Htjeli smo iz Jugoslavije izaći što bezbolnije

To je bilo vrijeme u kojem se razvijao zanos, otpor, solidarnost i zajedništvo, vrijeme u kojem međustranački sukobi nisu bili tako izraženi kao danas – kaže Ante Klarić, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora. Osvrnuvši se na izglasavanje Deklaracije o suverenosti i samostalnosti, on je istaknuo kako su u to doba ranih devedesetih u sabornici sve odluke donošene konsenzusom.

Sustav je sam sebi presudio

Zastupnici su bili svjesni svoje odgovornosti i opasnosti vremena u kojem su se našli i svi su htjeli da iz njega izađu što bezbolnije. Nije moglo biti promašaja, jer su se na istom programu našli i progonjeni i bivši progonitelji.

– Odbacili smo ugovor o savezu suverenih država i sve što bi dovelo u pitanje samostalnost Hrvatske. Bili smo u nekom košmaru, od nas se tražila demokracija, a u ratu i borbi za oslobođenje nema demokracije u klasičnom smislu. Međutim, postojala je odlučnost da uspostavimo državu, demokraciju i slobodu. Metode katkad nisu bile prihvatljive ni za okruženje ni za pojedince u našim redovima, ali bile su odlučne i definirale su nas kao međunarodno priznati subjekt – ističe Klarić. Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica u početku nije bila sklona priznavanju hrvatske neovisnosti, ali rat i gruba agresija kojoj smo bili izloženi utjecali su na to da su i zemlje u našem okruženju počele prepoznavali o čemu je riječ. U tom smislu puno nam je značila podrška Njemačke, Austrije, Vatikana i drugih koji su prepoznavali i shvaćali da se raspad Jugoslavije ne može zaustaviti i da je samo pitanje kojom će se metodom raspasti sustav koji je sam sebi presudio. Iza odluka koje su se u to vrijeme donosile stajala je volja naroda, one su bile izraz odlučnosti i hrabrosti, bez koje ne bi bilo moguće postići veličanstveni cilj slobode i države. Povremeni izleti unutar hrvatskog korpusa o tome kako bi zadane ciljeve trebalo ostvarivati u nekom duljem procesu, smatra Klarić, bili su više rezultat straha nego stvarnog uvjerenja, ali gruba agresija kojoj smo bili izloženi potaknula je na odlučnost i te koji su tako razmišljali, a posljedično i ubrzala hrvatsku neovisnost.

– Hrvatska ni na čiji teritorij nije bacila granatu. Prema tome, taj kaos uzrokovan velikosrpskom agresijom i imperijalističkom politikom Beograda dao je veliki prilog i našoj odlučnosti i priznavanju međunarodne zajednice da je raspad Jugoslavije neminovan. Nažalost, do tog raspada nije se došlo na miran način – nastavlja. Prisjećajući se tih povijesnih dana, Klarić navodi kako je odluka o suverenosti bila donošena u dva teksta. Bila su to vremena kada nije bilo lako obuzdati emocije i racionalno razmišljati, pa su autori, nošeni nacionalnim zanosom, u prvoj verziji spominjali i hrvatske povijesne prostore.

Ključna primjedba

Klarić je bio jedan od onih koji su reagirali riječima da hrvatski povijesni prostori, a spominjala se Hercegovina, dijelovi Bosne, Srijem, pa čak i Zemun, ne mogu biti u hrvatskoj politici, jer bi nas u tom slučaju naši prijatelji osudili kako i mi radimo na velikodržavnom projektu. Primjedba je uvažena i u drugoj verziji teksta nisu se više spominjali povijesni prostori. – Deklaracijom o suverenosti i samostalnosti udarili smo temelje hrvatske države i stvorili pretpostavke za ostvarenje težnji hrvatskog čovjeka.

Mislim da je došlo vrijeme da zatvorimo vrata naše povijesti za sukobe, sami sebi oprostimo sve povijesne zablude i promašaje i prestanemo ratovati s prošlim vremenima – zaključio je Klarić.

SVE TEKSTOVE IZ SPECIJALA DAN KADA JE HRVATSKA PREŠLA RUBIKON MOŽETE PROČITATI OVDJE.