciji Vlade, na žalost, u međuvremenu odložena. 
S razlogom se kaže kako javni moral uvijek ima svoju političku svrhu, a da je moralni pobjednik gubitnik s lijepim izgovorom. Moraliziranje u politici elegantan je izgovor od preuzimanja odgovornosti. Politička moralnost posljednje je utočište neiskorištenih potencijala i želje da se ne bavimo sadržajem, već formom. To je disciplina u kojoj smo mi olimpijski prvaci.