Od sukoba klanova i ubojstava do svjedoka u slučaju Perković

Lijep, bogat i opasan po život. Tako je glasio naslov jedinog intervjua koji je Andrija Drašković – za jedne srbijanski poduzetnik i plejboj s prefiksom kontroverzni, za druge jedan od najvećih kriminalnih bossova na Balkanu te povremeni suradnik i egzekutor jugoslavenskih tajnih službi s jakim vezama i zaštitom u vrhu srbijanske obavještajne zajednice – svojedobno dao srbijanskim medijima.

Čuo u kafićima ili pročitao

Drašković je početkom tjedna uhićen u Splitu, i to temeljem Europskog uhidbenog naloga koji je za njim raspisala Belgija, koja ga traži zbog ubojstva Envera Hadrija 1990., a prije toga Draškovićevo ime u hrvatskim medijima zadnji se put pojavilo u ožujku ove godine, jer je svjedočio na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zbog ubojstva Stjepana Đurekovića. Na klupi za svjedoke u slučaju Đureković našao se jer je njemačkim tužiteljima 2007., nakon što je po talijanskoj tjeralici zbog krijumčarenja cigareta uhićen u Frankfurtu, kazao da ima spoznaja o Đurekovićevu ubojstvu. Drašković je tužiteljima tada ispričao da je Perkoviću nalog za ubojstvo Đurekovića dao Stane Dolanc te da je Perković za ubojstvo angažirao Željka Ražnatovića Arkana i Đorđa Božovića Glišku.

No to što je Drašković njemačkim tužiteljima kazao 2007. nije ponovio na suđenju 2015., jer se pokazalo da je sve ono što je govorio zapravo prethodno pročitao u novinama ili čuo u kafićima. Što se tiče Arkana, Drašković se zbog njega našao u problemima 2000., nakon što je Arkan likvidiran u jednom beogradskom hotelu. Prijatelji likvidiranog ratnog zločinca smatrali su da iza te likvidacije stoji Drašković, zbog čega je Luka Bojović, Arkanovo kumče i novi šef zemunskog klana, nakon što su stari uhićeni ili ubijeni u policijskoj akciji Sablja, naručio Draškovićevo ubojstvo. O tome događaju iskazivali su Sretko Kalinić i Miloš Simović, dvojica “zemunaca” koji su se nakon ubojstva Zorana Đinđića skrivali u Hrvatskoj gdje su i uhićeni 2010.

Na Draškovića je pucano u travnju 2004., na autocesti Šid – Beograd i to, što je posebno zanimljivo, samo desetak dana nakon što je izašao zatvora u kojem je bio zbog ubojstva Zvonka Plećića. U napadu na Draškovića ubijen je jedan od njegovih tjelohranitelja, trojica su bila ranjena, a zbog toga prepada te još nekih likvidacija Kalinić i Simović su nedavno u Beogradu osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Draškovića je tom prigodom spasila činjenica što je džip u kojem se vozio bio blindiran, a on je nakon toga jedno vrijeme živio u Hrvatskoj.

Osveta za ubojstvo šefa

Konkretnije u Opatiji, gdje je prijavljivan zbog nedozvoljenog držanja oružja. Iako je govorio da se u Hrvatskoj ne skriva, već mu je tu lijepo, situacija se promijenila kada su s povećom hrpom eksploziva u studenom 2006. kod Zadra uhićeni Nikola Vein i Tibor Fur, pripadnici surčinskog klana. Iako je tada objavljeno da je eksploziv bio namijenjen za likvidaciju Vladimira Milisavljevića Budale, jednog od odbjeglih “zemunaca”, u istrazi se pojavilo i ime Andrije Draškovića. Konkretnije, smatralo se da su ga Vein i Fur htjeli likvidirati kao osvetu za ubojstvo vođe njihova klana Zorana Šijana 1999. To ubojstvo pripisivalo se Draškoviću, no nikada mu nije dokazano, a zbog Šijanove smrti Drašković se 2000. sukobio s Plećićem, kojeg je i ubio. Zbog tog ubojstva osuđen je na 10 godina. To je jedini teži zločin koji je Draškoviću dokazan, a što se tiče ubojstva zbog kojeg ga traži Belgija, smatra se i da to ubojstvo ima veze sa SDB-om. Naime, Hadri je bio albanski borac za ljudska prava, a u trenutku kada je ubijen, kod sebe je imao dokumente koji su kompromitirali tadašnji srbijanski politički vrh.