Prema mojim spoznajama, koje sam temeljio na onome što sam vidio i čuo kao vojnik i poslije kao ministar obrane, vojnoobrambena suradnja SAD-a i Republike Hrvatske traje gotovo 23 godine. Netom nakon završetka prvih važnih operacija Hrvatske vojske 1992. godine i dolaskom Gojka Šuška na čelo Ministarstva obrane, uspostavljeni su prvi kontakti i počeo je određeni oblik suradnje između dvaju ministarstava obrane, a koja ni po čemu nisu slična. S jedne strane SAD, najmoćnija vojna sila na svijetu, s najvećim vojnim proračunom, a s druge MORH u stvaranju, kao i cijela država. Prvi oblici suradnje bili su razmjena specifičnih obavještajnih podataka, zanimljivih i jednoj i drugoj strani.
Operacije izvan zemlje
Potkraj 1992. godine, nakon niza pogrešnih procjena i političkih lutanja SAD-a i Europske zajednice, svima je napokon postalo jasno da je Srbija “bad guy” u ratovima na području bivše Jugoslavije, pa je bilo i lakše pronaći zajednički jezik i uspostaviti dugoročnu suradnju. Dolazak američkih agencija (CIA i vojnoobavještajna) na prostor RH, a samim time i na cijelo ovo područje, dan je signal hrvatskoj strani da može početi određene operacije, što se prije svega odnosi na operacije izvan zemlje.
Ne znam koliko je poznato široj javnosti, iako se o tome pisalo, da je 1994. godine CIA uspostavila pravi mali centar za praćenje i nadzor bojišnice, najprije na Braču zbog aerodroma, a poslije u Centru za specijalističku obuku Šepurine, gdje je Ante Gotovina doslovno u nekoliko dana morao sagraditi pistu za slijetanje i polijetanje velikih zrakoplova C-130. Također, područje Šepurina korišteno je i za polijetanje bespilotnih letjelica velikog dometa koje su nadzirale cijelu duljinu fronte u BiH. Vrhunac te suradnje zbio se tijekom ratovanja u BiH i posljednje operacije Južni potez, o čemu je pisao i Richard Holbrooke u svojoj nagrađenoj knjizi, bestseleru “To End A War”. Tada je američka strana doslovno uvjetovala i odredila koliko duboko možemo prodrijeti prema Banjoj Luci.
Sljedeći važan segment suradnje jest potpisivanje Sporazuma o suradnji MORH-a i privatne američke kompanije MPRI u kojoj su radili svi visoki umirovljeni časnici, od načelnika združenog stožera američke vojske generala Vuonoa, generala Griffithsa do generala Senta.
Godine 1996. uspostavlja se vojna suradnja s Nacionalnom gardom Minnesote, što donosi novu dimenziju suradnje. Toliko je čvrsta i dobra ta suradnja, sve do danas, da smo čak zajednički provodili operaciju u Afganistanu. Paralelno s tom aktivnošću počeo je program suradnje u školovanju naših kadeta na najprestižnijim vojnim školama u SAD-u. Tek nakon ukidanja embarga na uvoz oružja Hrvatskoj, vojno-tehnička suradnja dobiva zamah, pa je 2000. godine uspostavljen program Foreign Military Finance (FMF) za opremanje i nabavu specifične i ključne vojne opreme te obuke za rad s tom opremom. Kontinuitet suradnje postoji sve do 2009. godine.
Novi programi
Ulaskom Republike Hrvatske u NATO počelo se ozbiljnije razmišljati o boljem korištenju raspoloživih i dostupnih izvora. Za vrijeme ministra Božinovića dolaze prva oklopna vozila HMVI iz postojećih programa suradnje. Mojim dolaskom u MORH 2011. godine Vlada donosi političku odluku o osnaživanju naše vojno-vojne suradnje sa SAD-om. Na najvišoj razini bivši načelnik Glavnog stožera OSRH general Drago Lovrić i ja posjećujemo SAD i dogovaramo dublju i proširenu suradnju s našim strateškim partnerom SAD-om. U mnogočemu je pomogla bliska suradnja naših oružanih snaga s načelnikom Združenih snaga američke vojske Martinom Dempseyem, koji je i posjetio MORH i Glavni stožer, te smo mu tom prilikom uručili i visoko odličje Republike Hrvatske.
Također, važan je posjet potpredsjedniku SAD-a Joeu Bidenu u koji smo zajednički išli Ivo Josipović i ja. Tada su pokrenuta dva nova programa CSF (Coalition Support Fund) i EDA (Excess Defense Article), od kojih prvi omogućuje MORH-u povrat većine troškova iz operacije ISAF, a to su deseci milijuna dolara koje mi koristimo za dodatno opremanje i modernizaciju OSRH, a drugi program omogućuje pristup vojnoj opremi i naoružanju vojske SAD-a. Slijedom toga, ugovorili smo velik broj oklopnih vozila, 225, za potrebe kopnene vojske, 16 helikoptera Kiowa za potrebe HRZ-a, podvodna vozila za potrebe HRM-a te mnogo specijalne opreme za naše specijalne postrojbe. Počeli smo i razgovarati o nabavi višecijevnih lansera raketa M270 za potrebe kopnene vojske. Ukupna vrijednost te naše suradnje, za vrijeme mojeg i mandata generala Lovrića, iznosi oko 70 posto vrijednosti cijele suradnje RH i SAD-a. Nadam se da će nova ekipa na čelu MORH-a nastaviti još bolju i učinkovitiju suradnju s našim važnim saveznikom SAD-om.
Gotovina Heroj!