Posljednjih dana svi govore o Oluji, baš svi. Bez obzira na to koliko o tome doista znaju. Jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali, bez obzira na to iz kojeg su kuta ili iz koje su je pripadnosti doživjeli. Svake godine u ove dane dijete progovori u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone – započela je svoje izlaganje danas u Saboru Anja Šimpraga iz SDSS-a, objasnivši kako je, kao osmogodišnja djevojčica tijekom Oluje, u koloni napustila Knin.
Ispričala je kako je “s ruksakom kupljenim za drugi razred osnovne škole bila spremna za put koji nije imao ime, put koji je vodio tko zna kamo” pa opisala kako je krenula do Petrovačke ceste preko Banje Luke, odakle su bez stajanja išli prema Srbiji. U Knin se vratila 1999. godine.
– Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati s druge strane prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam znala da će ta ista djece s jedne i druge strane jednom sjesti za isti stol – rekla je ona i istaknula da danas želi društvo slobode.
– Imam samo jednu želju. Gradimo zajedničku budućnost – rekla je Šimpraga, a onda dobila pljesak podrške kolega joj saborskih zastupnika.
Hrvati su vec 1991 otisli i mladji od tebe, jeli iko dosao na ideju ispricat im se, zamoliti za oprost