Ankica Tuđman: Ne vjerujem da će HDZ sa SDP-om

Večernji je list u prodaju ponovno pustio prošlogodišnji bestseler Ankice Tuđman pod nazivom “Moj život s Francekom”. Knjiga je nakon izlaska iz tiska izazvala veliku pozornost javnosti, pa je to i glavni razlog zašto je Večernji list ponovno pušta u prodaju uoči osme godišnjice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

 Riječ je zapravo o autobiografiji bivše hrvatske prve dame u kojoj je ona sabrala svoj život s pokojnim predsjednikom od 20-ih do kraja 90-ih godina prošloga stoljeća. Ponovni izlazak knjige u prodaju bio je i povod za intervju s autoricom.

VL: Kakve su reakcije stizale do Vas nakon izlaska knjige?
A.TUĐMAN: Dobila sam na stotine pisama, karata, e-mailova, brzojava... Mnogi su se preko Humanitarne zaklade za djecu Hrvatske zanimali gdje se knjiga može kupiti. Najdraže mi je bilo pismo iz Egipta i razglednica s Kariba. Nisam mogla k sebi doći da je čak onamo došla knjiga. Ili, osoba koja se potpisala kao Petar F. napisala je sljedeće: “Cijenjena gospođo, s velikim sam zadovoljstvom pročitao vašu knjigu. Sreća je za naš narod da şte to dospjeli učiniti. I vaš i naš Franjo bi vas pohvalio. Njegov osmijeh bio bi vam veliki dar. Zapravo, knjiga je roman u kojem se zrcali stvarnost Hrvatske... Mogao bi se napraviti veliki film o stvarnom djelu vašeg supruga…“

Zahvaljivali su mi za pisanu povijesnu istinu, mnogi su napisali da su u jednom dahu i s velikim zadovoljstvom pročitali knjigu, da je nisu puštali iz ruku kad su je uzeli, da je knjiga više nego dobrodošla, da je preporučaju za svaku hrvatsku kuću, a u jednoj je poruci stajalo i ovo: “Čitali smo knjige vašeg supruga, imali smo o njemu određenu sliku, ali vaša knjiga upotpunila nam je lik.”

Javio mi se i bivši američki veleposlanik pri Svetoj Stolici Thomas Patrick Melady. On je rekao da je knjiga izvanredna te da bi je svakako trebalo prevesti na engleski jezik.

VL: Jeste li zadovoljni takvim reakcijama?
A.TUĐMAN: Naravno da sam bila i više nego zadovoljna. Do mene su dolazile stvarno pozitivne reakcije. I to ne samo poštom. Gdje god sam išla izvan kuće, na svakome mjestu ljudi su mi prilazili i čestitali.



VL: Je li bilo i negativnih?
A.TUĐMAN: Kod kuće nisam dobila ni jedno negativno mišljenje, što ne znači da ih nije ni bilo. Ne umišljam si da je knjiga bila svima jednako dobra i da su svi bili njome zadovoljni. Jedino sam dobila pismo osobe koja se žalila zašto je nisam spomenula u knjizi. No nisam pisala o svim osobama koje su kontaktirale sa suprugom. Možda je još nekome krivo što ga nisam spomenula, ali nije se radilo o krugu od desetak, dvadesetak osoba koji su bili dio suprugova života i rada. Knjizi je usto naziv “Moj život s Francekom” pa je jasno da ni koncepcijski u njoj ne mogu biti spomenute baš sve osobe.

VL: Kako komentirate rezultate izbora? Podržavate li i dalje HDZ?
A.TUĐMAN: Rezultati izbora su takvi da će HDZ, koji će najvjerojatnije sastaviti koalicijsku vladu, imati minimalnu većinu u Saboru, a svaka vlada koja ima minimalnu većinu u Saboru mora biti veoma oprezna. Međutim, kako najjače stranke, i HDZ i SDP, žele ulazak Hrvatske u EU pod svaku cijenu, mogući su i kompromisi na tom putu. Ali ne vjerujem, ili ne mogu vjerovati, da će HDZ pjevati zajedno sa SDP-om „Od Vardara pa do Triglava“.

VL: Biste li danas, godinu dana poslije, bili oštriji, kritičniji prema nekim ljudima i političarima koje navodite u knjizi?
A. TUĐMAN: O ljudima i događajima u mojoj knjizi pisala sam iskreno, onako kako sam ih vidjela i doživjela u to vrijeme. „Godinu dana poslije“ prema nekim sam ljudima kritičnija i oštrija samo ako su oni u međuvremenu mijenjali svoje stavove i ocjene u odnosu na ono što su činili ili govorili u vremenu o kojem pišem.

VL: Kako se osjećate osam godina poslije smrti svoga supruga, predsjednika Tuđmana?
A. TUĐMAN: Svakome je gubitak najdražih nenadoknadiv i s time sam suočena svaki dan. Ono što mi posebno nedostaje, s obzirom na to da se moj suprug cijeli svoj život bavio poviješću, a i politikom, to su njegova mišljenja i predviđanja političkih rješenja u Hrvatskoj i s Hrvatskom. Kada je riječ o dugoročnim ocjenama i rješenjima, on je u tome gotovo uvijek bio u pravu.