Hoće li Plenković i Pupovac hapsiti Hrvate i Srbe koji pjevaju ‘Bojnu Čavoglave’?

Subota 23. prosinca

Bagarićeve izjave i one o ustaškoj zmiji isti su jezik

Naravno, opravdano je zgražanje koje je u javnosti izazvao vjeroučitelj Krešimir Bagarić pošto je otkriveno što je govorio učenicima na dan presude šestorici Hrvata u Haagu. No jesu li se ljevičari toliko zgražali nad onim što su govorili i činili ili što govore i čine neki lijevi političari? Ni izdaleka! A u biti je isti jezik kojim se služe oni i Bagarić.

Što je drugo njihovo pjevanje ustaških pjesama, teza o dvjema pobjedama Hrvata u Drugom svjetskom ratu – onoj 10. travnja 1941. i onoj na kraju rata – ili opravdavanje Jasenovca nego poziv na zločin? Što je drugo slavljenje zločinca Tita nego poziv na smaknuća protivnika? Što je drugo izjednačavanje krivnji za rat za okruglim stolom “Hrvati i Srbi” iz 1993. godine ili optuživanje Hrvatske za agresiju na BiH nego opravdavanje zločina nad Hrvatskom i sankcija Hrvatima? Što su drugo opetovane izjave o ustaškoj zmiji u Hrvatskoj nego poziv da se toj zmiji, odnosno ljudima koji je čine, satre glava, dakle poziv na zločin? S njima Bagarić čini isto društvo, iz kojeg bi svaki na svojoj strani mogao asistirati vješanjima a ponetko i na obje strane.

Nedjelja 24. prosinca

Okreću li birači leđa SDP-u jer je relikt komunizma?

Najgori rejting u anketama u posljednje tri godine ima SDP. HDZ pred najjačom oporbenom strankom ima prednost od 11 posto. I to kad HDZ-ova vlast ima sve manju potporu u javnosti, pa čak i onoj koja bi trebala biti sklona izvornim načelima te stranke. Lijevi kolumnisti Plenkovića razapinju odavno, ali ni gotovo nijedan konzervativni više ga ne štedi. Citiram nekoliko naslova iz tekstova desnih komentatora – “Plenković – kočničar promjena u Hrvatskoj” (Zvonimir Despot), “Fatalna Plenkovićeva neodlučnost” (Tihomir Dujmović), “Hrvatska kakvu Plenković želi. Ne, hvala!” (Ivica Šola), “HDZ sve više postaje kolektivni Stipe Mesić” (Marko Ljubić)... Svaka bi vješta oporba ovakav gotovo beziznimni izostanak potpore vlasti iskoristila. No u Hrvatskoj se događa nevjerojatan paradoks – što god je rejting HDZ-a u medijima slabiji, SDP-u je slabiji kod birača! Već sam se pitao okreće li tako Hrvatska definitivno leđa stranci koja je relikt komunizma i koja, takva, nikad nije postala niti može biti socijaldemokratska kao što su mnoge stranke na Zapadu.

Ponedjeljak 25. prosinca

Zabrane i sudski progoni mržnju samo uvećavaju

Mediji su za Božić imali i tužnih i veselih priča, a i jednu vrlo lijepu iz Hrvatske. U statistikama možete naći podatak da je u Vrbovskom prema popisu iz 2001. godine živjelo 5076 stanovnika, od toga Hrvata 60,25 posto i 35,22 posto Srba. Ali u tom kraju nije bilo rata, nitko nije stradao, partizanski spomenici nisu išarani, a svi slave oba Božića. I još nešto neobično i znakovito: osim što u kafićima nikome ne smetaju Baja Mali Knindža ili partizanske koračnice, ljudima ne smeta ni Marko Perković Thompson, slušaju ga i njegove pjesme, među njima i “Bojnu Čavoglave”, pjevaju i Srbi i Hrvati. Onome kome smeta ekstremizam moglo bi se odgovoriti jednom izrekom – nije lijepo ništa što nije ekstremno, ali i iskustvom koje pokazuje da zabrane i sudski progoni samo uvećavaju mržnje gdje ih ima ili ih stvaraju gdje ih nema. Istinska tolerancija zpravo znači snošljivost i prema krajnostima drukčijih, a u tim krajnostima zna biti iskrenosti, ljepote i vrijednosti mnogo više nego u glumljenom, forsiranom, nametnutom suživotu koji se “utjeruje” policijom i kaznama, kao u komunizmu. Kako je lako više voljeti Hrvate i Srbe u Vrbovskom nego Plenkovićevu i Pupovčevu vlast koja bi ih privodila!

Utorak 26. prosinca

Tomićeva molitva: ‘Tito naš, koji jesi na nebesima’

Procijenite sami koliko je duhovito i je li bilo za objavu, no nisam odolio. Javio mi se čitatelj iz Prološca i kaže kako je pročitao ove rečenice suseljanina Ante Tomića: “Mojim zemljacima je nevjerojatno da se ja kao ateist križam, molim i da slavim Božić. Ne razumiju ni kad im objasnim zašto je to tako.” Piše mi kako ni on nije razumio Tomićevo objašnjenje pa mu je ostalo jedino pokušati odgonetnuti kako izgledaju njegove molitve. I evo čemu se, kako pretpostavlja, moli jugoateist u preinakama triju molitava. Prva: “Tito naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, neka se vrati kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja, kako se odluči u Beogradu, neka tako bude i u Zagrebu. Kruh naš svagdanji daj nam danas i ne otpusti duge hrvatske, kao što ih nije otpuštala tvoja i moja armija, i ne uvedi nas u demokraciju, nego izbavi nas od Hrvata, amen.” Druga: “Zdravo, Milko, mržnje puna, Bakarić s tobom, blagoslovljena ti među drugaricama i blagoslovljen plod tvoga progona Hrvata u zatvor. Sveta Milko, majko Partije, budi neumoljiva prema domoljubima sada i do časa smrti njihove ih dovedi, amen.” Treća: “Slava Titu, sinu Veljku i jugoslavenstvu. Kako bijaše u Bleiburgu, tako i sada i vazda u vijeke vjekova, amen.”

Srijeda 27. prosinca

Srbija proziva, a taji gdje su masovne grobnice!?

Baš je pogodio, ako Srbin uopće može promašiti! Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić točno je na katolički Božić čestitao Hrvatskoj veliki blagdan iritirajućom izjavom koju je ironično završio riječima: “Ispričavam se što sam rekao istinu”. Kaže – njegov posjet Zagrebu, planiran za prosinac, otkazan je vjerojatno zbog njegove tvrdnje da Srba nestalih u ratu ima više nego Hrvata. A to je rekao ima tome gotovo tri godine, u povodu Kolindine inauguracije. Jako uvjerljivo! Utoliko više što je odmah nakon te laži s hrvatske strane objašnjeno da Hrvatska traži 930 nestalih Hrvata 
i 670 Srba, da se oni nalaze na službenom popisu koji su verificirala službena srbijanska tijela i da je za traženje nestalih Srba mjerodavna Hrvatska, a ne Srbija. Hrvatska svaki treći dan riješi jedan slučaj nestale osobe, u čemu smo među vodećim zemljama u svijetu. A traženje bi uspjelo kad bi Srbija htjela kazati gdje su masovne grobnice premještene 1995. godine. Vučić sve to prešućuje da bi svojom laži poentirao kao istinom. Iz Ureda predsjednice mu je odgovreno da u blagdansko vrijeme, kad bi poruke trebale biti nekonfliktne, ne komentiraju političke teme. Ali očito je da je Vučić, koji je sudjelovao u zločinačkoj agresiji, Božić namjerno izabrao za “čestitku” Hrvatskoj.

Četvrtak 28. prosinca

Tko odlazi sa zluradošću iz zemlje, sretan mu put!

Mediji su u božićne dane podosta pisali o Hrvatima koji su blagdan slavili u zemljama u koje su otišli radi boljeg života. U izjavama naših sunarodnjaka nema baš puno bolne nostalgije i žaljenja zbog odlaska iz Hrvatske, dapače, prevladava zadovoljstvo životom u inozemstvu. Ima čak i onih koji kažu kako im je jedino žao što nisu otišli prije te da se nikad neće vratiti. Već se mjesecima u medijima ističe i potiče odlazak iz Hrvatske, Lijepu Našu opisuje se kao korumpiranu zemlju bez mogućnosti zaposlenja ili s privatiziranim i politički diktiranim zapošljavanjem, kao društvenu i materijalnu grdobu u kojoj je život nepodnošljiv. Ima u tome puno istine i odgovornosti vlasti, ali u napisima i izjavama onih koji se iseljavaju ili su se iselili ima i nijekanja ove zemlje koje više nema veze s ekonomskim, socijalnim ili moralnim motivima odlaska i koje prelazi u zluradost i mržnju. A kad tko Hrvatsku napušta sa zluradošću i mržnjom, sretan mu put, neka ide i ode, sloboda mu je kretanja zajamčena. Njegov otrov i otrov medija zacijelo neće promijeniti ljubav prema domovini onih koji su otišli ili odlaze, ali Hrvatsku vole, ili onih koji ostaju i također je vole.

Petak 29. prosinca

Ni u otimanju hrvatskog novca nema reformi...

I guverner HNB-a Boris Vujičić poslao nam je blagdansku čestitku u kojoj kaže kako nema reformi gdje su potebne – u zdravstvu, javnoj upravi, pravosuđu, obrazovanju... No nema reforme ni u monetarnoj politici, u Hrvatskoj narodnoj banci, u otimanju hrvatskog novca koje ona omogućuje inozemnim bankama i drugim profiterima, a ta bi reforma olakšala sve druge. Evo što o HNB-u kažu najugledniji ekonomisti. Kulić: “HNB je bivša hrvatska i bivša središnja banka... Nigdje u središnjim bankama u Europi ne postoji takva uzurpacija monetarne vlasti”. Jakovčević: “Monetarna politika je protunarodna”. G. Marić: “Hrvatska narodna banka je monetarna SAO Krajina”. Lovrinović: “Hrvatska narodna banka je veći problem od Agrokora”. Santini: “Država krivi banke, a HNB je Poncije Pilat” itd. Guverner Vujčić naslijedio je i zadržao protuhrvatsku politiku HNB-a od prethodnika Rohatinskog, a poznato je da je u njegovo vrijeme 15 vodećih ekonomista (uzalud!) zatražilo promjenu monetarne politike koja je “deformirana” i “odvojena od realne ekonomije”. Sretna nova godina!

Pogledajte video: Kako je Juncker uštipnuo Plenkovića

Video: Tomislav Krasnec Juncker šalje puse Plenkoviću