Ante Radonić: Kralj Maja 21. 12. objavio bi samo – veliku feštu

Kokice ste pripremili, piće naručili i pozvali prijatelje? Doček "smaka svijeta" 21. prosinca samo što nije stigao. Već se godinama nižu teorije o tom datumu i majanskim previđanjima. O tom popularnom mitu i predviđanju katastrofe te onome što će se stvarno dogoditi 21. prosinca ove godine razgovarali smo s Antom Radonićem, voditeljem Planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu.

Samo početak novog ciklusa
– Često me slušatelji pitaju o toj problematici. Danas je mnogo dežurnih "katastrofičara“. Tako su smak svijeta najavljivali 2003. godine. Vidjet ćemo koji će novi datum smisliti  u idućim mjesecima, nakon 21. prosinca ove godine. Da danas postoji kraljevstvo Maja, onda bi 21. prosinca njihov kralj objavio veliku feštu: doček nove godine. Tog dana jednostavno završava određeni ciklus i počinje novi. Katastrofičari su iskoristili taj završetak jednog ciklusa majanskog kalendara i izmislili nešto što je mnoge širom svijeta uplašilo, bez ikakvog razloga – spremno odgovara Radonić, stručnjak za astronomiju u koju se zaljubio još u djetinjstvu proučavajući nebeska tijela.

Što će se stvarno dogoditi 21. 12. 2012. u 12 sati i 12 minuta?
Radonić ipak ističe važnost 21. prosinca.

– Moram naglasiti da će se 21. prosinca oko podneva zbiti jedan događaj koji nećemo osjetiti. Tog dana, u 12 sati i 12 minuta po našem vremenu, zimski je suncostaj ili solsticij. Prividno putujući po nebeskom krugu ekliptike, Sunce će tada biti na svojoj najnižoj visini u odnosu na krug nebeskog ekvatora pa će se tako naći 23 i pol stupnja južno od nebeskog ekvatora. Tada će Sunce početi lagano povećavati visinu svog dnevnog puta nebom. Za stare narode to je bilo jako važno, bio je to presudan trenutak. Značilo je da će se opet vratiti duži dani. Tako je u pretkršćanskom Rimskom Carstvu postojao Dan rođenja Nepobjedivog Sunca. Dakle, iako su u to doba godine noći najduže, Sunce neće nestati, već će sve započeti ispočetka. 

Asteroidi doista prijete, ali ne cijeloj Zemlji
Što se samog smaka svijeta ili globalne opasnosti za našu Zemlju tiče, Radonić kaže da je možda ipak glavna opasnost za naš planet sama naša civilizacija, koja je nepredvidljiva. No, što je s asteroidima, koji se svako malo pojave u relativnoj blizini Zemljine putanje?

– Ima još na stotine asteroida promjera većeg od pola kilometra koji imaju orbite bliske Zemljinoj orbiti, a koje astronomi trebaju otkriti sljedećih godina. Među neotkrivenim asteroidima možda ima i onih bi jednog dana mogli predstavljati opasnost za čitavu jednu regiju na Zemlji. Izuzetno je mala vjerojatnost da se među neotkrivenim asteroidima krije neki koji bi mogao predstavljati globalnu opasnost za čitavu našu civilizaciju, asteroid promjera od više kilometara. Ali asteroid promjera od svega pedesetak metara, koji bi eksplodirao u atmosferi, mogao bi uništiti čitav jedan grad (eksplozija ekvivalentna eksploziji nebeskog tijela u Sibiru, Tunguska). Ovakvo tijelo može u prosjeku zaprijetiti Zemlji jednom u recimo petsto ili tisuću godina. Takvih malih tijela ima jako mnogo u orbitama bliskim orbiti Zemlje.

Kako se obraniti
Što ako se takav jedan asteroid doista i nađe na našoj putanji, može li se Zemlja obraniti projektilima, kao u filmovima?

– Ako se opasni asteroid na vrijeme otkrije, bilo bi moguće pripremiti obranu Zemlje. Ali sve bi ovisilo o tome koliko je takvo tijelo veliko i koliko se rano, tj. na vrijeme otkrije. Metode obrane ovisile bi dosta o vremenu koje je na raspolaganju. Za hitno djelovanje pripremile bi se nuklearne bojeve glave koje bi bile poslane prema prijetećem tijelu. Danas ne postoje spremna sredstva za takvu obranu, ali ona bi se mogla pripremiti na bazi postojeće tehnologije.

Neotkriveni planet Nibiru ne postoji u Sunčevu sustavu
Što  je s pričama o misterioznom još neotkrivenom planetu u Sunčevu sustavu, pandanu Zemlji?

– Nemaju nikakve logike izjave neupućenih o izmišljenom objektu zvanom planet Nibiru. Tako veliko tijelo, kad bi se nalazilo u našem Sunčevu sustavu, već bi bilo otkriveno. Međunarodna suradnja i profesionalnih astronoma kao i astronoma amatera jako je raširena i dosta transparentna i nezamislivo je da bi se moglo tajiti otkriće nekog tako velikog tijela koje bi nam se približavalo.

Mjesec jače utječe na Zemlju od poravnanja planeta
Može li za Zemlju predstavljati kakvu opasnost poravnanje planeta?

– Ne postoji poravnanje planeta, tj. planeti se ne mogu poredati kao da su na jednoj crti. Planeti se mogu naći, gledano sa Zemlje, u jednom sektoru neba, što se događa u prosjeku jednom u mnogo desetljeća, ali takav je događaj iza nas i sada toga sigurno neće biti. Čak i kada bi se tako nešto dogodilo, gravitacijsko djelovanje svih planeta bilo bi neusporedivo maleno, beznačajno, u usporedbi  s onim što nam naš Mjesec redovito i stalno radi (plime i oseke).

A opasnost od supernove?

U blizini našeg Sunčeva sustava nema takvog crvenog diva koji bi nas eventualno mogao ugroziti svojom eksplozijom, tj. prerastanjem u supernovu. Ako bi na primjer eksplodirao poznati crveni div Betelgeuze, udaljen više od 600 svjetlosnih godina, oni najopasniji izbačaji njegove radijacije ne bi pogodili naš planet.

U dalekoj budućnosti znanstvenici će možda pomicati Zemlju

Eventualna katastrofa na Suncu?

Što se tiče naše zvijezde, situacija je sljedeća. Za jednu milijardu godina Sunce će za oko 10 posto jače isijavati energiju. Ako tada i dalje bude postojala civilizacija na Zemlji i ako bude jako napredna, moći će Zemlju polako gurati na putanju sve dalju od Sunca. To bi se radilo namjernim skretanjem i usmjeravanjem asteroida koji bi projurili pored Zemlje i svaki put svojom gravitacijom pomalo povukli Zemlju dalje od Sunca, dok bi Zemlja prilično skrenula putanju svakog od tih asteroida. To je tehnološko rješenje za daleku budućnost, rješenje koje su znanstvenici već principijelno razmatrali.

Sudar galaksija Mliječni put i Andromeda
 – To bi bilo i rješenje kad Sunce polako preraste u crvenog diva pa se njegova površina nađe otprilike tamo gdje je sada orbita planeta Venere, što bi se odvijalo za otprilike pet milijardi godina. Kada se Sunce za oko 8 ili 10 milijardi godina stisne u bijelog patuljka, onda Zemlji prijeti smrzavanje –  predviđa Radonić, no ističe da će sudbina Sunčeva sustava ovisiti i o našoj galaksiji. Predviđeno je da će za nešto više od 3 milijarde godina možda doći do sudara Mliječnog puta i Andromedine galaksije jer jure jedna prema drugoj. Budućnost Sunčeva sustava u tom se slučaju, kaže Radonić, ne može predvidjeti jer se ne može ni precizno simulirati takav sudar. 

No, ono što je sigurno, do tada će se zasigurno još mnogo puta predviđati smak svijeta.